Piše: Ana Nives Radović
Jedan naizgled običan komad tehnologije postao je nezamjenjiv, a to je kripto novčanik (en. crypto wallet). Onima koji ga još nijesu koristili ovaj naziv najčešće priziva sliku digitalne torbice za virtuelne novčiće, ali u stvarnosti, novčanik nije nikakva kasica ili futrola, već kamen temeljac vlasništva u digitalnom dobu, odnosno uređaj ili aplikacija koja određuje ko kontroliše imovinu, ko je može prenijeti i ko drži moć u decentralizovanom finansijskom sistemu.
Vijekovima je novac bio određen opipljivošću, bilo da je u pitanju onaj utisnut u kovanice, odštampan na papiru ili upisan u knjige koje vode banke. Kripto novčanici označavaju odmak od te istorije, s obzirom na to da nijesu toliko vezani za čuvanje vrijednosti koliko za kontrolu pristupa njoj.
Novčanik upravlja kriptografskim ključevima. U pitanju su javni ključevi, koji funkcionišu poput brojeva računa, ali i privatnim ključevi, koji su ekvivalent potpisu koji „otključava“ vlasništvo. Ko kontroliše privatni ključ, taj kontroliše i bogatstvo, a upravo ova jednostavna činjenica transformisala je novčanik iz dodatka u stub finansijskog suvereniteta.
Poput stvarnog novčanika u džepu, kripto novčanik je istovremeno i običan i nezamjenjiv, no dok tradicionalni novčanici čuvaju novčanice i kartice, njihovi digitalni ekvivalenti čuvaju nešto manje opipljivo, ali i moćnije: kriptografske ključeve koji dokazuju vlasništvo nad imovinom upisanom na blockchain.
Ključ, a ne novčići
Česta zabluda je da novčanici „čuvaju“ novčiće. Stvar je u tome da novčići nikad ne napuštaju blockchain, decentralizovanu knjigu koja bilježi svaku transakciju. Ono što novčanik obezbjeđuje jesu privatni ključevi – digitalni potpisi koji korisnicima omogućavaju pristup sredstvima i njihovo prebacivanje s jedne adrese na drugu.
Razlika je bitna. Kada izgubite platnu karticu, izdavalac (u ovom slučaju banka) je može otkazati, međutim, kada izgubite privatni ključ, sredstva su efektivno izgubljena. Ova dinamika, istovremeno oslobađajuća i neumoljiva, nalazi se u srcu i obećanja i opasnosti digitalne ekonomije.
Praktičnost naspram bezbjednosti
Kripto novčanici se dijele u dvije kategorije i to na hot wallets („vruće“ novčanike) i cold wallets („hladne“ novčanike). Hot novčanici, povezani na internet, dostupni su kao mobilne aplikacije ili ekstenzije za pretraživač. Praktični su, intuitivni i pogodni za trgovinu i eksperimentisanje, ali kao i svaki online sistem, ranjivi su na malver, fišing i lošu digitalnu higijenu, pa je potrebno voditi računa o zaštiti podataka. Ona najčešće ne zahtijeva nikakav značajniji napor u odnosu na onaj koji ulažete da zaštitite svoje lozinke i PIN kodove, ali ovo je ipak važno naglasiti.
Na drugom kraju spektra nalaze se cold novčanici, najčešće hardverski uređaji, a mnogo rjeđe zapisi na papiru koji čuvaju privatne ključeve van mreže. Oni nude otpornost na online krađu i izuzetno su pogodni za dugoročna ulaganja, dok su manje su praktični za svakodnevne transakcije.
Za iskusne učesnike kompromis je poznat: mali „hot“ iznos za čestu upotrebu, a značajnija sredstva zaključana u „cold“ čuvanju.
Još jedna podjela razdvaja kustodijalne novčanike, kojima upravljaju berze i platforme, i nekustodijalne, potpuno pod kontrolom korisnika. Prvi nude lakoću upotrebe i podršku nalik onoj za potrošače, ali po cijenu povjeravanja ključeva trećoj strani. Drugi simbolizuju etos finansijskog suvereniteta, sa cjelokupnom odgovornošću koju to nosi.
Pravilo u ovom slučaju glasi: „Nijesu tvoji ključevi – nijesu tvoji novčići“ i naglašava rizike prepuštanja kontrole drugome. Istorija je puna urušenih berzi i zamrznutih računa, pa se preporučuje da kontrolu ipak imate u svojim rukama.
Ono što je počelo kao običan „trezor“ za Bitcoin evoluiralo je u nešto mnogo šire. Novčanici sada funkcionišu kao kapije ka decentralizovanim finansijama (DeFi), gdje korisnici mogu da pozajmljuju, štede ili trguju bez posredstva banaka. U nekim novim primjenama čak djeluju i kao digitalni pasoši, omogućavajući korisnicima da potvrde identitet bez lozinki ili posrednika. U ovom smislu novčanici postaju ne samo alati za čuvanje, već višenamjenske komandne table za digitalno učešće.
Kako „nabaviti“ wallet
Da sve ovo ne bi ličilo na teorijsku lekciju iz udžbenika, u nastavku je potpuno praktični vodič kako kreirati i aktivirati sopstveni wallet, koji omogućava samostalnu kupovinu digitalne imovine, koja pripada isključivo vlasniku i kojom se može raspolagati u bilo kojem trenutku, nezavisno od platforme. . Proces je izuzetno jednostavan, postepen, a koraci u njemu nižu se jasnim redom.
Prije kupovine, preporučuje se da imate sigurno mjesto za čuvanje kriptovaluta. Jednostavan i siguran kripto novčanik je Trust Wallet, koji je pogodan za početnike. Aplikacija se može preuzeti iz prodavnica Google Play ili Apple App Store.
Nakon ulaska u aplikaciju bira se opcija „Create new wallet“. Kreira se šestocifrena lozinka, koja se pamti ili zapisuje i čuva na sigurnom. Postoji mogućnost dodatnog biometrijskog otključavanja, ali se može koristiti samo lozinka.
Za viši nivo zaštite može se koristiti padajući meni pored natpisa „Main Wallet“, gdje se bira način čuvanja podataka: u cloudu ili ručno. U slučaju ručnog čuvanja, bira se opcija „Back up manually“.
Na ekranu se prikazuje natpis „This secret phrase unlocks your wallet“. Ovaj korak uključuje upozorenja da Trust Wallet nema pristup privatnom ključu, što znači da sigurnost zavisi isključivo od vlasnika i načina na koji čuva povjerljive podatke.
Po odabiru opcije „Continue“ prikazuje se dodatno upozorenje da se fraza od 12 riječi ne dijeli ni sa kim. Fraza se zapisuje redosljedom kako je prikazana i ne smije se sačuvati screenshotom. Nakon što se fraza potvrdi, pojavljuje se zahtjev za potvrdu redosljeda riječi („Confirm secret phrase“). Tek nakon ovog koraka novčanik se smatra kreiranim i zaštićenim.
Nakon toga pristupa se kupovini digitalnih novčića. Opcija „Fund“ vodi do izbora „Buy crypto“. Unosi se iznos (minimalno 50 dolara) i bira se kriptovaluta, uz prethodno razmatranje dugoročne održivosti projekta.
Bitcoin se često smatra najjednostavnijim izborom, zbog dugog postojanja i dostupnosti informacija. Na ekranu se prikazuje koliko bitcoina odgovara odabranom iznosu. Za pružaoca usluge plaćanja bira se opcija poput MoonPay, a transakcija se može obaviti platnom karticom, Google Pay ili Apple Pay servisom. Tokom procesa prikazuje se status transakcije i predviđeno vrijeme čekanja.
Na ovaj način moguće je početi ulagati u bitcoin uz male iznose, istovremeno stičući razumijevanje funkcionisanja digitalne valute. Takođe, riječ je o kriptovaluti koja je najšire prihvaćena, pa može biti najbolji izbor za sve one koji žele da koriste svoj novčanik i za plaćanja, a ne samo za ulaganje.
Kripto novčanici nijesu regulisani kao bankovni računi, pa sigurnost zavisi isključivo od vlasnika. Fraza od 12 riječi i lozinka se ne dijele ni sa kim i čuvaju se na sigurnom. Prije plaćanja putem interneta kriptovalutom, preporučuje se da se dobro provjere adrese. Za čuvanje većih iznosa bitcoina poželjno je razmotriti fizički „cold wallet“, kako bi sigurnost imovine bila nezavisna od uređaja.
--------------------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra 2024. u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR