Kolašin: Crkva Srbije falsifikuje na svetom hramu koji 1888. vozdviže blagovjerni Gospodar Crnogorski

Priredio: Vladimir Jovanović

СЕЙ СВЯТЫЙ ХРАМЪ СВЯТАГО ВЕЛЙКОМУЧЕНЙКА ДЙМИТРIЯ ВОЗДВЙЖЕ БЛАГОВѢРНЫЙ ГОСПОДАРЪ ЧЕРНОГОРСКIЙ КНЯЗЪ НИКОЛАЙ I. ПЕТРОВИЧЪ НѢГОШЪ 1888 ГОДИНЕ

OVAJ SVETI HRAM SVETOGA VELIKOMUČENIKA DIMITRIJA VOZDVIŽE BLAGOVJERNI GOSPODAR CRNOGORSKI KNJAZ NIKOLA I PETROVIĆ NJEGOŠ 1888. GODINE

Autentični natpis u kamenoj ploči iznad vrata gradske crkve govori nam sve: ko je ktitor i kad je podignut hram u Kolašinu.

Nakon Veljega rata (1876-1878) ova varoš Knjaževine Crne Gore centar je Moračana i Rovčana: Knjaz im dariva imanjâ, naseljava ih u varoši kolašinskoj i okolnim selima.

Blagovjerni Knjaz diže i hram u Kolašinu predajući ga za molitvu i na staranje vjernome narodu, Crnogorcima i Crnogorkama, a pod omoforom autokefalne Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve.

Uostalom, Knjaz uradi isto, vozdviže onolike bogomolje i u drugim u Veljemu ratu oslobođenim krajevima i varošima crnogorskim — od Ulcinja i Bara, do Zete i Kuča, Nikšića i Spuža, Plužina, Šavnika; ili Žabljaka, čak šest u tom kraju…

Na hramu u Andrijevici, na primjer, zapisano je:

 „Sej sabornij svja[tij] hram Svja[tago] Arhistratiga Mihaila pod vladom i uz pomoć blagovjernago Gospodara i Knjaza Černogorskago NIKOLAJA I. PETROVIČA NJEGOŠA na Knjaževcu u slavu vsevišnago Boga podiže pleme Vasojevičko v ljeto Gospodnje 1887”.

Ljeta 1879. — a u to je vrijeme poglavar naše autokefalne Crkve mitropolit Ilarion Roganović — eparhijski episkop Visarion Ljubiša, rodom Paštrović, iz Svetoga Stefana, vizitira i Kolašin.

 Ondašnje hronike bilježe:

 „Njegovo Preosveštenstvo, g. Visarion Ljubiša, episkop zaholmski, po prinadležećoj mu arhipastirskoj dužnosti, preduzeo je kanonično pośetiti svoju bogomčuvanu novouspostavljenu eparhiju”.

Visarion je godinu ranije u Cetinjskome manastiru zavladičen, i postavljen, odlukom Knjaza, za eparhijskoga episkopa zahumsko-raškoga Crnogorske pravoslavne crkve — sa katedrom u Ostrogu.

 „Kad je Njegovo Visočanstvo naš viteški Gospodar Knjaz Nikola”, navodim iz ondašnjih bilješki, „pomoću i milošću Božijom, i svojom junačkom mišicom proširenu vidio svoju Državu, pa u tome uviđajući šire polje i crkvene radnje, blagoizvolio je za vladiku posvetiti g. Visariona, odredivši u novim i mačem oslobođenim pokrajinama i novu eparhiju”.

 Visariona je 8. septembra 1878. — kod ćivota Svetoga Petra Cetinjskoga — hirotonisao poglavar Crkve, mitropolit Ilarion Roganović, uz sasluženje episkopa iz Austro-Ugarske, Gerasima Petranovića iz autokefalne Bukovinsko-dalmatinske mitropolije.

 Eparhija zahumsko-raška Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve obuhvatala je oblasti od Nikšića, preko lijeve obale Zete Bjelopavliće, te Pipere, Rovčane, Moračane, Kuče, Bratonožiće, Gornje Vasojeviće, Uskoke, Šarance, Jezerce, Pivljane — do śevernih granica crnogorske knjaževine na Limu i Tari.

 Obilazeći sredinom 1879. prvi put svoju eparhiju, episkop Visarion Ljubiša, bijaše srdačno primljen od vjernoga naroda. Prema ljetopisima:

 „Ovakva čista prema crkvenim velikodostojnicima narodnja ljubav u takvom je stepenu, da crnogorski narod s neopisatom radošću u svojoj sredini dočekati i viđeti želi svoga arhipastira. Iz ovoga viđeti se može lako s kakvom je radošću i oduševljenjem narod naš svuda pri ovome putu primao g. Vladiku Ljubišu”.

 25. jula 1879. episkop Visarion je u Kolašinu. Citiram onovremeni izvještaj:

 „Kolašin je nova stečevina Crne Gore. Novooslobođeni narod kolašinski predstavio je svome Episkopu, kako mu Turci u Kolašinu nigda nijesu hćeli dopustit, da ozida crkvu, pa zamole g. Vladiku, da im dâ blagoslov da mogu sebi podići novu Bogomolju. Preosvešteni uvaži to, i za to jedno kod sâme varoši zgodno zdanje odredi, da se u formi crkve popravi”.

 „Moračkome Arhimandritu naredi”, navodi se dalje u izvještaju, „da kad ista crkva s popravkom bude gotova, u ime njegovo osvešta je, i da je posveti onome danu, kad je Knjaževa vojska zauzela Kolašin. I to će biti dan 23. septembra dakle začatije sv. Jovana Krstitelja; jer je to bio dan u prošloj godina, kad je KRSTAŠ-BARJAK Knjaza Nikole dignut na grad Kolašin. Nova ova crkva naglo se popravlja i u ime Božije, ovih dana oslužit će se u njoj božestvena liturgija”.

 „Arhipastirsku beśedu svoju preosvešteni završio je, da Bog živi Njegovo Visočanstvo našega premilostivoga Gospodara Knjaza Nikolu, i da blagoslovi njegov narod”.

 Nepunu deceniju kasnije, 1888. godine, na jubilej oslobođenja Kolašina, dovršena je izgradnja potpuno nove crkve u Kolašinu, Sv. velikomučenika Dimitrija, zadužbine knjaza Nikole.

 Liše ovoga hrama, godinu ranije (1887) bilježi se da su, po nalogu Knjaza, „za samo nekoliko mjeseci nekoliko stotina majstora sagradili, po planu, novu varoš Kolašin”; a ta planska gradnja i uređenje i sada je, iako su porušene brojne od izvornih građevina, u osnovi urbanističke prepoznatljivost Kolašina, čemu sličnosti nalazimo i u Nikšiću, Danilovgradu, Andrijevici ili u Podgorici (Mirkova/Nova varoš).

 Novi hram u Kolašinu, koji sazida naš neimar Vaso Porobić, iz Herceg-Novoga, osveštao je u jesen 1891. poglavar Crnogorske pravoslavne crkve i v.d. administratora njezine Eparhije zahumsko-raške, mitropolit Mitrofan Ban:

 „Trinaest se je godina već ispunilo, odkad je naš Uzvišeni Gospodar zauzeo i oslobodio grad Kolašin. U ovome kratkome vremenu, pod mudrom i očinskom upravom Gospodarevom, Kolašin je u svemu veliki napredak učinio”.

 Iz Mitrofanove beśede doznajemo i da je hram u Kolašinu posvećen Svetom Dimitriju — grčkome ranohrišćanskom svetitelju (Άγιος Δημήτριος) — po želji Knjaza i Gospodara, a evo i zašto:

 „Među mnogijema preduzećima, u prilog napredka ovoga mjesta, Njegovo Visočanstvo Knjaz NIKOLA, najmilostivije smilovao se, podignuti i ovaj sveti hram Božiji, koga danas svečano posvetismo Bogu, u slavu Sv. Velikomučenika Dimitrija. Kao neocijenjeni dokaz prevelike i očinske milosti našega Knjaza i Gospodara prema ovđešnjemu junačkome narodu služi to, što je izrično izjavljena Njegova očinska želja, da se ovaj sveti hram posveti uspomeni onoga Svetitelja, koga ime nosi, srednji Njegov Sin, Njegova Svjetlost Knjaz Dimitrije (Mirko), Veliki Vojvoda Zetski”.

 „Blagočestivi Hristijani!” — zavjetovao je Kolašince tada Mitrofan.

 „Na vama sada ostaje sveta dužnost da se dostojni pokažete, one velike milosti, koja vam je ovijem BOGOM i VLADAOCEM ukazana, da vruće i svojski shvatite, onu svetu i bogougodnu misao, koja vam je podignućem ovoga Svetoga Doma Božijeg namijenjena; da sa ovoga blagodatnoga izvora napajate duše vaše, darovima Svetoga Duha pri primanju svete ispovijedi, pričešća i drugih tajna Božijih, pri čestim molitvama, pri slušanju slova Božijega u određene praznične dane u ovome sv. hramu Božijemu”…

 Bilježi se onomade i sljedeće:

 „Mnoge zadužbine vladalačke, podignute po unutrašnjosti Crne Gore, živi su spomenici viteškoga našega Gospodara KNJAZA NIKOLE I., kojima se broji i kolašinska novopodignuta crkva, sa kojom je pokazao svoje pobožno vladalačko blagovoljenje prema viteškome narodu od DVIJE MORAČE i ROVACA, koji se neustrašimo boriše prema turskoj navali, te je istu o svome trošku 1888. podigao, u slavu svetoga velikomučenika Dimitrija, a za zdravlje Njegove Svjetlosti knjaza Dimitrija, velikoga vojvode Zetskoga”.

 Kolašinci su za proslavu osvećenja varoš okitili, bila je „najsjanije osvijetljena na okolnim brdima, Vladošem i Bašnjanim brdom”, a „poslje službe okružni kapetan davao je vojnicima i narodu piće, đe se lijepih zdravica izgovorilo i horilo: ŽIVIO GOSPODAR!” Mitrofanu nazdavljali su kao „glavi Crkve”.

 Na tom velikom crnogorskom saboru gosti su: iguman Morački, Mihail Dožić; upravnik Vasojevićke oblasti Tomaš Vukotić „sa divnom kitom andrijevičkih građana i kapetana; a to su Zaharija Bakić, Zaharija Protić, Jefrem Bakić i Mihajlo Protić, sa g. doktorom Nikolom Kovačevićem i sa 20 odličnijeh građana Andrijevice”. Okružni kapetan kolašinski Bogdan Drobnjak „dao je gostima svečanu večeru u velikoj dvorani prema glavnome placu”.

Ispred hrama, na gradskome groblju, sahranjeni su docnije neki poznati Kolašinci, poput 1900. godine sveštenika Josifa (Joksima) Minića…

Kolašinska zadužbina drugog po redu knjaza Petrović-Njegoša jednobrodna je građevina. Pretpostavlja se da su ikonostas za nju izradili Đinovski, braća, čuveni makedonski majstori.

„Sa zvonikom na dva sprata i polukružnom oltarskom apsidom koja je kupasto zasvedena, sazidana je od klesanog kamena, vezanog krečnim malterom”, pisala je 1989. Draginja Kujović.

 „Dvoslivna krovna konstrukcija je prekrivena šindrom. Vrata i dvodjelni prozori završavaju se polukružnim poljima. Iznad vrata je natpis koji govori o gradnji crkve i rozeta” („Crkveni spomenici Kolašina i okoline”, Nikšić, 1989, 72).

U okolini Kolašina, niknule su i druge bogomolje čiji je ktitor knjaz Nikola ili su podignute uz njegove obilate novčane priloge: u Poljima Kolašinskim, Ružica na Sinjajevini, u Lipovu (Blatini), Trebaljevu, Štitarici…

Mnogo vremena kasnije, naime ove godine, ljeta Gospodnjeg 2023-će, na kolašinskoj će zadužbini Sv. velikomučenika Dimitrija jednoga od Petrovića-Njegoša — oslobodioca Kolašina — osvanuti SVETOSAVSKA LAŽAVINA.

Fotografiju nam šalje čitalac „Antene M”.

Ispod u kamenu uklesanoga natpisa o ktitorstvu knjaza Nikole, na toj dakle njegovoj crkvi u Kolašinu, ogranak Crkve Srbije (SPC) nedavno duborezuje krivotvorinu na vratima — „4 puta S” — simbol kakvog nije bivalo u pravoslavnim crkvama crnogorskim, ili bilo đe drugo u ovim krajevima do srpske krvave okupacije 1918. koja je, između ostaloga, detronizovala Petroviće-Njegoše i od kada se, do danas, rugaju tradicijama i bogomoljama narodne, autokefalne Crkve naših prađedova.