Studija slučaja EPCG: Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo –da štedimo (1)

Za Antenu M piše: Andrija Tadić

Ovo je istinita priča o tome kako politički miševi mogu da sruše kompaniju-slona. Cilj nije da popravimo prosjek u konzumiranju bensedina, ionako smo po podacima Fonda PIO šampioni u tom sportu, nego upravo suprotan – da neko “bekne ili skoči” prije nego EPCG skroz potone, a građani Crne Gore ne ispadnu nepopravljivo ovce.

No, čak i da jutros neko ispumpa vodu i EPCG prestane da tone, postavlja se pitanje: ko će se u narednom periodu prihvatiti upravljanje energetskim sektorom koji je vraćen na rane osamdesete godine?! Definitivno će svaku novu političku garnituru zaboljeti glava jer će prije ili kasnije shvatiti koliko su štete elektoenergetskom sistemu Crne Gore nanijeli aktuelni glodari njegovih temelja.

Malo, neophodno podsjećanje

Imajući u vidu politička lutanja s kraja 80-tih godina prošlog vijeka, pa sve do 2010. godine energetski sektor u Crnog Gori ali i cijelom regionu bio je u zapećku reformi. Te tri decenije manjka novca, a viška sankcija, ratova i lutanja, sa zastarjelim načinom razmišljanja i upravljanjem, uzrok su što niti jedna zemlja našeg regiona nije izgradila nijedan jedini energetski objekat! Saldo, dakle, za taj period glasi: Projekti 0 (nula). Ipak, uprkos tome, sve su elektroprivrede, i tada kao i sada, bile “zlatne koke”- plata dobra, a redovna.

A onda preokret! U posljednjih 10-tak godina crnogorska nacionalna elektroenergetska kompanija postala je naveća i najbolje organizvana firma u Crnoj Gori ali i u regionu. Zahvaljujući nekadašnjem strateškom partneru, italijanskoj kompaniji A2A, nekada troma i soc-komunistički postavljena kompanija, uzdiigla se u, za regionalne okvire, giganta sa formiranom korporativnom kulturom upravljanja, po ugledu na razvijene evropske kompanije. Likvidnost i solventnost EPCG bila je i više od prosjeka sličnih preduzeća u EU.

Nakon objedinjavanja termoenergetskog sektora, ulaskom Rudnika uglja Pljevlja (RUP) i odvajanjem CEDIS-a , što je bila obaveza po EU direktivi, ali i pametnom trgovinom električne energije EPCG je nastavila da sve više prihoduje i puni budžet Crne Gore desetinama miliona eura godišnje. Pohvale su dolazile i iz Evrope tokom pregovora u poglavlju 15 koji se tiče ove oblasti. Tadašnja menadžerska struktura RUP-a je za samo nekoliko godina povratila većinu sredstava uloženih za kupovinu rudnika, dok je CEDIS bilježio pozitivno poslovanje sa sve vecim investicionim projektima, a sve uz kontrolu majke firme EPCG.
Zbog tako stvorene stabilne finansijske potentosti ali i naučenog načina razmišljanja te znanja koje su ugradili partneri Italijani, konačno se moglo pristupiti planiranju, modernizaciji i realizaciji projekata.

Sve tri elektrane - stare dame, rade danas k’o mlade đevojke, tako da je pouzdana čak i Termoelektrana, za raziku od sličnih u regionu. Uložena su značajna sredstva pa su sve “mašine” u hidroelektranama modernizovane ili je ugovorena njihova modernizacija, a sredstva obezbjeđenja po veoma povoljnim ulovima. Povećanjem snaga elektrana do 2020. odine rezultiralo je milionskim prihodom EPCG. Tako je recimo TE “Pljevlja sa 180MW “podignuta” na 207MW i dodatne godišnje proizvodnje od 200 GWh (što je godišnja proizvodnja VE “Krnovo”) dok je HE “ Perućica sa 260 MW “podignuta” na 305MW.

Dakle samo povećanjem snage kroz modernizaciju elektrana, postignut je efekat kao izgradnjom VE ”Možura”. Nastavilo se sa projektima I planovima novih objekata i to VE “Gvozd”, SE ”Briska Gora”, HE “Komarnica”, ekološka rekonstrukcija TE “Pljevlja”, rekultivacija deponije Maljevac…

U međuvremenu, vođeni idejom A2a, eneregetske kompanije (EPCG, RUP i CEDIS) nijesu otpuštale prekobrojne radnike ali su pametnim planom kroz dobrovoljne i dobro plaćene odlaske smanjili broj prvenstveno starijih zaposlenih, a istovremeno pažljivo primali na posao uglavnom radnike sa visokom stručom spremom.

I tako je sve trajalo do “osvjezenja“ 30.08.2020.

Dolaskom postojeće garniture u liku i djelu demokrata i DF-ovaca, uz dodatak URE, očekivala se dodatna “nova krv” za nastavak reformi energetskog sektora. Realno, nije ni trebalo previše pameti jer su stvari već bile postavljene na svoje mjesto.
Novodošli, međutim, nijesu mislili tako. Uz to, prekaljeni majstori PR-a I političkog marketinga, odmah su “usuli”, za EPCG rekordnih, oko 300 hiljada eura samo u TV stanice, pokrili radio, portale, hiljadama eura zatrpali drustvene mreže.

Šou je mogao da počne...

Prva dva čovjeka EPCG (Milutin Đukanović (DF) i Nikola Rovčanin (Demokrate) pojavljuju se u medijima više nego na poslu. Usta su im puna obećanja da će se “zlatna koka” pretvoriti u “lokomotivu razvoja” države. Lako je to i bilo reći kada su tokom 2021. bili dočekani punog buđelara - sa oko 100 miliona eura na računu EPCG Grupe i sa državnim vlasništvom energetske kompanije u iznosu od 98 %. Naravno, sve zarađeno i odrađeno prije dolaska sadašnjih čelnika, uz nove benefite Kompanije koje su im projektima prethodnici ostavili u nasljeđe.

Uprkos tome, svakodnevno smo, počev od 2021. zasuti kritikama i pričom o koruptivnim radnjama prethodnih rukovodstava. Najavljivane su tužbe, fomirano je desetak komisija za provjere i presipitivanje svih ugovora. Kritikovane su donacije, sponzorstva i reprezentacije, najavljivane prodaje “luksuznih” auta, maštali su o projektima, hvalili se podjelom dividende koju je, inače, zaradio prethodni menadzment...

Ubrzo je formirano 14 komisija sa 60-tak politički probranih ljudi koji su godinu provjeravali finansijsku ispravnost i zakonitost poslovanja EPCG -tokom posljednjih 30 godina. Inače, nijedan član tih komisija nije bio revizor, jer ih nije ni bilo na spisku licenciranih revizora. Rezultat njihovih istraga- nula. Tj. tužbi nula ali su zato potrošili stotine hiljada eura za plate, apaneže i ostale toškove.
Sječa kadra, kićenje perjem posječenih i pitanja za SDT

Uslijedilo je nešto, što nije menadžerska praksa… Najaviti da ćete uraditi više za dvije godine nego prethodnici za 40, a da pritom nije ostvaren nijedan prepoznatljiv rezultat za porđenje, u najmanju ruku je neodgovorno.

Kako to već ide, ubrzo je krenula i sječa po dubini. I to upravo onih koji su dopinijeli da EPCG bude ono što su zatekli, a većina “novih projekata” kojima se kite i koje reklamiraju zapravo su zaokruženi prije njihovog dolaska.

Kaže se da strategija i populizam ne idu ruku pod ruku. Đe smo sada, nakon dvije godine? Pa, krenimo redom…
Finansijska situacija EPCG grupe zabrinjavajuća je. Naime, EPCG grupa je u minusu, ali je moguće, računovodstvenom gimnastikom, (da će se) prikazati pozitivan saldo. No, pitanje je kako će se razna finansijska nepočinstva i toškovi “knjižiti” i prikazati? I koji će eksterni revizor biti hrabar da potpiše konsolidovani finasijski izvještaj za EPCG, RUP, CEDIS i EPCG Solar gradnju.

To je jedno od pitanja za SDT, a imaće ih još.

Opravdanje se veće čuje - energetska kriza u EU. To je tačno, ali takođe je pitanje da li je Kompanija mogla da smanji minus uvoza energije u drugom i trećem kvartalu 2022? Da se, kako im je i predlagano i prethodno radilo, planirala ranija kupovina energije znatno jeftinije, a prodavalo po višoj cijeni, posljednjeg kvartala, priča bi bila drugačija.

Pražnjenje akumulacionih jezera u drugom kvartalu i prodaja električne energije po cijeni nekoliko puta nižoj u odnosu na onu po kojoj se kupuje, znatno će uticati na bilans kompanije. Očekivana dobit od nekoliko miliona eura za 2022. nije isto kao i dobit od 100 miliona eura. A taj mega profit najavljivali su ranije prvi ljudi kompanije, zbog činjenice da na mreži više nemamo KAP i Željezaru.

Treći agregat Pive, propuštena dobit, sistematizacije za partijske uhljebe

Dok su hvalospjevno pričali o održavanju stabilnosti sistema, promakla je javnosti informacija da jedan od tri agergata HE ”Piva” ne radi još od proljeća 2022. Niti će raditi barem još godinu! Šta to znači prevedeno u brojke? Umjesto da se upravo, u ovoj sezoni kiša, prodaje tzv. dnevna ili vršna energija, koja je inače znatno skuplja od bazne, sada hidroelektrana “vozi” na dva generatora i gubi se oko pola million eura dnevno. Ako dodamo tome mogući preliv brane, zbog viška vode i gubljenje miliona eura, opet je pitanje odgovorosti za menadzment i Odbor EPCG: zašto ste čekali toliko dugo da pokrenete tender i rješenje ovog urgentnog problema kompanije?

Možda treba razmisliti da se “ne bacaju” pare na kupovinu novog transformatora ili popravku starog, jer ako se treća “mašina” ne koristi, kako reče ljetos prvi čovjek EPCG, pa stari generator i transformator prodati u staro gvožđe i dodatno zaraditi.
Talas zapošljavanja političkih uhljeba nastavljen je i pored ranijih blagih i formalnih upozorenja nadležnog ministarstva. Brojka novozaposlenih i dalje raste i već odavno je prešla hiljadu i nekoliko stotina. Jedna, pa duga sistematizacija, a u najavi je i treća, samo je šablon da se zakonski pokrije prijem toliko nepotrebnih upošljavanja. Poređenje i pojašnjenje čelnih ljudi EPCG da procenat zarada u ukupnim troškovima kompanije opada graniči se sa ludilom, I ne može se objasniti neznanjem, jer EPCG, po izjavama iz MKI, bilježi najveći rast ukupnih troškova! No, odliv novca i dalje raste, što je, opet, pitanje za budući menadžment ali i za pravosudne organe.

Najavljena prodaja “luksuznih” automobile kompanij nije se desila. Naprotiv, upravo sada voze ih aktuelni čelnici, a jedan je, prije nekoliko dana, uništen u udesu. Pričinjena šteta-nekoilko desetina hiljada eura! Kritike prethodnika zbog “rasipanja novca” za sponzorstva i donacije pretvorila se u pola miliona veći trošak po tom osnovu. Ali ne za naše reprezentativce u rukometu, vaterpolu ili košarci, već za donacije SPC i njima bliskim organizacijama.

(Nastavak sjutra)