Iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore oglasili su se povodom napada na kolegu u Podgorici.
"Iskreno zabrinuti za život i zdravlje našeg kolege ne možemo reći da smo iznenađeni ovim divljačkim napadom koji je imao samo jedan cilj – oduzimanje ljudskog života na potpuno besprizoran način.
Napasti policajca u policijskoj stanici pokazuje svu beznadežnost trenutka u kome se nalazi čitavo društvo. Ako oni koji treba da čuvaju sve građane ove države, koji su naoružani i koji treba da predstavljaju autoritet nisu zaštićeni ni na svom radnom mjestu šta može očekivati obični, mirni građanin?", pitaju u saopštenju.
Ono što je, kako kažu, već postalo konstanta je glasno ćutanje svih koji bi trebalo da se oglase u ovakvim situacijama i osude ovaj bezumni čin.
"Političari, nevladih sektor, društveni aktivisti pojedinci … gromoglasna tišina. “Svi junaci nikom ponikoše”. Plašimo se da društvo nije svjesno šta se “iza brda valja”. Sa ogromnim minusom u brojnom stanju, sa lošim zakonskim rješenjima i sve manjom zainteresovanošću mladih za ovaj posao vrlo smo blizu trenutka kada više neće imati ko ni da nas štiti ni da nam služi. No, možda bude kasno. Godine, pa čak i decenije uništavanja ugleda policijskog službenika polako ali sigurno nam se vraćaju kao bumerang koji će nas pogoditi pravo u glavu. Plašimo se da će otrežnjenje biti izuzetno bolno i neprijatno. Samo nemojte reći da niste znali i da niste bili upozoreni", kažu u saopštenju.
Ipak, kako dodaju, možda nije sve izgubljeno.
"U čitavoj ovoj situaciji postoje dva trenutka koja daju nadu. Prvi je da u tužilaštvu izgleda duvaju neki novi vjetrovi i krivična djela napada na policajce počinju da se kvalifikuju na pravi i ispravan način. Očekujemo i insistiramo da i sudska organizacija promijeni svoju dugogodišnju praksu “milovanja” prestupnika i napadača na policajce i da svaki naredni napad osudi rigoroznim i maksimalnim zatvorskim kaznama. Pored pojedinačne to bi bila i odlična generalna prevencija i pokazatelj da se nasilnicima i kriminalcima neće gledati kroz prste", kažu iz NSPCG.
Drugi, dodaju, ohrabrujući trenutak je posjeta ministra unutrašnjih poslova povrijeđenom kolegi.
"U nekim prošlim vremenima policajac je bio ostavljen na milost i nemilost, prepušten sebi i svojoj porodici, nezaštićen, finansijski potpuno uništen i nesposoban da iznese sve troškove sopstvenog liječenja. Niko ga nije pitao kako je, može li i treba li mu nešto. Pamtimo i neke ministre koji su u bolnici umjesto svog službenika posjećivali napadača izvinjavajući se i nudeći njemu pomoć. A onda taj policajac, ostavljen na vjetrometini, zaboravljen i odbačen, dodatno “razapet” od strane javnosti odluči da svoje muke prekrati tako što digne ruku na sebe. I niko se zbog toga ne potrese, ne stavi prst na čelo, ne postavi sebi makar jedno pitanje.
Život nas je surovo naučio da se ne radujemo unaprijed ali želimo da vjerujemo u bolje sjutra. Neka kvalifikacija ovog djela od strane tužilaštva i ministrov gest budu početak povratka dostojanstva i zaštite teške, zahtjevne i prije svega časne policijske profesije. Nudimo ovom društvu sve, pa čak i sopstveni život. Očekujemo makar zaštitu i poštovanje", zaključuju u saopštenju.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR