Državne nagrade ne smiju biti trofeji u rukama onih koji tu državu preziru, a njen nacionalni identitet poništavaju

Izbor laureata kojima su dodjeljivane najviše državne nagrade, naročito Trinaestojulska i Njegoševa, izazivao je negodovanje jednog dijela javnosti i prije takozvanog oslobođenja 2020. godine. Sporenja je uvijek bilo, ali je očito da je aktuelna vlast praksu izbora politički podobnih kandidata, isplanirala toliko temeljno, da Mandićevo uručenje nijesu mogli spriječiti ni glasovi stručne javnosti, kao ni protest i policijska represija koja se dešavala tik ispred Vile Gorica.

Bećir Vuković i Veljo Stanišić primili su nagrade, a jedini koji je tu istu nagradu zaista i zaslužio, svjetski priznati  gitarista Miloš Karadaglić, kad je shvatio da bi njegova nagrada trebalo da posluži kako bi se na neki način zamaskirala klero-fašistička i falsifikatorska pozadina glasanja, odlučio je da je ne primi, časno i dostojanstveno. Brzopotezno se, kako to obično biva, našao na meti dvojice laureata, koji, makar sudeći prema dostupnim podacima, nagrade nijesu zaslužili ničim, osim negiranja crnogorske nacije. Ne staje se u kolo s neočetnicima, ni po koju cijenu – Miloš je to dobro znao i kolaboraciji sa odlučno rekao ne.

Sagovornice i sagovornike Antene M, među kojima su i dobitnici najznačajnijih državnih priznanja pitali smo da li je ovakva dodjela pokazatelj slabosti ili širine vlasti, mogu li estetski kriteriji biti opravdanje za zanemarivanje Ustavom definisanih vrijednosti i državnih interesa, te kakve su političke posljedice ovakvih odluka po budućnost Crne Gore.

Vlast demonstrira potpunu podređenost ideolozima srpskog sveta

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević za Antenu M ukazuje da dodjelom najviših državnih i umjetničkih priznanja onima koji negiraju crnogorski identitet i državnost, ova vlast demonstrira aroganciju i potpunu podređenost interesima ideologa tzv. „Srpskog sveta“ čiji je cilj da unize Crnu Goru.

“Državne nagrade ne smiju biti trofeji u rukama onih koji tu državu preziru, a njen nacionalni identitet poništavaju”, naglašava Uljarević.

Podvlači da je sve ovo ogoljelo strukturu vlasti koja, iako djeluje komplikovano, zapravo je čvrsto kontrolisana od strane Andrije Mandića i njegovih političkih i društvenih saveznika.

“Njihov cilj nije inkluzija, već sistematsko podrivanje temelja države i vrijednosti koje upravo ta priznanja treba da simbolizuju. Širina bi podrazumijevala uvažavanje različitosti, ali uz dosljedno poštovanje države Crne Gore i njenih identitetskih stubova, a ne njihovo brutalno negiranje”, izričita je sagovornica Antene M.

Neregularnost s ciljem mijenjanja državnoga statusa Crne Gore

Dobitnik Trinaestojulske i Njegoševe nagrade Milorad Popović smatra da je samo pitanje suvišno ako se zna da je glavni čovjek u Crnoj Gori danas Andrija Mandić koji je, podsjeća, prije nekoliko godina bio osuđen za državni udar, pa je ta presuda poništena u "ambijentu poluokupacije" Crne Gore, gdje su njegovi tužioci u zatvoru, u ambijentu gdje iz službenih kola Skupštine Crne Gore neslužbeno lice puca na građane.

„U pitanju je potpuna konfuzija i neregularnost, naravno sa političkim ciljem mijenjanja nacionalnoga karaktera, državnoga statusa Crne Gore i negiranja crnogorskog naroda kao državotvornog naroda koji je stvorio Crnu Goru. To su elementarne stvari“, kategoričan je Popović.

 Primjer koji nosi posebno težak simbolički naboj

Profesorica i nekadašnja poslanica u Skupštini Crne Gore Božena Jelušić ističe da Trinaestojulska nagrada nije ustanovljena da pokazuje ni širinu ni slabost Crne Gore, već da u čast Dana državnosti prepozna domete u različitim oblastima stvaralaštva.

„Nije ovo prva kontroverzna dodjela Trinaestojulske (ili Njegoševe) nagrade, pa da bivši režim likuje nad pogreškama sadašnje vlasti. Bilo je brukanja na pretek, ali ovaj primjer nosi posebno težak simbolički naboj – jer poruka koja se njime šalje jeste da je, sa najviših pozicija u državi, dozvoljeno otvoreno ismijavati Dan državnosti. Pod izgovorom da vas je 'narod izabrao', osjećate se ovlašćenima da nagrade dodjeljujete mimo propozicija, čak i za knjigu koja očito nije bila dostupna ni čitaocima ni kritici“, ukazuje sagovornica Antene M.

Naglašava da su politički akteri na vlasti nakon 2020. nekada kritikovali političku i partijsku instrumentalizaciju nagrada i priznanja.

„Međutim, za pet godina su pokazali samo to koliko ih je zapravo fascinirala moć bivšeg režima i njegovog lidera i koliko su bili željni da sami steknu baš takvu moć. Zato se tridesetogodišnja prošlost, kroz multiplikaciju istih negativnosti, danas materijalizovala kao otužna farsa – bez dostojanstva, bez promjene“, izričita je Jelušić.

Može se zaključiti da su dobitnici dogovoreni, ali je sve urađeno traljavo

Akademik CANU i Danu i dobitnik nagrade Oktoih, prof. dr Slobodan Backović ističe kako ne bi govorio u pojmovima slabosti I širine, već o konačnoj destrukciji svrhe I vrijednosti koje ove nagrade nose u sebi.

“Govorio bih o porukama koje najviše nacionalne nagrade šalju izuzetnim pojedincima i javnosti generalno”, kaže Backović.

Naglašava da svaka prestižna nacionalna nagrada prepoznaje i odaje počast za izvanredna postignuća, za odgovornost za doprinos opštem dobru I najvišim vrijednostima društva.

“Istovremeno, podižući standard izvrsnosti I društvene odgovornosti, nagrada inspiriše ostale pojedince u društvu da gaje iste vrijednosti i idu tim putem”, podvlači sagovornik Antene M.

Ukazuje da najviše nacionalne nagrade mogu ojačati osjećaj nacionalnog identiteta i jedinstva, nacionalnog ponosa - jer slavimo zajednička postignuća i vrijednosti, osjećajući da pripadamo takvom ambijentu.

“Konačno, po tome bi trebalo da se prepoznajemo kao progresivno, civilizovano društvo”, poručuje Backović.

Ističe da  dodjelu ovogodišnje 13. julske nagrade treba sagledati u kontekstu stanja u kojem se nalazi naše društvo i država.

"Predsjednik Skupštine Mandić izjavljuje da je 'ovo je neka nova Crna Gora', i jeste nova, jer sam on kao predsjednik Skupštine ne može za zločince da kaže da su zločinci, sam podržava pokušaje SPC da prepravi istoriju Crne Gore, njeno nasrtanje na Crnu Goru i rehabilitaciju zločina i zločinaca. Jesu li dobitnici 13. julske nagrade ove godine mogli biti, izuzev Karadaglića, a da nijesu ispod 'šinjela' SPC? Kao da je žiri želio da Karadaglić, umjetnik svjetskog renomea, treba da sakrije 'background' preostala dva dobitnika”, izričit je Backović.

Kako kaže, posmatrajući odlučivanje o nagradama može se zapaziti da je vjerovatno postojao neki dogovor ko će biti dobitnik ali je na kraju to urađeno traljavo pa je isplivala bruka sa Uljarevićevim (Radomir) izdanjem Vukovićeve knjige.

“Namjere I poruke ovogodišnjih dodjela 13-julske nagrada potpuno su kontradiktorne svrsi I vrijednostima prestižne nacionalne nagrade i cijela ova situacija je obeshrabrujuća i ponižavajuća. Ogromna je ozlojeđenost građana povodom dodjele, bila je očekivana srdžba i mirni protest, a onda smo dobili i neprimjereni, nepotrebni, primitivni odgovor sile”, naglašava sagovornik Antene M.

Ipak, vjeruje da će, i pored slabosti kojih je i ranije bilo u procedurama dodjeljivanja ove nagrade, ovo iskustvo poslužiti da se nagradi uskoro vrati zasluženi renome, i da se u našem društvu povrati povjerenje u njene vrijednosti i u vrhunske lične i profesionalne kvalitete njenih dobitnika i dobitnica.

Državna priznanja ne smiju nagrađivati one koji provociraju samu državnost

Daliborka Uljarević ocjenjuje da estetski kriteriji sami po sebi ne mogu niti smiju biti iznad osnovnih državnih interesa i ustavnih vrijednosti kada su u pitanju najviša državna priznanja, odnosno umjetnost može provocirati, ali državna priznanja ne smiju nagrađivati one koji provociraju samu državnost.

“Umjetnost jeste i treba da bude autonomna, ali kada je riječ o najvišim državnim priznanjima, ona neminovno imaju i simbolički i politički značaj. Upravo zato njena najveća priznanja ne mogu ići onima koji direktno osporavaju identitet i suverenitet zemlje”, ukazuje sagovornica Antene M.

Naglašava da takav čin šalje poruku da su temelji države relativni i da na pozicijama na kojima bi morali biti njeni branici sjede njeni neprijatelji.

“Naravno, umjetnička vrijednost može i treba biti priznata i van okvira priznanja koja nose simboliku i odgovornost prema državi i društvu”, poručuje Uljarević.

 Izostanak provjere Ministarstva kulture skandal parekselans

Milorad Ppović ukazuje da je, ako bi govorili o estetskim kriterijima, veći skandal Trinaestojulska nagrada za životno djelo Draganu Koprivici, koji je stao rame uz rame sa Veljkom Bulajićem, Dadom Đurićem, Vukićem Pulevićem, Mirkom Kovačem, nego Bećiru Vukoviću.

„Međutim, i u doba bivše vlasti su iz istog ideološkog svjetonazora nagrade dobijali pisci kao Ilija Lakušić, ali je skandal parekselans koji govori o potpunom rasulu crnogorske države i društva to da niko nije provjerio u Ministarstvu kulture i u žiriju da li je ta knjiga validna“, ukazuje Popović.

Pitanje je, kaže, na osnovu čega je Ministarstvo kandidovalo Vukovića, a žiri mu dodijelio nagradu, to je, kako ističe,  još veći skandal i svi članovi žirija treba da podnesu neopozive ostavke.

„Ja sam radio u raznim žirijima. Žiriji jedino mogu da odlučuju na osnovu prezentovanih djela i biografije ovih koji apliciraju. Mnogo veću kritiku treba staviti na Ministarstvo kulture i na žiri, nego na ovoga koji aplicira“, poručuje sagovornik Antene M. Ističe da svako ima pravo da traži nagradu koju hoće, ali ocjenjuje da cijeli taj proces govori u kakvom se danas mentalnom, političkom i etičkom stanju nalazi Crna Gora.

Estetski kriteriji nedovoljni za dodjelu nagrade Vukoviću

Božena Jelušić podvlači kako ne  želi da osporava pjesničko umijeće Bećira Vukovića, ali ukazuje da estetski kriterijumi u ovom slučaju nijesu bili dovoljni da opravdaju dodjelu nagrade, jer je konkretno ova nagrada sadržajno i simbolički vezana za Dan državnosti Crne Gore.

„Očekivala sam, iskreno, da će upravo gospodin Bećir Vuković odbiti da primi priznanje koje, svojim dubljim smislom, negira ono protiv čega se on sam svojim djelom zalaže. To bi bio gest stvaraoca koji ne želi da bude, kako Danilo Kiš reče, tek 'pjesnik na predsjedničkom brodu' – umjetnik koji pristaje da bude dekor vlasti, makar iznos nagrade bio značajan i ma kome bio namijenjen“, poručuje Jelušić.

Kroz istoriju književnosti, kako dodaje, bilo je stvaralaca sa kontroverznim stavovima, biografijama ili ideologijama.

„Ali pravo da im se „oprosti“ pripada jedino vremenu, recepciji publike i kritike, a nikako dnevnoj politici“, naglašava naša sagovornica.

 Postupak Karadaglića potvrda uvjerenja u visoku etičnost umjetnika

Backović pak ukazuje da javnost nije detaljnije upoznata sa estetskim kriterijumima za dodjelu nagrade ovogodišnjim dobitnicima.

“O stvaralaštvu umjetnika Karadaglića znamo iz svjetskih medija, Stanišić je skoro nepoznat a za Vukovića, kao pjesnika malo poznatog, poslanica iz Berana je izjavila da je 'najveći živi pjesnik'! Međutim Vuković je javnosti više poznat po izjavama o negiranju Crne Gore, Crnogoraca, veličanju četnika itd”, napominje Backović.

Važno je, kako ukazuje,  i treba napomenuti da estetski kriteriji za dodjelu nagrade, sami po sebi, nijesu dovoljni da opravdaju zanemarivanje ili narušavanje državnih interesa i vrijednosti, posebno onih koje su zapisane u Ustavu i koje su temelj opstanka i identiteta Crne Gore.

“Postupak umjetnika Karadaglića koji je odbio da primi 13. julsku nagradu u kontekstu u kojem se otvoreno krše osnovna etička načela, i osnovna ustavna načela, za mene je potvrda uvjerenja da najviša umjetnička dostignuća prati i visoka etičnost umjetnika. Da izuzetni pojedinac doprinosi dobru nacije, njenim najvišim vrijednostima, a time i dobru svakog pojedinca. Takvi pojedinci su primjeri na kojima treba vaspitavati djecu i mlade”, poručuje Backović.

Prema njegovim riječima, najviša državna nagrada sada je stavljena u funkciju po(d)mirenja,  možda i rješavanja socijalnih problema nekih dobitnika jer je značajna novčana nagrada sigurno nadjačala I estetske I etičke kriterijume.

“Predsjednik Skupštine je najavio I svojevrsno 'osvježavanje i oslobađanje' 13-julske nagrade rekavši da će ona imati neka nova značenja, očigledno ona koja već karakterišu agresivnu reviziju crnogorske istorije I prezira prema našoj antifašističkoj istoriji u 20. vijeku, koju predvodi SPC. Predsjednik Skupštine Mandić je o djelima ovogodišnjih dobitnika izjavio i ovo: 'Djela ovogodišnjih dobitnika nagrade simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku.' Treba li ovo da znači da država Crna Gora treba da nagrađuje i one koji misle o njoj kao Bećir Vuković koji je o Crnoj Gori jednom izjavio: 'na tim vješalima do danas se ljulja potonja udovica Kominterne, grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovali na zemlju, i prigrnuti lopatom zemlje'.”, pita se Backović?

Kako naglašava, karakter 13. jula i značaj za Crnu Goru utvrdila je istorija i to se ne može mijenjati političkom voljom kako bi željeli mandići, vukovići i njima slični.

“Svakom pokušaju revizije tog značaja, tj. obesmišljavanju 13. jula Dana državnosti Crne Gore, mora se pružiti snažan otpor”, poručuje sagovornik Antene M.

Dodjela nagrade osobi koja negira crnogorsku naciju I podržava četnički pokret pokazuje da smo svjetlosnim godinama daleko od sistema vrijednosti EU

Daliborka Uljarević ukazuje da posljedice sadašnje politike, pa i dodjela ovogodišnjih 13. julskih nagrada, pokazuje da nijesmo na pravom putu u EU, u evropsko društvo naroda.

“Dodjela nagrade osobi koja negira crnogorsku naciju i podržava četnički pokret iz Drugog svjetskog rata pokazuje da smo svjetlosnim godinama udaljeni od sistema vrijednosti EU”, kategorična je Uljarević.

Podvlači I da je politika kakvu sada vode oni koji obavljaju najviše državne funkcije zasnovana samo na produbljivanju postojećih podjela, uprkos tome što je pokušavaju predstaviti kao „pomiriteljsku“, vodi slabljenju države iznutra, ali i narušava njen međunarodni ugled.

“Naime, država koja nagrađuje svoje negatore šalje poruku da su njeni temelji na raspolaganju onome ko je spreman najglasnije da ih poriče. Slanjem poruke da je negiranje državnosti i identiteta prihvatljivo, obesmišljavaju se borbe generacija koje su stvarale i čuvale Crnu Goru, i širom se otvaraju vrata retrogradnim, destruktivnim ideologijama i narativima”, kategorična je Uljarević.

 Time se, kako upozorava,  pokušavaju obeshrabriti svi oni koji istrajavaju u odbrani evropskih i demokratskih vrijednosti, mada vjeruje da će se ta osionost vratiti neočekivano onima koji je demonstriraju.

“Ovogodišnja Trinaestojulska nagrada je sve ovo ogolila. Pri tome, nedovoljno se javno potencira da je član ovog žirija, i to vjerovatno najuticajniji, bio i Želidrag Nikčević, koji je kao član žirija Ratkovićevih večeri poezije 1993. godine dodijelio nagradu Radovanu Karadžiću”, napominje Uljarević.

Naravno, kako pojašnjava, jasno je svakome da tadašnja nagrada nije otišla Karadžiću za pjesme koje je pisao, nego za ideologiju koju je sprovodio kroz užasne ratne zločine, uključujući i genocid za koji je pravosnažno osuđen.

“Isto tako, ovogodišnji najkontroverzniji dobitnik, Bećir Vuković, nije dobio tu nagradu zbog vrijednosti svog književnog djela, pri čemu ni danas ne znamo kad je i gdje objavio knjigu za koju je nagrađen i koje stručne recenzije ili druge nagrade stoje iza nje, već zbog ideologije koju afirmiše, a koja negira crnogorski identitet i vrijednosti na kojima počiva građansko, antifašističko društvo Crne Gore”, naglašava sagovornica Antene M.

Ukazuje da takav laureat tu nagradu vidi isključivo kroz njen novčani izraz - 14- 15 hiljada EUR, dok simboliku i odgovornost koju ona nosi ne može razumjeti niti poštovati.

“Mnogo važnije, Andrija Mandić, koji mu je nagradu uručio u krajnje nepriličnoj scenografiji proslave 13. jula, na kojoj čak nije mogao ni odslušati državnu himnu u cjelosti, u svemu tome vidi novi nivo ponižavanja Crne Gore”, kategorična je Uljarević.

Nedostatatak kritičke inteligencije i društvenog sektora kao odgovor na uništenje državnog subjektiviteta

Milorad Popović ukazuje da posljedice već živimo.

„Ovo je samo jedan od skandala. A ja bih makar deset naveo koji imaju mnogo veće značenje, pored političkih zatvorenika, pored toga da se masovno po političkoj osnovi diskriminišu ljudi koji rade u državnoj upravi, raznim kadriranjima itd. To je nešto što prolazi ispod radara ove naše jadne crnogorske javnosti“, naglašava Popović.

Dakle, kako dodaje, ova vlast i ova ideologija drugačije i ne znaju.

“Oni ne znaju drugačije, a i kad bi znali neće, jer je njihov cilj uništavanje supstance i svih elemenata nacionalnog, društvenog i državnog subjektiviteta Crne Gore. U pitanju je kontinuitet unižavanja i urušavanja Crne Gore, samo što mi nemamo kritičku inteligenciju i nemamo društveni sektor koji će tome dati primjeren sud. Jedino ovako reagujemo s vremena na vrijeme na određene skandale koji traju po par dana, do narednog skandala, a društvo se permanentno urušava“, upozorava Popović.

 Ćutanje kulturnih institucija oblik saučesništva

Božena Jelušić pak smatra da posljedice ovakvih odluka ne moraju nužno biti negativne – naprotiv, što više ova vlast pokazuje svoje pravo lice, to je izvjesnije njeno političko samorazotkrivanje.

„Ali ne manje važna je i odgovornost kulturnih radnika i institucija: njihovo ćutanje je oblik saučesništva. Crna Gora će preživjeti i ovo izrugivanje Danu državnosti, građanima, pa i zdravom razumu. Ipak, ostaje pitanje: kako je moguće da u eri sveopšte digitalne dostupnosti knjiga, nagrada ove težine biva dodijeljena djelu o kojem javnost može saznati tek kroz šapat – 'reče mi jedan čo’ek'“, pita se Jelušić.

Prijem povodom Dana državnosti u nadležnosti predsjednika države, nejasno šta je Mandić organizovao

Slobodan Backović upozorava da posljedice politike koja favorizuje dodjelu priznanja ili nagrada osobama ili grupama koje osporavaju crnogorski identitet i državnu nezavisnost mogu biti višestruke i dugoročno štetne za društvo i budućnost Crne Gore.

“Ukratko, takva politika može dovesti do dugotrajnih društvenih problema, smanjenja unutrašnje kohezije i izazova u izgradnji snažne, suverene, građanske i sekularne evropske Crne Gore”, naglašava sagovornik Antene M.

Kako poručuje, ovogodišnja nagrada sve prethodne dobitnike stavlja u istu ravan sa Bećirom Vukovićem a za mnoge od njih i njihove nagrade to može biti uvreda.

“Da bi Crna Gora izašla iz haosa u kojem se trenutno nalazi i da se ne bi ostvarivala Mandićeva politika, na sljedećem izborima treba aktuelnu vlast i SPC sa Mandićem poslati u opoziciju. Na kraju ostaje nejasno šta je Mandić prije neku noć priredio u Vili Gorica, uručenje 13. julskih nagrada ili svečani prijem povodom Dana državnosti Crne Gore”, pita se Backović.

Prijem povodom Dana državnosti je, kako napominje,  u nadležnosti predsjednika države.

“Nejasno je kakva je čestitanja (uz poljubce i grljenje) od gostiju primao Mandić one večeri, za 13. julsku nagradu ili za Dan državnosti, a nije trebalo ni za jedno ni za drugo”, zaključuje Backović.