''Stavili su mi nešto oko grudi, ispod stopala , na prste...''

Da bi stekao povjerenje ruskih državljana, svjedok saradnik Saša Sinđelić morao je da prođe trnovit put, pišu Dnevne novine.

On je, prema sopstvenom kazivanju koje je unijeto i u optužnicu, u Moskvi bio podvrgnut raznim provjerama pa čak i poligrafskom testiranju koje je upriličio Edvard Šišmakov.

Ove provjere pokazale su se kao nedjelotvorne jer je Sinđelić na kraju ipak odlučio da istražiteljima, u zamjenu za slobodu, do detalja otkrije pakleni plan i ko je iza njega stajao.

Prilikom njihovog prvog kontakta, Šišmakov je Sinđeliću ponudio finansijsku pomoć za njegovo udruženje “srpski vukovi”, ali se ubrzo nakon toga njihova komunikacija svela na konkretne planove o realizaciji terorističkog napada u Crnoj Gori.

Tokom prvih susreta Edi (Šišmakov) mu je, kako navodi Sinđelić, rekao da njegovi ljudi već rade provjere vezano za njega, ali da ako hoće može da to ubrza podvrgavanjem poligrafskom testiranju za koje bi trebalo nekoliko dana “jer je za to potrebno da se pripreme neki ljudi”.

Pošto je Sinđelić prihvatio takav predlog “jer nije imao šta da krije”, Edi je došao po njega i odveo ga do neke zgrade u kojoj je trebalo da bude testiran.

“Popeli smo se u stan, i to je bio veliki prostran i lijepo sređen stan, a ono što je mene začudilo to je da su ulazna vrata na stanu bila metalna. Rekao mi je da se opustim, i da svoje telefone rasklopim i ostavim po strani, a za uzvrat mi je dao jedan stariji mobilni telefon i rekao mi je da unutra imam memorisan broj koji mogu pozvati ukoliko mi je nešto potrebno. Izašao je , a onda se ponovo pojavio sa još dva lica. Donijeli su aparaturu, a potom su me odveli u neku sobu gdje sam sjeo na stolicu i znam da su mi stavili nešto ispod stopala, stavili su mi nešto i oko grudi, i na prste, s tim da sam jednu ruku držao na stolu. Tada su počeli da postavljaju pitanja. Ja sam očekivao da će to biti pitanja koja se odnose na samo moje udruženje, i na poslove koje ja radim, ali je Edi počeo da mi postavlja neka za mene jako čudna pitanja. Pitao me je 'Da li me je neko poslao', 'Da li sam saradnik neke službe', 'Imam li kakvih tajni, zbog kojih bi neko mogao da me ucjenjuje', 'Da li sam podnosio zahtjeve vojsci ili policiji za posao', 'Da li bih pobjegao sa velikim novcem ako bi mi ga dao', 'Da li znam ko je Edi', 'Da li sam osuđivan', 'Da li koristim opojnu drogu', 'Da li bi prijavio Edija policiji i vojsci', i tako dalje”- ispričao je Sinđelić tužilaštvu.

Nakon nekoliko sati odgovaranja na pitanja, Edi ga je izveo iz stana u kojem su bila još dva čovjeka, a kazao mu je da će rezutate dobiti za nekoliko dana.

“I zaista poslije nekoliko dana Edi me je ponovo kontaktirao i rekao mi da je moje testiranje ne poligrafu dobro prošlo, i da će on sarađivati sa mnom… Neko vrijeme nakon ovoga ja se nijesam niti gledao, sve do proljeća 2016. godine kada mi je stigla poruka. Pisalo je da treba smijeniti Đukanovića i kriminalnu vlast pod hitno, te da se više ne može to tolerisati, i pod hitno se mora smjenjivati Đukanović i njegova vlast. Takođe je pisalo nešto da i narod u Crnoj Gori treba da se pobuni kako bi se smijenila vlast”, navodi Sinđelić.

Uslijedio je konkretan plan i raspodjela poslova koja je trebala da dovede do terorističkog napada i svgravanja vlasti na dan izbora, a nakon što je cijeli plan propao a kriminalna grupa završila iza rešetaka, Šišmakov je, po riječima Sinđelića, došao na ideju da “konačno riješi stvar u Crnoj Gori”. Tražio je navodno od Sinđelića da on lično ubije sada bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Magdelinić odbila da preda telefon

Svi telefonski brojevi koji su u slučaju pokušaja terorističkog napada na dan izbora bili podvrgnuti prisluškivanju, a imaju prefiks +447 pripadaju istoj seriji koji se dodjeljuju za specijalne servise u mobilnoj telefoniji od operatera „Zadarma“.

Njihovi korisnici su, prema podacima koje je utvrdio vještak za telekomunikacije Predrag Boljević, bili optuženi Edvard Šišmakov, Saša Sinđelić, Mirko Velimirović, a najvjerovatnije i funkcioner DF-a Milan Knežević.

Osim vremensko-prostorne korelacije koja, kako se navodi, ukazuje na visoku stepen izvjesnosti da je jedan od brojeva sa ovim prefiksom koristio Knežević, na to navodno ukazuje i podatak da je njegova djevojka Tamara Magdelinić 15.10.2016. sa svog telefona pozivala upravo taj broj.

Ona je, međutim, to kategorički negirala prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka.

Magdelinić je tada izjavila da nikada nije komunicirala sa nekim brojem koji počinje sa “447” a na pitanje da li bi provjerila da li ima takvih komunikacija u telefonu, navela je da revnosno briše poruke, te zbog toga nema potrebe da vrši uvid u svoj telefon, “ali je sigurna da nije nikada komunicirala sa takvim brojevima”.

Takođe je navela da ne može da izvrši uvid u imenik svog telefona iz razloga jer je telefon ostavila kod oca, te nakon što joj je prezentovano da je sa svog broja telefona 15.10. prošle godine ostvarila komunikaciju sa brojem za koji se sumnja da je Kneževićev a ima prefiks +447, “kategorički odbija da je mogla napraviti grešku i slučajno pozvati taj broj, te da telefon nije nikome davala na poslugu, niti joj je ukraden”. Navela je i da ne može da preda telefon jer se nalazi kod oca i da ne želi da ga “cima” da dolazi.

Dikić nije mogao da objasni zašto je uzeo kriptovani telefon

Bivši šef srpske žandarmerije Bratislav Dikić, kojeg terete da je bio zadužen da komanduje okupljenom masom ispred Skupštine na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra prošle godine, pred specijalnim tužiocem nije znao da objasni zašto je dan ranije od Mirka Velimirovića ispred Delte preuzeo kriptovani telefon i što su značili konspirativni nadimci i šifrovane poruke.

To su samo neka od pitanja na koje Dikić pred tužiocem nije imao logičan odgovor. Nije objasnio ni zbog čega je sa svojom prijateljicom Kristinom Hristić 15. oktobra u Podgorici od Velimirovića preuzeo ključeve od kuće u kojoj je bilo uskladišteno oružje.

''Ne može da objasni zbog čega je iz Budve za Podgoricu došao po mobilni telefon, osim što mu je bilo dosadno u Budvi i zbog činjenice da u Budvi nema nekih mjesta – restorana u kojima se može lijepo večerati. Ne umije da objasni ni zašto je od Velimirovića uzeo mobilni telefon u trenutku kada mu je taj čovjek govorio da je to 'rakija od Pera'' – piše u optužnici Specijalnog tužilaštva.

Dikić je pred specijalnim tužiocem bio izričit da nije član kriminalne grupe koja je na dan parlamentarnih izbora trebalo nasilno da upadne u Skupštinu.

U iskazima Dikića i Hristić pred glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem, a koji su navedeni u optužnom aktu, vide se brojne kontradiktornosti koje će morati da objasne pred vijećem Višeg suda 5. maja.

Dikić je, kako piše u optužnici, u svojoj odbrani bio kategoričan da nije bio dio logističke mreže koja je spremala više terorističkih napada, ali nije sporio da se tri puta sastao sa Sašom Sinđelićem, glavnim operativcem, kojeg su Eduard Šišmakov i Vladimir Popov angažovali da nasilno preuzmu vlast i spriječe ulazak Crne Gore u NATO.

Interesantno je da nije sporio i da je obavijestio Sinđelića da će za vrijeme izbora doći u Crnu Goru, na šta mu je ovaj rekao da će i on biti u nedjelju na dan protesta koji se pripremaju nakon zatvaranja birališta. Bivši šef srpske žandarmerije pravdao se da je sa svojom prijateljicom Kristinom 14. oktobra popodne došao u Crnu Goru „da odmori i posjeti manastir Ostrog“.

Prema njihovom kazivanju u noći 14. oktobra otišli su u Budvu i boravili u stanu koji je u vlasništvu Dikićeve prijateljice iz Ministartsva unutrašnjih poslova Srbije.

Ipak, prije odlaska u Budvu, odmorili su u Podgorici i napravili nekoliko fotografija, i to baš ispred Skupštine i Vlade, koje su pronađene u jednom od pet zaplijenjenih telefona.