34 °

max 36 ° / min 20 °

Utorak

01.07.

36° / 20°

Srijeda

02.07.

36° / 20°

Četvrtak

03.07.

38° / 23°

Petak

04.07.

38° / 24°

Subota

05.07.

38° / 24°

Nedjelja

06.07.

38° / 23°

Ponedjeljak

07.07.

39° / 23°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Todorova izložba u Ljubljani, od večeras do 13. jula

Kultura

Tag Gallery
Comments 0

Todorova izložba u Ljubljani, od večeras do 13. jula

Autor postavke je istaknuti slovenački likovni kritičar Aleksander Basin.

Autor: Antena M

  • Viber

Veceras u 19 sati, u galeriji DLUL, u Zoisovoj palači u Ljubljani, biće otvorena izložba crnogorskog akademskog slikara Rajka Todorovića Todora i trajaće, ne slučajno, do 13. jula.

Svi umjetnički radovi izložbe pripadaju seriji pod nazivom „Bezimeni ciklus“ koji je nastao na Todorovom rodnom Jasenovom Polju.

Autor postavke je istaknuti slovenački likovni kritičar Aleksander Basin.

Todor je već izlagao u Ljubljani, a u glavnom gradu Slovenije poznat je i popularan ne samo zbog svog slikarskog umijeća nego i kao brat Spasoja Todorovića, nekadašnjeg centra KK "Olimpija", a potom vrhunskog trenera, po mnogima presudno zaslužnog što su braća Dragič i Rašo Nesterović postali igrači svjetske klase.

"Bezimeni ciklus", zapravo traje jer traje Todorova inspiracija i stvaralačka energija pa će se povjeriti prijateljima da je baš na Jasenovom polju, posljednjih ljeta naslikao neka od svojih najboljih djela.

Povodom 70 godina života i pola vijeka stvaranja, izložba slika iz "Bezimenog ciklusa" bila je postavljena u martu 2022. u Podgorici.

Otvarajući izložbu, kustoskinja mr Selma Đečević tada je kazala:

“Posebna emocionalna fragilnost i žestina obremenjuju Todorovićevo slikarstvo tajanstvenom privlačnošću. Intuitivna osjećajnost umjetnika pokreće modifikaciju subjekta, koja se u slučaju njegovog slikarstva odnosi na rastureni svijet. Emocionalno preuzimanje predmeta slike (svijeta, ili preciznije bića u svijetu) kao zastrašujućeg, nadražujućeg i rastužujećeg ostvaruje njegovu totalnu izmjenu. Intenzivna i eksplozivna osjećajnost predstavlja metod kojim se predmet slike transcendira. Ova smjelost slikarskog postupanja čini okosnicu osebujnih vizuelnih predstava.

Taj kriterijum možemo potvrditi promatranjem naslikanih portreta. Svojim kontrastima linija i „hirovitim“ koloritom potcrtavaju žestoke tonove u prvom planu. Hitri mlazovi kadmijum-žute, kobalt-plave, cinobera… cijepaju se, pucaju i razlistavaju u postavljenim ivicama portreta. Crtež lica oivičen je nemirnim resama konturnih poteza koji služe kao oslonac, supstrat. U detalju ‒ on je neodređen, konstistuisan gotovo kao hipoteza.

Uprkos ovim rezervama u detaljima, svojom silovitom ekspresivnošću otvara beskraj stanovištā. Dovoljan je tek rudiment predstave portreta da se sve znanje tu svede; na portretisanim licima emocionalno je projektovano zaprepaštenje koje nije opisno, jer ono je unutra, kao fluid magme u kori, kao latentni električni naboj. Ta lica doživljavamo kao proganjajuća i neposredno prisutna za nas, a ambijent slike kao jedinstveni osnov strašnog. No shvatiti bilo koji segment slike kao užasavajući znači shvatiti ga na osnovu svijeta koji se već otkriva kao takav. Emocije kojima slike obiluju nijesu, dakle, tek prolazni nered, slučaj, već povratak svijesti na magični umjetnički svijet i razumijevanje bića u svijetu. Svijet je projektovan bez jutra. Bez cikličnosti. Hermetično, košmarno i fatalistički. Sheme i rebusi predstavljaju putokaz u percepciji stvarnosti koja nam se otkriva kao tjeskoba. Povremene raskošne sivoplavičaste i indigo površine reflektuju svijest o predmetnom svijetu.

U njemu se konstituiše biće koje će potom iz njega biti istrgnuto. Jer, koliko god da je predstava živa, žilava, vitalna i bujna, ona svoj predmet daje kao da ne postoji. Kao animaciju jednog velikog, nemaskiranog ništavila. „Meso svijeta“ dato je u isti mah i kao čvrsto i kao porozno, dihotomno u predstavi i percepciji. Intencija umjetnika da prazan svijet učini prisutnim realizovana je u maestralnom postupku u kojem slikarska materija djeluje kao jedan vrlo paradoksalan analogon – kao ekvivalent opažanja svijeta kao ništavila. Duhovna realnost se inkarnira i silazi u sliku koja luta različitim obalama percepcije, povremeno okrznuvši jednu od njih. U tome je interpretirano bogatstvo asimilacije Todorovićevog slikarstva. Treba samo crpiti iz njegove diskurzivne prozračnosti i dvostruke simultane funkcije.”

Rajko Todorović Todor rođen je 21. februara 1952. u Jasenovom Polju kod Nikšića. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu 1980, a postdiplomske studije 1982, u klasi prof. Aleksandra Lukovića

Jedan je od osnivača neformalne grupe „Generacija 9“. Član je ULUCG-a od 1982. godine. Od 1983. do 1990. radio je kao glavni scenograf u RTVCG. Od 1995. do 2002. bio je predsjednik ULUCG-a.

Za profesora slikanja na FLU na Cetinju izabran je 1997. Član je PEN centra Crne Gore.

Za člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti izabran je 1999. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, a laureat je i najznačajnijeg državnog priznanja ‒ Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore. Dobitnik je i nagrade „19. decembar“ za 2016. godinu.

Do sada je imao više od 30 samostalnih i preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Realizovao je nekoliko javnih projekata, od kojih je najpoznatiji „Porto Montenegro“ na stadionu „Dela Vitorio“ u Bariju za Mediteranske igre 1997. godine.

Ciklusi slika: Relacije i Prizori, Strvine i Zvijeri, Vučji Do, Krnovo, Tera terabilita, Mediteran, Relacije II, Sole mio, Memory, Melanholija, Pogled, Adam i Eva, B52, Ljudi, ljudi, gubilišta i Bezimeni ciklus

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR