Priredio: V.J.
Danas, 22. oktobra, liturgiju u manastiru Kosijerevo služiće mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom — saopštavaju iz eparhije Crkve Srbije (SPC).
U najavi dodaju kako će, citiramo, „poslije liturgije mitropolit služiti parastos pripadnicima Vučedolske brigade Kraljevske vojske u otadžbini koji su ubijeni 1944. godine na Grahovu, kao i za postradale Banjana, Rudina, Kamenska i Trepača u Drugom svjetskom ratu”.
* * *
Natpis u Kosijerevu je od 17/4. jula 2004. „u vrijeme preosvećenog episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija (Mićovića)”. Iz „Vučedolske brigade Kraljevske vojske u otadžbini” — tvrde — „izgiboše za vjeru pravoslavnu, kralja i otadžbinu u zlo vrijeme bezbožničko-komunističkog nasilja na polju Grahovu 22. oktobra 1944. godine”, etc.
* * *
U stvarnosti, lako je provjerljivo, 22. oktobra 1944. ne postoji nikakva „(Jugoslovenska) kraljevska vojska u otadžbini” (pa ni na Grahovu) — jer ju je za nju mjerodavni kralj Petar II Karađorđevića iz Londona 12. septembra 1944. raspuštio. On je tada četnicima u poznatom radio obraćanju uputio posljednji poziv: „pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom”!
„Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svoga vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovome pozivu” — poručio četnicima Karađorđević — „neće uspeti da se oslobode izdajničkoga žiga, ni pred narodom ni pred istorijom”.
Prethodno, 29. avgusta 1944, Karađorđević razriješio „načelnika vrhovnog štaba”, Dražu Mihailovića, etc.
U drugoj polovini oktobra 1944. na Grahovu u višednevnoj ratnoj bici jedinice iz sastava 6. crnogorske i 10. crnogorske brigade — potukle i u tom mjestu združene snage Hitlerova Vehrmachta i lokalnih Đurišićevih četnika.
Iako je Nikšić oslobođen od Njemaca još 18. septembra te godine, na Grahovu su i dalje Njemci i lokalni četnici, koji su se jako utvrdili. Njihov je cilj bio obezbjeđenje prihvata glavnine njemačkih i snaga Đurišića iz područja oko Podgorice, koje su povlačenje tj. bjekstvo iz Crne Gore u to vrijeme planirale cestom preko Nikšića za BiH.
Još 16. oktobra 1944. iz komande grupe armija „E” Wehrmachta u Grčkoj naređeno komandi 21. brdskog armijskog korpusa držanje otvorenom komunikacije Skadar - Podgorica - Nikšić, jer „treba da se ima na umu da će u toku daljih pokreta u cilju povlačenja, put Podgorica - Nikšić - Trebinje - Mostar, kao maršruta, biti od odlučujućeg značaja”…
„Antena M” će i o njemačko-četničkom porazu na Grahovu objaviti ispise iz arhivskih dokumenata, uključujući i izvore Wehrmachta.
Zeljko
Hvala gosp. Jovanoviću što istorijskim podacima rasvjetljava ovu četničko-mantijašku izmišljotinu i sprečava reviziju istorije od strane Crkve Srbije i njene ss patve.
d vujicic
II-Nakaradnost mu je podupirana i jačana teškom i stalnom anticrnogorskom propagandom velikosrskih klerikalaca i nacifašista opšte prakse. Sve moguće laži su oni i njihovi domaći potkupljenici sebi dopuštali da bi Crnogorce ubijedili u naopaku tvrdnju da ta Crkva ima u CG punu povijesnu, teološku, duhovnu i političku legitimnost.Dospjeli su dotle da su mnoge ljude ubijedili da okupacija CG nije okupacija ni da uzurpacija cg sakralnog blaga nije pljačka.
d vujicic
I-Nakaradne stvari znaju potrajati. Ljudi zaborave ili od početka ne shvataju da su one nakaradne ili nemaju snage da im se odupru. Sažive se vremenom s njihovom nakaradnošću i prihvataju je kao da je nešto najnormalnije.U javnoj svijesti nekoliko generacija Crnogoraca nametano je nakaradno ubjeđenje da je Crkva Srbije svoja na svome u Crnoj Gori!