Akcija za ljudska prava (HRA) smatra da je isključivanje aplikacija ”Viber” i ”WhatsApp” bilo neustavno.
“HRA smatra da je jučerašnje potpuno isključivanje aplikacija ”Viber” i ”WhatsApp” od strane telekomunikacionih operatera u Crnoj Gori i Agencije za elektronske komunikacije, zbog toga što je jedan broj korisnika tih aplikacija dobio poruku da politička stranka na vlasti navodno kupuje glasove, bilo protivno slobodi izražavanja (koja uključuje i pravo na prijem izražavanja) i Ustavu Crne Gore, koji kaže da samo nadležni sud može spriječiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obavještavanja iz Ustavom usko definisanih razloga”, navedeno je u saopštenju.
HRA smatra da isključivanje aplikacije nije bilo neophodno u demokratskom društvu, tj. nije bilo srazmjerno cilju - da se spriječi komunikacija političke poruke u cilju zaštite časti i ugleda pomenute političke partije.
“Smatramo da to što je jedan broj korisnika ovih aplikacija dobio (neželjenu) političku poruku, nije dovoljno opravdanje da se pribjegne tako drastičnoj mjeri i svim korisnicima suspenduju sve komunikacije, bez njihove volje i čak prethodnog upozorenja.
Član 145, tačka 4 Zakona o elektronskim komunikacijama omogućava Agenciji da naredi operaterima da, neograničeno, suspenduju internet i telefonsku komunikaciju ako nađe da je to ”opravdano u slučajevima prevare ili zloupotrebe”. HRA smatra da ovaj član Zakona o elektronskim komunikacijama u principu omogućava proizvoljno i neograničeno ograničavanje internet i telefonskih komunikacija u Crnoj Gori, da je zbog toga suprotan međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i Ustavu Crne Gore, pa će HRA zbog toga podnijeti inicijativu Ustavnom sudu da ga proglasi neustavnim”, navode iz HRA.
Apeluju na Agenciju da vodi računa da iznad Zakona o elektronskim komunikacijama postoji i Ustav Crne Gore i međunarodni ugovori o ljudskim pravima i da se uzdrži od primjene tog člana do odluke Ustavnog suda.
“Stav Komiteta UN za ljudska prava (Opšti komentar 34 o članu 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, tačka 43) i Evropskog suda za ljudska prava (presuda u predmetu Ahmet Yildirim v. Turkey, 2012. tač. 64) je da svako ograničavanje pristupa internetu, uključujući i rad operatera koji omogućavaju taj pristup, mora biti u skladu sa međunarodnim standardom slobode izražavanja, srazmjerno legitimnom cilju i neophodno u demokratskom društvu. Ovo znači da ograničenja moraju biti precizno propisana, moraju obezbijediti sudsku kontrolu da bi se spriječile zloupotrebe i ”ne smiju, npr. omogućiti da se zabrani objavljivanje materijala samo zato što kritikuje vlast”, navodi se u saopštenju.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR