Davidović stavlja pod kontrolu Tužilaštvo: Zet mu intimus i ministra Milovića i kandidata za VDT-a

Priredio: V.J.

Tajkun i političar Miodrag-Daka Davidović je osoba koja povezuje aktuelnog ministra pravde i favorizovanog kandidata za vrhovnog državnog tužioca (VDT).

Davidovićev zet, Damjan Abramović, intimus je i Andreja Milovića i Milorada Markovića.

Abramović je i poslovni i politički saradnik tasta Davidovića. On je direktor hotela „Admiral” u Budvi, koji je Davidović svojevremeno kupio od Rusa.

Posljednjih godina Abramović se u medijima oglašavao i kao svojevrsni portparol tasta, koji je 2021. oformio stranku Narodni pokret.

Nije tajna da su obojica, tast i zet, bliski Crkvi Srbije (SPC) i „srpskome svetu”. Davidović je poslovni partner Rusa.

Obratimo pažnju — Andrej Milović, ministar pravde, gostujući 23. novembra na TV „Vijesti”, kazao je:

„Gospodina Davidovića poznajem. ČESTO SE SRETNEM s njim u hotelu ‘Hilton’ u Podgorici, na pauzi, hotel je blizu Ministarstva pravde”.

S obzirom da je Milović tek nešto više od mjesec ministar pravde, proizilazi da se srijeću i ovih dana, a to se, nolens volens, podudara s tajmingom kampanje za izbor VDT-a.

„Ja sam PRIJATELJ I SA NJEGOVIM ZETOM”, doslovno je kazao ministar Milović, a da nije ni pitan. „I veliki broj puta smo śeđeli zajedno i u prisustvu g. Davidovića”.

S tim u vezi, indikativno, Milović je decidan da za novog VDT-a želi — Milorada Markovića. „Ja bih volio da ga vidim na tom mjestu, ali o tome odlučuje Skupština”, kazao je Milović TV „Vijestima”.

Upravo kandidat Marković — KUM je Damjana Abramovića, zeta Dake Davidovića i prijatelja ministra Milovića!

Davidović je bio kolega s ocem kandidata za VDT — pokojnim Milisavom-Mićom Markovićem. S obzirom da se Milorad Marković kandidovao za jednu od najznačajnijih državnih funkcija, postoji javni interes da se rasvijetle i ove okolnosti.

Tokom smutnih 1990-ih Mića Marković je pomoćnik za Javnu bezbjednost ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, današnji ekvivalent: direktor Uprave policije. A Davidović je u to vrijeme načelnik Centra bezbjednosti Nikšić.

I Marković i Davidović napuštili su MUP Crne Gore slijedeći 1997. u raskolu unutar Demokratske partije socijalista Momira Bulatovića. Marković je otišao u Srbiju, nakon što je Bulatović — kum Davidovića — postao savezni premijer mimo ustavne i političke volje Crne Grne. Bulatović je Markovića postavio na visoku dužnost u tamošnjoj administraciji. Prije oko deceniju, Marković je u sudskom procesu oslobođen optužbe za ratni zločin da je 1992. učestvovao u deportacijama bošnjačkih civilnih izbjeglica iz Crne Gore.

Kako je nedavno saopšteno, američka Agencija za kontrolu imovine stranaca Ministarstva finansija je proširila listu sankcionisanih kompanija i pojedinaca s zapadnog Balkana zbog korupcije i zlonamjernih aktivnosti u korist Rusije, među kojima su dvije osobe iz Crne Gore, a jedna je — Miodrag-Daka Davidović.

Za Davidovića se, u odluci američkih vlasti, navodi da je decenijama prao novac za kriminalne organizacije, jačajući svoj uticaj i učestvujući u švercu cigareta, nafte i oružja u Crnoj Gori.

„Njegove koruptivne aktivnosti omogućile su napore Rusije da ugrozi nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa u zemlji, uključujući napore da utiče na izborne rezultate".

Preko „Vijesti” o Davidoviću — koji je prijateljski i komercijalno blizak s osnivačima ovoga koncerna — Milović je rekao da „u političkim i poslovnim vezama s njim nijesam nikakvim, niti je on meni bio potreban politički”.

„Tako da ja njega (Davidovića) poznajem, on je slobodan građanin bio, protiv njega se nije ništa vodilo. Nekoliko puta smo śeđeli i u širem društvu”.

Milović je prije tri godine u „visoku politiku” — na operativne pozicije u Ministarstvu finansija, zatim u Ministarstvu pravde, ali i u Tužilačkom savjetu — lansiran u vladi Zdravka Krivokapića. A Daka Davidović tvrdio je 2020. da on, novcem i utcajem, stoji iza prethodne javne promocije Krivokapića.

Hoće li „poznanstvo” biti za Milovića limitirajuća okolnost jer je nakon stavljanja Davidovića na američku „crnu listu” on kao ministar pravde „dužan da pokrene neke postupke” — glasilo je novinarsko pitanje?

„To ne može biti ograničavajuće”, veli Milović. „Zato što sam ja neko ko privatne stvari dijeli, jasno razdvaja od poslovnih odnosno političkih; i moja je obaveza da postupam jednako prema svima”.

Kandidat za VDT-a, Milorad Marković, za koga lobira ministar Milović, nema dana radnog iskustva profesionalnog tužioca, niti uopšte u pravosuđu.

Međutim, „Markoviću najveći je plus što nije bio dio pravosudnog sistema!” — tvrdi Andrej Milović.

Ministrovo lobiranje za Markovića, kao i aktuelne režimske koalicije, protivno je službenome prijedlogu Tužilačkog savjeta — a to tijelo je u postojećem sastavu ustrojeno nakon što je 2020. „osvježilo”.

Proljetos je Tužilački savjet predložio Maju Jovanović za VDT, te samo konstatovao da i Suzana Mugoša i Milorad Marković ispunjavaju kriterijume da budu kandidati. Marković ispunjava kritetijume po osnovu „radnog iskustva od najmanje 20 godina na drugim pravnim poslovima”.

VDT, prema Zakonu o Državnom tužilaštvu, ima široka ovlašćenja nad kompletnim Tužilaštvom, uključujući intervencije u svim pojedinim predmetima i na svim nivoima tužilačke organizacije.

Neka od ovlašćenja:

- „VDT odgovoran je za vršenje poslova Državnog tužilaštva i dužan je da preduzima mjere i radnje za efikasno i zakonito vršenje poslova Državnog tužilaštva (čl. 129).

- „U radu Državnog tužilaštva, radi jedinstvene primjene zakona, mogu se dati obavezna uputstva za rad. Pod obaveznim uputstvom za rad, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se uputstvo opšteg karaktera i uputstva za postupanje u pojedinim predmetima... Uputstvo za postupanje u pojedinom predmetu daje: VDT za državne tužioce iz Vrhovnog državnog tužilaštva i za glavnog specijalnog tužioca, rukovodioce viših i osnovnih državnih tužilaštava” (čl. 131).

- „VDT može neposredno vršiti sva ovlašćenja i preduzimati sve radnje za koje je zakonom ovlašćen rukovodilac Specijalnog državnog tužilaštva, višeg državnog tužilaštva, odnosno rukovodilac osnovnog državnog tužilaštva. - VDT može, zbog izuzeća ili drugih opravdanih razloga koji mogu uticati na dalje vođenje postupka, pojedine predmete ili pojedine radnje u tim predmetima iz nadležnosti višeg državnog tužilaštva, odnosno osnovnog državnog tužilaštva povjeriti drugom stvarno nadležnom državnom tužilaštvu. - VDT može, zbog izuzeća ili drugih opravdanih razloga koji mogu uticati na dalje vođenje postupka, pojedine predmete ili pojedine radnje u tim predmetima iz nadležnosti specijalnog državnog tužilaštva, povjeriti Vrhovnom državnom tužilaštvu” (čl. 133)…