2 °

max 11 ° / min 0 °

Utorak

01.12.

11° / 0°

Srijeda

02.12.

12° / 1°

Četvrtak

03.12.

12° / 8°

Petak

04.12.

13° / 8°

Subota

05.12.

14° / 10°

Nedjelja

06.12.

15° / 11°

Ponedjeljak

07.12.

12° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Refik Šabanadžović: Budućnost je bila strah i trepet u SFRJ, imala je i većih talenata od Deja i Peđe

FK Budućnost

Comments 4

Autor: Bojan Šuković

  • Viber

Refik Šabanadžović: Budućnost je bila strah i trepet u SFRJ, imala je i većih talenata od Deja i Peđe

,,Za mene nije najveći Maradona, Pele, za mene je Refik najbolji fudbaler svih vremena. I ne samo za mene, već za sve Tuzane“, izjavio je prije nekoliko mjeseci Ardijan Đokaj, prva zvijezda crnogorskog fudbala krajem 90-ih godina.

Četiri stvari vežu Đokaja i njegovog idola - obojica su odrasli u Tuzima, ponikli u Dečiću, prešli u Budućnost, a kasnije igrali za Crvenu zvezdu.

,,Sa 14, 15 godina sam prešao iz Dečića u Budućnost, čiji je dres uvijek, naročito za nas sa tog podneblja, bio san. Maštali smo o tome da dođemo u Budućnost, da se dokažemo pod Goricom, pa da idemo negdje dalje. Iz te ekipe Budućnosti za omladinske selekcije Crne Gore igrali smo Savićević, Bandović, Saša Radonjić, Beli Vuković, Brnović, ja... Došao sam u vrijeme kad su bili i Vorotović, Bakrač, Janko Miročević... Trenirali smo sa njima, a kako je Budućnost uvijek slala igrače na kaljenje u OFK Titograd, dosta nas mlađih je tamo provelo sezonu u Drugoj ligi“, prisjeća se Refik Šabanadžović za Antenu M.

,,Sjećam se kad sam sa Budućnošću bio na turniru u Mostaru, gdje su svake godine dolazile najbolje ekipe bivše Jugoslavije. To mi je bio debi, ne znam jesam li imao 17 godina. Ići na takav turnir, sa takvim igračima... osjećao sam se tako da nijesam dobro ni spavao“.

Šabanadžović je ostao pri izjavi koju je dao prije nekoliko godina - da je 80-ih godina u Budućnosti bilo talentovanijih igrača od onih koji su napravili velike karijere, poput njega, Savićevića, Mijatovića, Brnovića...

,,Žao mi je ako ću nekoga zaboraviti, ali pomenuću Sašu Radonjića, pa Belog Vukovića iz te generacije, Bandović je prešao u Zvezdu, pa otišao u Ameriku, mogao je takođe da napravi veliku karijeru. Bilo je puno dobrih igrača, igrao smo sa nekoliko njih za Titograd. Bili su vrhunski talenti, u Podgorici i Crnoj Gori ih je uvijek i bilo“, priča Šabanović i upoređuje.

,,Čini mi se da smo mi tada po cijeli dan bili po livadama, održavali su se turniri, 24 sata smo mislili o fudbalu. Sada toga manje ima. Što se tiče mog vremena, bilo je boga mi i boljih igrača i većih talenata od nas. Bitan je faktor sreće, upornost, mnogo toga treba da se poklopi. Ja sam imao sreću da sam sa Crnom Gorom osvojio turnir republika i pokrajina u Slavonskoj Požegi, pobijedili smo Hrvatsku 3:0, u našem timu su bili Savićević, Bandović, Zirojević... Pratili su me ljudi iz Željezničara. Vidio sam da je u Budućnosti velika konkurencija, dosta iskusnih i dobrih igrača, a kad si mlad onda si i nestrpljiv. Želio sam da odem, Budućnost je bila korektna i izašla mi u susret. Dobio sam šansu u Željezničaru i napravio karijeru kakvu sam napravio“.

Kruna karijere bila je titula šampiona Evrope sa Crvenom zvezdom 1991. u Bariju.

Godinama je u Podgoricu dolazio kao gostujući fudbaler i ta iskustva pamti kao teške izazove za njegove timove.

,,Igrao sam i sa Željezničarom i sa Zvezdom protiv Budućnosti i sjećam se da smo - kad sam dolazio sa Željom - uvijek govorili da je u Podgorici jedno od najtežih gostovanja. Kao neko ko je bio u Budućnosti i OFK Titogradu, poznavao sam stadion, uvijek je bio pun, posebno protiv timova iz ,'velike četvorke', navodi Šabanadžović.

,,Igrali su tih godina Savićević, Brnovići, Vujović, Miročević, Vorotović, Bakrač, Vlaisavljević, Janović kao izuzetno nezgodan igrač za čuvanje, Radinović... Budućnost je bila strah i trepet za sve u SFRJ, imala je uvijek veliku podršku sa tribina i igrala atraktivan fudbal. Nije uopšte bilo lako igrati pod Goricom. Sjećam se jednom, kad su igrali Bakrač i Vorotović za Budućnost, da smo pobijedili 4:1 i nijesmo mogli da vjerujemo da smo to uradili. Imali smo sreću da smo imali dobra krila, pa je Budućnost imala dosta problema da ih zadrži. Rijedak je slučaj da se Budućnost pobijedi 4:1 pod Goricom“.

Iz prošlosti prelazimo u sadašnjost. Šabanadžović živi u Sarajevu, a od istoimenog tima Budućnost je ovog ljeta eliminisana u trećem kolu kvalifikacija za Ligu Evrope.

,,Gledao sam, bila je dobra utakmica. Budućnost je odigrala baš dobro, hrabro, agresivno, ali nije imala sreće. Sarajevo je vrlo kvalitetna ekipa, prvi su na tabeli u domaćem prvenstvu. Vidio sam mnogo dobrih igrača u Budućnosti, drago mi je što je Igor Ivanović dao tri gola za reprezentaciju Crne Gore, kvalitetan je fudbaler. Drago mi je i što igrači Budućnosti idu u Dinamo. Prodaja mladih je neminovnost zbog opstanka klubova“.

Koja je liga bolja - bosanskohercegovačka ili crnogorska?

,,Ovdje ima pet baš dobrih ekipa - Sarajevo, Željezničar, Borac, Zrinjski. Široki Brijeg. U BiH je problem, kao i u Crnoj Gori, što oni koji pokažu talenat brzo odlaze, to nije dobro za kvalitet lige. Bosanska liga je jača jer ima veća imena i kontinuitet, ali i crnogorska liga napreduje, ima dobrih igrača i trenera. Oba takmičenja zaslužuju poštovanje, što su rezultatima pokazali i Budućnost i Sarajevo, koje je izgubilo od Seltika 1:0 iako nijesu bili lošiji, a znamo koja je razlika u budžetima. Žao mi je što Željezničar nije napravio nešto više u Evropi, imao je težak žrijeb“, odgovara Šabanadžović.

Poručuje da treba vjerovati u mlade igrače.

,,Svi traže rezultat, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, i nekad se nema strpljenja za mlade igrače, a oni mogu donijeti novac. Za razliku od našeg vremena kad smo mogli u inostranstvo sa 28 godina, danas talenti odlaze sa 19, 20 godina i to je razlika. Treba ih podržavati, a talenata u Budućnosti uvijek je bilo i biće. Moraš da se boriš, nikad ne znaš kad ćeš dobiti šansu“.

Nekadašnji reprezentativac SFRJ, koji je poslije Zvezde igrao za AEK, Olimpijakos i Kanzas siti, vidi dobre stvari i u našem nacionalnom timu.

,,Pratim i navijam. Sve je bilo super do posljednje utakmice, žao mi je jer nam je protiv Luksemburga odgovarao i bod. Faruk Hadžibegić je dobro vodio, sve to dobro ide i nadam se da na kraju ipak možemo biti prvi. Moramo još nešto da znamo - Luksemburg sada nije onaj Luksemburg iz našeg vremena. I ne samo oni. Sjećam se kad smo u Splitu igrali protiv Turske, pobijedili smo 4:0, što se i očekivalo, ali više nijesu takva vremena. Imaju mnogo bolje uslove od nas, mnogo stručnjaka i stranaca u svojim klubovima, kvalitetno se radi. Fudbal je svuda napredovao“, objasnio je Šabanadžović.

,,Priželjkujem povoljan žrijeb u narednim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Nadam se da će Crna Gora otići na jedno veliko takmičenje“.

I Refikov sin je fudbaler. Dvadeset jednogodišnji Anel prošle godine je krenuo očevim stopama i potpisao za atinski AEK...

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

nik gold

nije lekovic bio tada nego zeljko kaludjerovic.

Ctrl

I SFRJ je bila jaka drzava koju su mnogi respektovali i uvazavali,pocev od njenih susjednih zemalja pa tako i sire.Osim mnogo cega to se vidjelo i u sportu.

Nikola

Kakav Bandovic, on je iz Sutjeske otisao u Zvezdu, nikad nije bio u Buducnosti