Dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju

Nobelova nagrada za ekonomiju dodijeljena je Džoelu Mokiru, Filipu Agionu i Peteru Hauitu „za objašnjenje ekonomskog rasta vođenog inovacijama“, pri čemu jednu polovinu Mokiru „za identifikaciju preduslova za održivi rast kroz tehnološki napredak“, a drugu polovinu zajednički Agionu i Hauitu „za teoriju održivog rasta kroz kreativnu destrukciju“.

Kako je saopštila Švedska akademija nauka, ovogodišnji laureati za ekonomske nauke, Džoel Mokir, Filip Agion i Piter Hauit, objašnjavaju kako inovacije pružaju podsticaj za dalji napredak.

BREAKING NEWS
The Royal Swedish Academy of Sciences has decided to award the 2025 Sveriges Riksbank Prize in Economic Sciences in Memory of Alfred Nobel to Joel Mokyr, Philippe Aghion and Peter Howitt “for having explained innovation-driven economic growth” with one half to Mokyr… pic.twitter.com/ZRKq0Nz4g7

— The Nobel Prize (@NobelPrize) October 13, 2025

Tehnologija brzo napreduje i utiče na sve nas, a novi proizvodi i metode proizvodnje zamjenjuju stare u beskrajnom ciklusu. Ovo je osnova za održivi ekonomski rast, što rezultira boljim životnim standardom, zdravljem i kvalitetom života ljudi širom sveta.

Međutim, kako se ukazuje u obrazloženju - to nije uvijek bio slučaj.

"Naprotiv - stagnacija je bila norma tokom većeg dijela ljudske istorije. Uprkos važnim otkrićima povremeno, koja su ponekad dovodila do poboljšanja životnih uslova i većih prihoda, rast se uvijek na kraju stabilizovao", navodi se.

Džoel Mokir je koristio istorijske izvore kao jedno od sredstava da otkrije uzroke održivog rasta koji postaje nova norma. Pokazao je da ako inovacije treba da smjenjuju jedna drugu u samogenerišućem procesu, ne samo da moramo znati da nešto funkcioniše, već moramo imati i naučna objašnjenja zašto. Ovo posljednje je često nedostajalo prije industrijske revolucije, što je otežavalo nadogradnju na novim otkrićima i pronalascima. Takođe je naglasio važnost otvorenosti društva za nove ideje i dozvoljavanja promjena.

Filip Agion i Piter Hauit su takođe proučavali mehanizme koji stoje iza održivog rasta.

U članku iz 1992. godine, konstruisali su matematički model za ono što se naziva kreativna destrukcija: kada novi i bolji proizvod uđe na tržište, kompanije koje prodaju starije proizvode gube. Inovacija predstavlja nešto novo i stoga je kreativna. Međutim, ona je takođe destruktivna, jer kompanija čija tehnologija postaje zastarjela biva nadmašena konkurencijom.

Na različite načine, laureati pokazuju kako kreativna destrukcija stvara sukobe kojima se mora upravljati na konstruktivan način. U suprotnom, inovacije će biti blokirane od strane postojećih kompanija i interesnih grupa koje rizikuju da budu stavljene u nepovoljan položaj.

„Rad laureata pokazuje da se ekonomski rast ne može uzimati zdravo za gotovo. Moramo podržati mehanizme koji su u osnovi kreativne destrukcije, kako ne bismo ponovo pali u stagnaciju“, rekao je Džon Hasler, predsjednik Komiteta za nagradu za ekonomske nauke.