Može li biti da ne znaju za što život dade Mahmut Lekić

Za Antenu M piše: Zejnel Muminović

Javnost je upoznata s dešavanjima u vezi s FK "Dečić". Pisao sam već o tome, upozoravao kao nekadašnji fudbaler. Iskazali smo građanski bunt i prezir na protestnom skupu u Tuzima.

Ali sve se mijenja u našem kraju, nažalost onako kako sam i pretpostavljao. Nijesu to samo promjene koje se tiču FK "Dečić". Promijenjeni su međuljudski odnosi, poremećen nekadašnji građanski, međuvjerski i međunacionalni sklad.

Je li vrijedna promjena imena nauštrb zajedničkoga života? Osobito kad se promjene temelje na nepravdi i neistini.

FK "Dečić" više ne postoji. Promijenjen mu je karakter. Ostao je samo naziv. Osnovali su ga i stvarali ga Tuzani zajedno s Podgoričanima, da služi na ponos svima. Ne da bude ni albanski ni nealbanski nego da bude fudbalski, sportski, zajednički.

Ko je to danas protiv plavo-bijelih boja? Ko je protiv staroga grba kluba? Oni čiji ideološki preci nemaju nikakve veze s Dečićem!

Predśednik Opštine Tuzi, između ostaloga, promjenu grba obrazložio je tobožnjim nekadašnjim nametanjem petokrake, što navodno nije bilo odraz volje građana. Kako može biti nametnuto ono čime se ponosimo kad govorimo o istoriji i tradiciji našega kraja? Petokraka je simbol oslobodilačkoga pokreta, simbol antifašizma, slobode koju neki od nas i dan danas žive ne mareći za cijenu. Oni koji kažu da im je to nametnuto - oni ne znaju za 13. jul, oni ne čuše za Cetinje - grad heroja, oni ne znaju za Đinu Vrbicu. Može li biti i da ne znaju za što život dade naš Mahmut Lekić?!

Je li davanje nacionalnih boja fudbalskome klubu (pa sve i da nije u međunacionalnoj sredini) patriotski? Može li se patriotizam zasnivati na nepravdi? I da li časne albanske simbole treba nametati i tako svjesno izazivati nezadovoljstvo drugih? Ti su simboli simboli časnoga naroda, oni su bili i simbol pravde i poštenja.

Stadion "Tuško polje" promijenjen je u stadion "Besa". Besa jeste dio identiteta albanskoga naroda. Ali besa nije samo riječ. Besa se živi. Besa je ono što razlikuje današnje skorojeviće od njihovih očeva i đedova koji su živjeli besu, kojima je najpreča bila čast a ne tobožnje pozivanje na patriotizam i odbranu nacionalnih interesa radi ličnoga ćara i radi prikrivanja služenju svemu i svačemu što se kosi s tradicijom koju označavaju baš oni simboli koji se danas silom nameću.

Uzgred neka bude rečeno da je podnijeta i inicijativa za promjenu naziva srednje škole u Tuzima. Je li i to "ispravljanje nepravde" ili ideološki zaokret u skladu s čerečenjem Crne Gore po modelu koji promoviše ova vlast - procijenite sami. A nije skriveno ni da naziv osnovne škole koja nosi ime Mahmuta Lekića, antifašiste koji je poginuo u junačkom jurišu na nacističkoga okupatora, predstavlja trn u oku promotera novoga patriotizma u Tuzima.

Nakon protesta protiv svega ovoga što je ovđe spomenuto lokalna vlast prozvala nas je antialbanskim faktorom. Neće biti da je tako! I te kako se ośećamo i albanskim faktorom, i to zato što smo na strani istorijske istine i pravde. A manipulatori koji unose razdor među građane dobiće odgovor kakav zaslužuju. Jer kao nealbanac ne bih se ni za stopu pomjerio nijednome od aktuelnih "patriota" kad je pitanju odbrana albanskih interesa, što ne bi bilo prvi put u mojoj familiju. Ako to sami ne znaju, neka pitaju svoje najbliže i starije. Premda se ne treba zanositi da ih to zanima i da im išta uistinu znači.

Na kraju - neka dobro razmisle političari, intelektualci i svi ostali koji daju legitimitet ovoj vlasti, misle li zaista da glasaju za afirmaciju nacionalnih interesa ili pružaju podršku onima koji su na sve spremni samo da bi ostali na vlasti.