Crnogorska telegrafija (orig. crnogorski Knjaževsko Crnogorsko Brzojavstvo) ustanovljena je na današnji dan 1869. uz pomoć Ruskog Carstva kada su otvorena prve telegrafske veze između Cetinja, Rijeke Crnojevića, Orje Luke i nešto kasnije Virpazara.
Iste je godine, preko Kotora uspostavljena veza sa austro-ugarskom monarhijom.
Istorija crnogorske telegrafije
1870. donesen je Zakon o telegrafiji Knjaževine Crne Gore.
Prvi crnogorski telegrafist je bio Nikola Brzak, porijeklom iz Srbije.
Upravnik je bio vojvoda Ilija Plamenac, ministar odbrane (1879.-1905.) a telegrafija je dugo vremena smatrana ponajprije kao ustanova od vojno-obrambene važnosti crnogorske države.
Do 1910. Crna Gora je imala 25 zemaljskih stanica.
Radio-telegrafska stanica
Prva radio-telegrafska stanica, ne samo u Crnoj Gori već i na Balkanu, otvorena je u Baru 3. avgusta 1904., a bila je u vezi sa radiotelegrafskom stanicom u Bariju (Kraljevina Italija).
Dobila je naziv Volujica, po brdu na kome je bila smještena zgrada stanice s opremom i antenski sustav od dva rešetkasta stuba visine blizu 50 metara i žičane antene između njih, dok je ona u Bariju imala naziv San Cataldo.
Svečanosti puštanja u rad radio-stanice prisustvovao je knjaz Nikola I. Petrović uz crnogorske ministre te osobno Đulijermo Markoni i italijanski službenici.
Nikola I odlikovao je Markonija Ordenom za nezavisnost Crne Gore.
O ovome događaju otvaranja radio-telegrafske stanice izvještavao je i Glas Crnogorca:
"Već u ranu zoru okupilo se na Volujici, na kojoj je štacija podignuta, hiljadama naroda, kako iz mjesta i okoline mu, tako i iz susjednih pograničnih krajeva. U 9 sati iz jutra stigao je tamo njegovo kraljevsko visočanstvo Gospodar s pratnjom i dočekan je od okupljenog naroda najburnijim ovacijama. Nakon izvršenog crkvenog obreda vojvoda Gavro Vuković održao je govor na koji mu je odgovorio markiz Kuzani, a na kraju se Markoni zahvalio knjazu Nikoli na lijepom dočeku i ukazanim počastima. Nakon ovoga, slijedio je pregled radiotelegrafske stanice i na kraju se prišlo zakuski u paviljonu naročito podignutom za tu priliku. Prilikom zakuske, knjaz Nikola je nazdravio kralju Italije i poželio sreću i napredak italijanskom narodu, a Markoni, uzvraćajući zdravicu, to isto je poželio knjazu Nikoli i crnogorskom narodu. Drugu zdravicu knjaz je podigao u zdravlje Franca Josifa , vladara susjedne monarhije. Na kraju su pročitane depeše koje je knjaz Nikola tom prilikom uputio italijanskom kralju, austrijskom caru".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR