Koliko plastike želite za večeru, gospodine? A vi, gospođo?" Iako može izgledati kao dio iz nekog satiričnog skeča, istraživanja pokazuju da je ovo i suviše blizu stvarnosti.
Kako piše CNN, prema studiji iz februara ove godine, 90 procenata uzoraka životinjskog i biljnog proteina bilo je pozitivno na mikroplastiku, male fragmente polimera koji mogu biti veličine od 5 milimetara do 1 mikrometra. Sve što je manje od 1 mikrometra je nanoplastika koja se mora mjeriti u milijarditim djelovima metra.
Čak ni vegetarijanci ne mogu da pobjegnu od plastike, prema studiji iz 2021. Ako je plastika dovoljno mala, voće i povrće može da apsorbuje mikroplastiku kroz svoj korijenov sistem i prenesu te majušne djelove na stabljike, listove, sjeme i voće biljke.
I so može biti puna plastike. Studija iz 2023. pokazala je da gruba himalajska ružičasta so iskopana iz zemlje ima najviše mikroplastike, a zatim crna so i morska so. Šećer je takođe put prenošenja mikroplastike u ljudski organizam, prema studiji iz 2022.
Čak i kesice čaja, od kojih su mnoge napravljene od plastike, mogu osloboditi ogromne količine plastike. Istraživači sa Univerziteta Mekgil u Kvebeku, u Kanadi, otkrili su da je priprema čaja od jedne plastične vrećice otpustilo oko 11,6 milijardi mikroplastičnih i 3,1 milijardi nanoplastičnih čestica u vodu.
Pirinač je takođe jedan od puteva zagađenja. Studija Univerziteta u Kvinslendu otkrila je da na svakih 100 grama (1/2 šolje) pirinča koje ljudi pojedu, "dobiju“ tri do četiri miligrama plastike – taj broj skače na 13 miligrama po porciji za instant pirinač.
Možete smanjiti kontaminaciju plastikom do 40 odsto pranjem pirinča, kažu istraživači. To takođe pomaže u smanjenju arsena, koji može biti visok u pirinču.
A ne treba zaboraviti flaširanu vodu. Jedan litar vode, ili dvije flaširane vode standardne veličine, sadržao je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, uključujući nanoplastiku, prema studiji iz marta 2024.
Dok je mikroplastika pronađena u ljudskim plućima, tkivu placente majke i fetusa, majčinom mlijeku i ljudskoj krvi, do nedavno je bilo vrlo malo istraživanja o tome kako ovi polimeri utiču na organe i funkcije tijela.
Studija iz marta 2024. pokazala je da ljudi sa mikroplastikom ili nanoplastikom u arterijama na vratu imaju dvostruko veće šanse da dožive srčani udar, moždani udar ili umru tri godine ranije u odnosu na ljude koji je nemaju.
Nanoplastika je najzabrinjavajuća vrsta plastičnog zagađenja za ljudsko zdravlje, kažu stručnjaci. To je zato što male čestice mogu napasti pojedinačne ćelije i tkiva u glavnim organima, potencijalno prekidajući ćelijske procese i deponovati hemikalije koje ometaju endokrini sistem kao što su bisfenoli, ftalati, perfluorovane i polifluorovane supstance ili PFAS i teški metali.
"Sve te hemikalije se koriste u proizvodnji plastike, tako da ako plastika uđe u nas, ona nosi te hemikalije sa sobom", rekla je Šeri Mejson, direktorka za održivost na Univerzitetu Penn State Behrend, u Pensilvaniji.
"A pošto je temperatura tijela viša od spoljašnje, te hemikalije će migrirati iz plastike i završiti u našem tijelu“, rekla je Mejson.
Kako kaže, te hemikalije se mogu prenijeti u našu jetru, bubrege i mozak, pa čak proći preko granice placente i završiti u nerođenom djetetu.
Međutim, portparol Međunarodnog udruženja za flaširanu vodu rekao je ranije za CNN da „trenutno ne postoji naučni konsenzus o potencijalnom uticaju nano i mikroplastičnih čestica na zdravlje".
"Prema tome, medijski izvještaji zasnovani na pretpostavkama i nagađanjima samo nepotrebno plaše javnost“, izjavio je.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR