Glava ti je na panju! Optužbe za silovanja, otkazi profesorima…

Priredio: V.J.

Crkva treba da bude odvojena od političke moći, jer, eksplicitno piše u Novome zavjetu: mora da bude zajednica međusobnog služenja, a ne vladanja jednih nad drugima — kaže Vukašin Milićević bivši paroh Crkve Srbije (SPC) i nedavno otpušteni docent beogradskog Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta (PBF). 

Smatra da SPC „mora da poziva na preispitivanje prije svega postupaka sopstvenog naroda, a ne da sprovodi diskurs autoviktimizacije (samoproglašavanja za žrtvu), jer se time spriječava suštinsko pomirenje regiona koji je i dalje u poluratnom stanju”. 

Problem broj jedan srpskoga društva i SPC je — NACIONALIZAM, rekao je Milićević za novi beogradski neđeljnik „Radar”. 

Milićević je jedan od predavača PBF-a koji je ostao bez posla. Još u ljeto 2020. na śednici Sinoda u Beogradu episkop Irinej Bulović zahtijeva da mu se oduzme saglasnost. Bez posla su ostali Rodoljub Kubat i Dragomir Sando. 

Kubat je kazao da je „digao glas kada je 2019. počeo progon vladike Maksima Vasiljevića, koji je htio da ispita OPTUŽBE ZA SILOVANJE na PBF-u”. 

Optužen za navodno silovanje studentkinja bogoslovije je profesor i prodekan, sveštenik Vladimir Vukašinović. Kako su pisali rijetki nezavisni srpski mediji, „iako ga je nekoliko studentkinja optužilo za silovanje, prodekan PBF-a Vukašinović nikada se povodom ovih navoda nije izjašnjavao pred nadležnim crkvenim sudom, a kao jedan od razloga ističe se to što je upravo on godinama na funkciji tužioca u ovom crkvenom tijelu”.

Još dok je bio profesor na PBF-u, Dragimir Sando je „upoznao nadležne na fakultetu sa pričama studentkinja koje su tvrdile da ih je Vukašinović silovao”, a „doveden je u pitanje i zbog tvrdnji o Porfiriju”, potonjem patrijarhu. 

U izjavi za medije, Sando je kazao da ga je uoči śednice vijeća PBF-a, 12. novembra 2019. godine, na kojoj je smijenjen tadašnji dekan, episkop Ignatije Midić, pozvao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije i da mu je „uputio PRIJETNJE ukoliko ne glasa kako mu kaže”. 

Svjedoci, gosti na porodičnom slavlju, kazao je Sando, preko telefona čuli su kad mu je Porfirije Perić saopštio da mu je „patrijarh (Irinej Gavrilović) poručio da, ukoliko śutra ne glasa za smjenu dekana, GLAVA MU JE NA PANJU”.

Komešanja na PBF-u počinju 2017. kada je grupa profesora i asistenata kažnjena od vrha Crkve Srbije zbog potpisivanja javnoga apela povodom rasprave koju je izazvala peticija protiv revizije Darvinove teorije evolucije u školama Srbije — za kaznu, uskraćena im je parohijska služba (izvor dodatne zarade), a oduzete im i druge funkcije i radni angažmani. 

Vukašin Milićević u vrijeme pandemije 2020. govorio je o temi pričešća, kritikujući praksu da se vjernici, zbog opasnosti širenja zaraze, pričešćuju iz jedne kašičice. 

„Neki iz SPC su insistirali na tome da uobičajeni način pričešćivanja istom kašičicom ne smije ni po koju cijenu da se promijeni”, kaže Milićević za „Radar”. „Međutim, smatrao sam da je to u uslovima pandemije veoma neodgovorno. Govorio sam o tome kako to nije ni jedini, niti najstariji način pričešćivanja, kao i da se u bližoj i daljoj prošlosti u sličnim uslovima mijenjao, o čemu postoji mnogo svjedočanstava”. 

Milićević je ovih dana konačno udaljen sa PBF-a, nakon što mu je ranije bila oduzeta parohija: „Paradoks je da parohija, sa koje sam sklonjen, nije bila popunjena ni gotovo tri godine kasnije, a i posijle toga je postavljen sveštenik iz druge eparhiju”. 

On tvrdi za SPC da je „prije petnaestak godina imala veliki autoritet u svijetu — a to danas nije slučaj”. 

„Veoma je opasno što crkveni ljudi često govore u kategorijama kojima se služe nacionalistički političari”. 

„Kod nas je povezivanje Crkve sa političkom moći i njenim nosiocima destruktivno, kako za Crkvu tako i za društvo u cjelini. Opravdano se čini da se na taj način NEPOČINSTVIMA moćnika pribavlja jedna vrsta moralne i vjerske legitimacije”. 

„Autonomija institucija koje pripadaju javnome prostoru, a nijesu političke ustanove, veoma je važna zbog zdravlja društva. U te institucije spadaju i Crkva i vjerske zajednice, koje mogu biti društveno konstruktivne ako su vjerne onome što bi zaista trebalo da jesu. U tom smislu, odvojenost Crkve od države nije moderno načelo, nego je to nešto što postoji od kada je hrišćanstvo nastalo”, kaže Milićević. 

„U prirodi hrišćanske vjere je da obrazuje zajednicu. Hrišćanska vjera se i manifestuje kao zajednica, kao Crkva. Takva zajednica ne samo da mora da se odriče svakog nasilja, već mora i da mu se aktivno suprotstavlja. Neophodno je da se suprotstavi svakoj diskriminaciji”.