Petak 13: Kako je nastala legenda?

Petak 13. jedan je od najpoznatijih praznovjernih fenomena današnjice. Hoteli često izostavljaju broj 13 u označavanju soba, velike avio-kompanije poput Austrian Airlines-a nemaju 13. red, a u nekim gradovima i državama ne postoje tramvaji i autobusi sa brojem 13.

Razlog tome je pokušaj izbjegavanja navodne nesreće koju taj broj nosi, a neki ljudi imaju toliki strah od toga dana da postoji i stručni naziv za fobiju od petka 13. – paraskavedekatriafobia.

Ljudi se i dalje odbijaju vjenčati se na taj datum, odbijaju letjeti avionom, rađati djecu (ako mogu da biraju) ili planirati neki važan događaj. 

Antropolozi kulture nijesu saglasni o porijeklu sujeverja vezanog za petak 13, ali posve je sigurno da to nije nov fenomen.

Neki od njih smatraju da nesreća broja 13 započinje od trenutka kada je trinaesti gost na Posljednjoj večeri izdao Isusa.

Zatim, cijeli srednji vijek obilježen je praznovjerjem da su broj 13 i petak nosioci nesreće.

U srednjem vijeku bilo je rašireno vjerovanje da je broj 13 povezan sa vješticama. Navodno se klan vještica sastojao od 13 osoba. 

Postoji i srednjovjekovna legenda o tome da ako 13 ljudi sjedi za večerom da će jedan od njih u sljedećih godinu dana umrijeti.

Kod starih Egipćana, broj 13 predstavljao je nešto sasvim drugo. Oni su smatrali da se život sastoji od 12 faza i da je trinaesta simbolizovala fazu zagrobnog života. 

Drugi izvori pak nagađaju da je strah od broja 13 nastao iz patrijarhalnih društava i religija, jer je broj 13 predstavljao ženstvenost. 

Drevni hindusi su smatrali da je 13 ljudi okupljenih na jednom mjestu uvijek simbol nesreće.

Vikinzi su takođe imali svoju verziju priče oko nesreće vezane za broj 13.

Naime, 12 bogova bilo je pozvano na ručak u Valhali. Trinaesti, Loki, bog zla i pakosti bio je izostavljen s popisa ali je upao nepozvan na slavlje i tako je postao 13. gost. Loki je natjerao boga zime da napadne Baldera, miljenika ostalih bogova.

Kada je Balder stradao, nordijski narodi izvukli su pouku da je 13 ljudi na okupu velika nesreća. 

Reputacija petka kao lošeg dana vezana je uz knjigu Postanka. Navodno je bio petak onog dana kada je Eva zavela Adama da pojede jabuku.

Prema tradiciji, veliki potop počeo je u petak, Bog je pomiješao jezike graditeljima babilonske kule u petak, Salomonov hram bio je uništen u petak a u petak je umro i Isus.

U drevnom Rimu, petak je bio dan za smaknuća.

Jedna od najpoznatijih teorija o nesreći koju nosi petak 13. potiče iz ne tako davnog doba, a vezana je uz smrt vitezova Templara.

Borbena sila koja je vladala Evropom oko 200 godina, poznati red vitezova posvećenih Bogu koji su vodili ratove za Svetu zemlju protiv islamskih ratnika, postali su toliko moćni da su ih evropski kraljevi i pape smatrali velikom opasnošću za njihov.

Prema nagovoru Pape, službenici kralja francuske Filipa IV. sproveli su masovna hapšenja Templara jednog petka 13,  te su njih nekoliko hiljada bacili u lance, optuživši ih za jeres, bogohuljenje, razne prestupe i homoseksualnu praksu.

Iako je očito da je posrijedi puko sujevjerje, naučnici su se pozabavili ovim pitanjem.

Stručnjaci za statistiku i obradu podataka u više navrata su isticali kako ne postoji nikakva statistički značajna poveznica sa petkom 13. i nesrećama.

Broj nesreća, posjeta bolnicama, policijskih i vatrogasnih intervencija na ovaj datum nije ništa izraženiji nego na bilo koji drugi dan.

Taj podatak dovoljno govori o tome koliko zapravo nesreće ima u tom danu – jednako koliko i u svakom drugom!