Veliš, obaveza ti je, kao vjernika, rođenog na Kosovu, da sačuvaš moje svetinje od mene

"Prezimenjače, ja kad sam se rastajao 2001. godine sa ovom vlašću, ne državom ni da jaki Bog, tad su u vlasti bili mnogi koji su danas s tobom protiv nje, i nijesam po medijima pisao i potpisivao, već kako dolikuje, časno i čestito bez pompe, sio, napisao, potpisao i na arhivu im predao, zboreći „… za državu se mogu boriti sa vama i bez vas, a ja biram bez Vas“. Preśekao člansku kartu i od tad, niti jesam, niti ću biti član DPS-a, ali ću se, budi siguran, s njima zajedno, i svima kojima je Crna Gora jedina domovina, do potonje ure, isključivo kroz vladavinu prava, boriti za, njen jezik - crnogorski, naciju, crkvu i pravo da u crnogorske svetinje uđe vjerujući Crnogorac sa crnogorskim popom", poručio je u otvorenom pismu svom prezimenjaku, ljekaru Aleksandru Boljeviću, diplomirani inžinjer Predrag Zakov Boljević.

On je ukazao na namjere Srpske crkve u našoj zemlji, prikrivene iza navodne borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i istakao da će se sa istim žarom boriti da i njegov prezimenjak uđe u crnogorske crkve, kao Srbin sa Kosova.

Boljević se posebno osvrnuo na odnos mnogih prema državi Crnoj Gori, kojima je ova zemlja bezrezervno pružila utočište kada su iz regiona tražili spas od ratnih vihora kod nas i tu i ostali.

Pismo prenosimo integralno.

"Prezimenjače,

Čitam i ne mogu da vjerujem. Što će moje prezime, đe mu mjesto nije, kad ono tvoje ime Aleksandar, na spisku do`tora koji dadoše podršku jednoj vjerskoj organizaciji u pokušaju vaspostavljanja iznad zakona sekularne države Crne Gore. Prezimenjače, iznad države koja te primila kad si utekao, iliti na konju sa Kosova dojezdio, iz srca Srbije, kog ne bi voljan da braniš od svjetskija ala, kao što braniš crnogorske svetinje od Crnogoraca. Kad kažem na atu dojezdio, nije to metafora, već uvažavanje vaše percepcije stvarnosti, jer vi Srbi „poreklom“ iz Crne Gore, nikad i niđe ne bježite kad prigusti, nakon što kakvu dusu kome učinite, vi na atu jezdite, toliko brzo, da nema tog ko vas može uvatiti.

Pitanja

Zašto prezimenjače protiv ruke koja ti je utočište dala kad ti je najteže bilo, zašto ka `Ercegovci u Novome, koje primismo kad se sa braćom 90-ih pobiše, krenu da rušiš korito koje te naranilo kad si gladan bio. Od Crnogoraca čije ime nosi sekularna država Crna Gora, koji su te kao svog prihvatili kad si sa Kosova uteka iliti na atu juče dojezdio, oćeš da sačuvaš njihove svetinje. Da ih sa popovima crkve koja nosi ime drugog naroda, braniš od onih čiji su ih preci gradili, čuvali i sačuvali, a nečasni ljudi, jer nečasnih svuđe ima, nezakonito popovima na ime i prezime prepisali. Potpisuješ protiv vlasti, kakva je da je, za tebe niđe i nikad nije bilo bolje, jer da jeste valjda bi tamo pošao. Ta te vlast uhljebila, a ja znam neke koji su ođe rođeni, škole završili, etnički Crnogorci, oni su morali iz Crne Gore trbuhom za kruhom, jer im ta ista vlast ništa ne šćaše dati, pa ne potpisaše protiv države i naroda čije ime nose.

Vjeruj prezimenjače, mene je ova vlast dobrano zadužila, toliko da im se za tri života ne mogu odužiti, pa ni 2006, a ni danas ne šćah na državu, jer ja prezimenjače, nemam druge domovine liše Crne Gore, kao ti Srbije, niti imam svetinja većih od Cetinja, kao ti Beograd.

Prezimenjače ja kad sam se rastajao 2001. godine sa ovom vlašću, ne državom ni da jaki Bog, tad su u vlasti bili mnogi koji su danas s tobom protiv nje i nijesam po medijima pisao i potpisivao, već kako dolikuje, časno i čestito bez pompe, sio napisao, potpisao i na arhivu im predao, zboreći „… za državu se mogu boriti sa vama i bez vas, a ja biram bez Vas“.

Preśekao člansku kartu i od tad, niti jesam, niti ću biti član DPS-a, ali ću se, budi siguran, s njima zajedno, i svima kojima je Crna Gora jedina domovina, do potonje ure, isključivo kroz vladavinu prava, boriti za, njen jezik crnogorski, naciju, crkvu i pravo da u crnogorske svetinje uđe vjerujući Crnogorac sa crnogorskim popom.

Istovremeno prezimenjače, sa istim žarom boreći se da u nju uđeš i ti, Srbin sa Kosova, sa srpskim popom. Istu vjeru vjerujete, istog Boga poštujte, jes da Crnogorci ne slave neke vaše svece, kao što je pop Maca ili Macola, kako ga narod srpski od milošte zvaše po macoli kojom najviše voljaše ubijati, a tvoja ga crkva Srpska za svog sveca proglasi, jer je valjda svetac što je klao isključivo srpski živalj u Pljevljima.

Korijeni

Nadam se da nećeš zamjeriti da ti koju riječ rečem o tvojim srpskim korijenima, ako si slučajno od mojih braTstvenika.

Koliko ja sam uspio zapisati, nasljeđujući rad na rodoslovu dijela mog bratstva, od naših braTstvenika koje sam poznavao, a koji pamćahu dobro kralja Nikolu, u istoriji mog bratstva, srpski korijeni, teško da se mogu naći i u tragovima.

Preci Boljevića, sa precima još dva poznata crnogorska bratstva čiji smo krvni, odnosno DNK srodnici, što ti po vokaciji do`tora bolje razumiješ, su, kako papiri i predanja govore, neđe krajem XV početkom XVI vijeka, na atu dojezdili iz Lješa, tadašnje i današnje Albanije. Eto prezimenjače, tu već fulamo sa srpskijem korijenima, naši su preci, na prostor Lješkopolja dojezdili iz Albanije.

Oni koji mi pričahu, ne mogahu se śetit da je kroz priče i predanja čulo se, da je đe koja naša baba ili prababa, slučajno ili namjerno, zgriješila sa kakvim srpskijem velikašom, il' ne daj Bože, kojim od silnija careva i kraljeva srpskija. U pričama i legendama, naših predaka koje čuh, o našim babama i prababama, vele, liše naših đedova i prađedova, niđe se nijedan srpski velikaš nije smio primaći, te ni sa te strane u nas se nije mogao ugraditi đe kakvi srpski genom, a kamoli gen koji bi ti dao za pravo da potpišeš ono što si potpisao, da podržiš tuđina, protiv brata, pa makar on bio kakav vrač, kao ovi srpski popovi, što jesu.

Moguće se pitaš, zašto ovo pišem baš tebi od toliko do`tora koji podržaše srpske popove? Zato, prezimenjače, da me ne bi neko slučajno s tobom pobrkao. Ponuka si me da i ja javno obznanim: Ja Predrag Zakov Boljević iz Podgorice, po vokaciji diplomirani inžinjer elektronike i telekomunikacija, ja sam Crnogorac po nacionalnoj odrednici, koji zbori crnogorski.

Crna Gora mi je jedina domovina, a Cetinje jedina svetinja. Ateista jesam, i riječ od tri slova, koja tebe inspiriše i pomaže u liječenju onih koji ti se u nuždi obrate, kako rekoše oni ni`šićki ljekari, a ti ih podrža, meni ništa ne znači. Ja priznajem čovjeka i njegove moći kao vrhunac univerzuma, ja vjerujem u sebe i ljude oko mene i meni ne treba Kvisko da mi pomaže. Ne plašim se da rečem, prosuđujem i odlučujem u okvirima svoje spoznaje, ne treba mi dogma ili kakav vrač, što ga popom zovu, da bih mirno spavao. Kad nešto ne znam, ja nastojim da saznam, a ne da trčim kod vrača, ili ti popa, kao ti da me podrže i božji oprost da.

O vlasti i crkvi

Nijesam član DPS-a, niti ću biti, ali ću podržati ovu vlast u potpunosti, kako u unutrašnjoj, tako i spoljnoj politici sve dok im interesi Crne Gore i naroda crnogorskog, sve tri vjere i svih vokacija, ma koje nacionalnosti da su, a koji jesu utemeljeni i koji nemaju druge domovine liše Crne Gore, bude i interes koji ih vodi i kome se priklanjaju.

Treba li se ubjeđivati da onih koji se ogriješiše o zakon, ili lopova kako vole da kažu ovi tvoji popovi, u istoj mjeri i premjeri, ima u tvojoj crkvi, među popovima, kojim bezgranično vjeruješ, među tvojim kolegama koje podržavaš, koliko i u ovoj vlasti, kojoj ja vjerujem, ali ne nikako bezgranično i neupitno kao ti crkvi i kolegama, a ne nažalost svojoj struci i nauci.

Svaka vlast kvari, veća vlast više kvari, a najviša najviše. Nije loša vlast, niti njeno činjenje, razlog da se krene na svoju državu i svoj narod, a još manje ako ti se ta vlast i ta država, našla, kao tebi, kad ti je najteže bilo. Vlast koja ne valja se mijenja, a ne ruši država i to za račun tuđe vjere i tuđe nacije. Vlast se ne mijenja tako što podržavaš one što im je tuđe milije od svog, što ti uskraćuju pravo na jezik, vjeru i naciju. Prezimenjače sa „danajcima“ ja neću rušiti ovu vlast, jer „danajski darovi“ nikom dobra neće donijeti.

Što da rečem prezimenjače, mom prijatelju na Viber grupi, etničkom Srbinu iz Beograda, koji je moje prezime i tvoje ime pročitao na portalima, zašto se toliko razlikujemo ti i ja. „Zašto Vi iz Crne Gore mislite da nam treba Vaša istorija, Vaši Grahovci, Vučji i ini dolovi, Vaši kraljevi, pa mi imamo svoje bojeve, veće i slavnije, Kosovo, Mišar, Čegar, Cer, Kolubaru, Kajmakčelan, svoje kraljeve i careve, značajnije i slavnije.

Odakle vam to pravo da smatrate da ste vi nešto bolji, od nas, kako za sebe govorite srpski Spartanci. Kakvi đavolji Spartanci, to su bili časni i čestiti ratnici, a ne nadmeni i nadobudni pojedinci sa sindromom veće vrijednosti od čijih kriminalaca se ne može živjeti u Srbiji“.

I tako prezimenjače moj, ja i ti isto prezime, moguće i DNK, makar sličan, smo veliš dvije nacije, dvije vjere i da je tvoja sveta obaveza kao vjernika, rođenog na Kosovu ravnom, da sačuvaš moje svetinje, od mene samoga, kao nevjernika i onija koji vele da su vjernici Crnogorske crkve, a koji ne bi da ih otimaju, već kao i ti slobodno pod svojim imenom i sa svojim popom u svoju crkvu da uđu.

A ti četvrtkom i neđeljom, poješ što te grlo nosi, litijašući po Podgorici, meni pod prozor ne daš naveče smirom odmoriti, „ne daš svetinje“, i to za čiji interes, za interese neke tuđe crkve koja ih je nelegalno stekla. 'Oćeš da pomogneš onu monahinju iz Ostroga, crnogorskog svetilišta, koja me, dok sam gledao silna crkvena izdanja na ekavici, pitaše govorim li ruski ili srpski, a kad rekoh crnogorski, uteče, pardon odjezdi na noge lagane, ne mogah je stić'.

Prezimenjače, prvi si počeo, pa ti ne šćah dužan ostati, jer i ako je i od do`tora, mnogo je."