12 °

max 17 ° / min 9 °

Srijeda

22.10.

17° / 9°

Četvrtak

23.10.

20° / 9°

Petak

24.10.

18° / 12°

Subota

25.10.

17° / 10°

Nedjelja

26.10.

17° / 13°

Ponedjeljak

27.10.

18° / 9°

Utorak

28.10.

14° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Milatović orden Amfilohiju: Ovaj raspirivao svetosavlje sa Arkanom – koji je odlikovao Nikšić!

Izvor: Cetinjski manastir, 6. januar 1992.

Religija

Comments 3

Milatović orden Amfilohiju: Ovaj raspirivao svetosavlje sa Arkanom – koji je odlikovao Nikšić!

Autor: Antena M

  • Viber

 Za Antenu M piše: Vladimir Jovanović

 „Kad sam se vrnuo u Beograd, shvatio sam da su svi moji drugovi kriminalci u međuvremenu postali srpski narodni heroji”.

Ovako, nakon višegodišnje robije u Njemačkoj, iznenađenost opisuje Goran Vuković, „u branši” poznatiji kao Majmun, akter izvikanog mafijaškog obračuna sredinom 1980-ih u Frankfurtu. Sa stranica beogradskoga magazina „Duga”, početkom 1992, Majmun objasnio: „ARKAN je Srbin koji je opljačkao najviše evropskih banaka”.

Sa stranica beogradskoga magazina „Duga”, početkom 1992, Majmun objasnio: „Arkan je Srbin koji je opljačkao najviše evropskih banaka”

ŽELJKA RAŽNATOVIĆA, koji je na nekim davnijim suđenjima u Beogradu na zapisnik tvrdio da je po nacionalnosti Crnogorac, uostalom predstavljao se i kao vlasnik poslastičarnice, nije imao samo prethodnu karijeru lopova — nego i višestrukog kilera Udbe (službe državne bezbjednost).

S takvom reputacijom, a da ne skandiraju protiv Miloševića, ustrojio navijače „Crvene zvezde” i — o, kukavno srpstvo! — neznaven ih „krstio” po turski: „delijama” (Deliler, istoimeni konjanici osmanske vojske i u Bici na Kosovu).

Krajem 1990. godine i najšira je javnost Ražnatovića, sina oficira, Crnogorca koji je bio partizan, već upoznala kao u Hrvatskoj uhapšenog pomagača u pokušaju terorističkih akcija pobunjenih Srba — koji ispred TV kamera cinkari „braću”…

Iako je Ražnatoviću suđeno u Zagrebu, po izvjesnom dogovoru srpsko-hrvatskih vrhovnika (pogađate kojih), on je već sredinom 1991. pušten da se „brani sa slobode”. Iz kaznionice Remetinac, za Beograd prebačen čarter letom.

I onda, opremljena i naoružana od Miloševićeve Udbe, a logistika uključivala i regrutaciju iz zatvora širom Srbije kriminalaca kojima je obećana amnestija — Ražnatovićeva banda, Srpska dobrovoljačka garda (SDG), sadjejstvovala snagama JNA u napadu na istočnohrvatski Vukovar, poprište najsvirepijih zločina (uključujući i masakriranje teških ranjenika i pacijenata iz gradske bolnice)…

Bilježi se i Ražnatovićev nastup 29. oktobra 1991. u emisiji jedne beogradske TV, široko citian u štampi, kada je pročitao tekst iz SDG legitimacije: da se bore za „svetosavlje, porodicu, srpstvo.”

„Mislim da je iz ovoga sve jasno: znači, nama je vrhovni komandant patrijarh Pavle”, rekao je Ražnatović. Iz Patrijaršije Srbije (SPC) demantija bilo nije.

U zatišju između dva ratna krvoprolića, kada je na početku 1992. usvojen tzv. Vensov mirovni plan za Hrvatsku, a još nije potpaljena Bosna i Hercegovina, Ražnatović je na turneji: Cetinje, Podgorica, Nikšić, Badnji dan, sa uniformisanom i naoružanom pratnjom — obratimo pažnju! — u produkciji AMFILOHIJA (Rista Ć. Radovića) koji je, godinu ranije, iz Srbije poslat za mitropolita eparhije crnogorsko-primorske.

Ako je pred Cetinjskim manastirom (obezbjeđivan s velikim snagama MUP Crne Gore, pod ministrom Pavlem Bulatovićem), ruku pod ruku s eparhijskim mitropolitim nalagao badnjak — Ražnatoviću je Amfilohije blagoslovio da se, isti dan i istim povodom, na ceremonijama obrati okupljenima:

- u (tada još) Titogradu, crkva sv. Đorđija pod Goricom,
- i u Nikšiću, saborni hram sv. Vasilija Ostroškoga, zadužbina kralja Nikole.

I dok su pred crkvom u Titogradu blagočestivi sljedbenici skandirali „Ubićemo Slavka [Perovića]!” — sa mikrofonom je nova krvoprolića (ispostaviće se u Bosni i Hercegovini) obećao Ražnatović, citiramo:

„Ja sam, kao komandant SDG, naredio mojim jedinicama, svima, da budu spremni, da očiste oružje, i da napune sve topove i one tenkove koje su zarobili”.

„Evo, njegovo pr-A-vosveštenstvo mitropolit Amfilohije Radović!” — uz pucnjavu je najavio Arkan sljedećega govornika.

Drugim riječima, jedan sa drugim: Amfilohije i lopov, udbaš, ubica, cinkaroš tj. poslastičar i navijač, kojem je „vrhovni komandant patrijarh Pavle”, etc.

„Više je Arkan stavljao čarapu na glavu nego ja na nogu”, zalud onomadne govoraše Šešelj — odlikovan, nota bene, od Amfilohija.

O faktu da Amfilohije — posthumni nosilac ordena Jakova Milatovića — sa Arkanom raspirivaše u našim hramovima antipravoslavnu jeres svetosavlja, skrnaveći i najradosniji hrišćanski dan Roždestva Bogomladenca, evo i izvještaja dopisnika beogradske štampe od 8. januara 1992…  

* * *

Arkan odlikovao Nikšić

Nikšić. - Na preksinoćnjoj proslavi Badnje večeri ispred Saborne crkve Sv. Vasilija Ostroškog u Nikšiću, nešto posle 20 časova, ZAJEDNO su se pojavili mitropolit crnogorsko-primorski i skenderijski, gospodin AMFILOHIJE RADOVIĆ i ŽELJKO RAŽNJATOVIĆ ARKAN.

Nakon kraćeg učešća u bogosluženju mitropolit je Nikšićanima čestitao Božić i sa posebnim uvažavanjem pomenuo 24 žrtve koje je ovaj grad dao u borbama sa hrvatskim ratnicima.

Željko Ražnjatović je svešteniku Marku Đurkoviću predao na čuvanje medalju Obilića kojom je Srpska dobrovoljačka garda odlikovala grad Nikšić.

* * *

- Ova huškanja na produžetak ratovanja od strane Amfilohija i Arkana, prethode, dakle, krvoproliću u Bosni i Hercegovini — od proljeća 1992, kada su se, između ostaloga, desila i zarobljavanja „nikšićko-šavničke grupe”, sa epilozima koji su poznati „slučaj ratnih zločina u Lori”. 

- Sa svoje strane, Arkan je, sa SDG bandom, prvi izvršio organizovanu oružanu akciju u BiH, kada je 1-2. aprila 1992. masakrirao desetine muslimanskih civilia u gradu Bijeljini — i „naplatio se” pljačkajući lokalne filijale banke, pošte, službe platnog prometa, kao i zlatare, etc…

Na Badnji dan 1992, ispred hramova u Cetinju, Titogradu, Nikšiću, „zajedno se pojavili mitropolit Amfilohije Radović i Arkan”. Potom je, 1-2. aprila 1992, Arkan sa svojom bandom prvi izvršio organizovanu oružanu akciju u BiH, kada je napravio masakr nad desetinama muslimanskih civilima u Bijeljini… Foto: Ron Haviv, Wikipedia

.

 

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

d vujicic

III-Njegovoj mrziteljskoj agresivnosti stalno je bio potreban neprijatelj. Dobio je neprijatelja „po svojoj mjeri“ kad su ga po specijalnom zadatku poslali u Crnu Goru. Znali su oni da se jedino formulom „Crnogorcem na Crnogorce“ može doakati Crnoj Gori!Ristova mržnja bila je uslovljena i njegovim ličnim karakterom. Svakim gestom on je pokazivao makijavelistički samoljubivi karakter. Uz svetosavlje, samoljublje je bilo oblikovna snaga njegove otrovne mržnje.

d vujicic

II-Ambiciozni crkveni pitomac zdravka velimirovića nije izabrao otpor tome animozitetu. Sebe je osudio na interiorizaciju svetosavske „reaktivne mržnje.“ Odviše, kao „Crnogorac poreklom“ na koga se gleda s podozrenjem morao se dokazivati na zadatku mržnje prema Crnogorcima. Kolektivna psihopatologija institucije koja ga je vaspitavala u njegovom ličnom „oslobađanju agresivne napetosti“ koja će se 30 godina iskaljivati na Crnogorcima.

d vujicic

I-Dva osnovna činioca ristove pataloške mržnje prema CG i svemu Crnogorskom nijesu se mogli ničim sakriti. Njegovo školovanje u Crkvi Srbije i svjetonazorno formiranje u njenom duhovnom i političkom krugu nužno je vodilo pristajanju na generalnu netrpeljivost prema svemu crnogorskom. U religijskoj ideologiji Crkve Srbije davno je ukorijenjen animozitet prema crnogorskoj ideologiji slobode na kojoj je počivala i Crnogorska crkva.