Priredio: V.J.
Predstojatelj autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Epifanij, služio u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u selu Aleksandrivka, Crnomorska opština - Odeska oblast, na jugu Ukrajine. Tamošnja crkvena opština, većinom glasova parohijana, zajedno s lokalnim sveštenikom, u januaru 2024. godine se prudružila Pravoslavnoj crkvi Ukrajine.
Ova je prva pośeta Epifanija hramu u Aleksandrivki. Odeska oblast se, do otvorene agresije Rusije, smatrala jednim od onih krajeva Ukrajine u kojima je dugovremena propaganda Moskve o „ruskome svijetu” imala ponajviše uspjeha.
Kako saopštava press služba Poravoslavne crkve Ukrajine, sa Epifanijem su se prekjuče u hramu u Aleksandrivki zajedno molili mitropolit vinički i barski Simeon, arhiepiskop višgorodski Agapit, arhiepiskop odeski i baltski Atanasij, episkop zaporoški i melitopoljski Fotij, starješina lokalnoga hrama protojerej Mihailo Harabara, sveštenstvo eparhije — te branioci Ukrajine, predstavnici vlasti, dobrotvori i mještani. „Uznošene su posebne molitve za ukrajinske vojnike, za vladu i narod Ukrajine i za pokoj dušâ svih onih koji su pali u ovome strašnom ratu”.
Nakon čitanja Jevanđelja, Epifanij je u propovijedi uznio molitvu za pobjedu i pravedni mir. Naglasio je „kako uprkos protivljenju i mržnji sljedbenika lažne doktrine ‘ruskoga svijeta’, Crkva Ukrajine raste i jača u Odeskoj oblasti, a raste i jača i u drugim dijelovima Ukrajine”.
„Nažalost, ovđe — i svi vi to dobro znate! — ‘ruski svijet’ se posebno trudi ne samo decenijama, već vijekovima da se učvrsti”, kazao je Epifanij. „I već u naše vrijeme, tokom obnove nezavisnosti Ukrajine, upravo ovđe su se sa posebnim žarom propagirale ideje takozvane ‘Novorosije’, ovđe su se veličali ruski monarsi i ruska carska istorija kao da na ovim zemljama nije bilo života prije razvratne Katarine [Velike, ruske carice između 1762. i 1796. godine, prim]”.
„Ali čak i u ovim teškim uslovima”, nastavio je Epifanij, „ovđe je rasla i jačala istinska pravoslavna ukrajinska crkvenost. Nijeste se stiđeli da nosite svoj krst, nijeste se stiđeli da budete vjerni sinovi i šćeri svoje istinske rodne Crkve i svoga naroda — i Gospod vas za to nagrađuje. Već sada vidite kako se stanje stvari postepeno mijenja. I vjerujemo da će u budućnosti sve više naše braće i sestara ugledati svjetlost, odbaciti lažna učenja ‘ruskoga svijeta’ i ujediniti se oko istinske pomjesne Crkve, živjeći žrtveno za Boga i za Ukrajinu“, naglasio je Epifanij.
„Predstojatelj, vladike, sveštenstvo i vjerni narod su obavili bogosluženje pred Krstom Gospodnjim”, navodi se u saopštenju press službe Pravoslavne crkve Ukrajine.
d vujicic
Od kada su "age" zvanične Srbije počeli da preuzimaju davnašnju crnogorsku krilaticu „Nas i Rusa dvjesta miliona“ – i koriste je kao svoj tradicionalni odnos prema Rusima kao ruska „duvaljka“.Bilo je mišljenje da je Milošević bio zapadne duhovnosti a bio je „ruski čovjek“. Mit „slaveno-serpstva“ iz krila „majke Rusije“, balkanskim gudurama dolivaju kao nektar, kao životnu infuziju. Sve patetičnije „njeguju“ taj iracionalni vjerski, nacionalni „korijen“.Groza od grozote!
d vujicic
Nije se teško priśetii kako je Rusija, još od ruskog carizma narode na Balkanske narode koristila za stvari velikih sila.Danas je to još očiglednije: Srbija je produžena ruka nacističke moskve kao falsifikat kopija. Srpska crkva je ruska „Majka crkva“, Kao i Rusija, i Srbija stalno „bdi“ nad susjednim teritorijama. I često je pred „anšlusom“! Zatim gomilanje oružja, opet po ruskom uzoru. Nikad se ne zna kad može da zatreba: odmetnulo se Kosovo, pošla Crna Gora, BiH na provokativnom dohvatu.