Iako još nema zvanične odluke kada, kako i da li će se opšte nastaviti ova sezona ABA lige, jedna od legendi regionalnog takmičenja zna da je kraj.
Ne samo sezone, već i karijere. Legendarni Cibonin kapiten Marin Rozić je nedavno objavio da je završio karijeru. Odlazi u penziju kao igrač sa najviše utakmica u istoriji Jadranske lige. Ali i kao najbolji strijelac od postanka regionalnog takmičenja.
„Kako sada stvari stoje, ja sam u penziji u koju me koronavirus gurnuo koji mjesec ranije prije nego što sam planirao. Ne znam je li ovo sa pandemijom i zemljotresom u Zagrebu poruka da ostanem još jednu sezonu ili je poruka da je već bilo vrijeme da odem“, našalio se Rozić u velikom intervjuu za Večernji list.
Hrvatski košarkaš se prisjetio najslađih i najtežih momenata tokom 16 godina karijere u Ciboni.
„Uvijek ću pamtiti moju prvu utakmicu za Cibonu u Zadru kada smo čak i pobijedili. Sjećam se i finala sa Zadrom iz 2010. u kojem su oni vodili 2:1, a mi smo dobili četvrtu u Jazinama, a potom i petu u Zagrebu sa više od 20 poena razlike. Neću zaboraviti ni način na koji smo, u prošlosezonskom finalu, pobijedili favoriziranu Cedevitu. I to sa 4:0 što je značilo da smo osvojili titulu bez poraza u plej-ofu“.
Ipak, jedna pobjeda je posebno draga... Ona nad Crvenom zvezdom usred Beograda u polufinalu plej-ofa ABA lige kada je Cibona bila autsajder.
„I danas mi izgleda nestvarno kako smo osvojili tu titulu. Djelovalo je kao nemoguće da bismo mogli da pobijedimo Zvezdu usred Beograda. I to u utakmici koja je donosila plasman u Euroligu. Zvezdaši jesu te večeri šutirali jako loše, ali mi smo imali nevjerovatno povjerenje jedan u drugoga. Šarić je igrao sa nekom nevjerovatnom energijom sa kojom nas je sve zarazio. A plejmejker Blesingejm je pogađao bitne koševe kada god je trebalo. Uz to je išla i hrabrost trenera Rimca i Golemca da nam dozvole da igramo šmekerski, opušteno. Nakon pobjede nad Zvezdom, u finalu nisam ni sekunda imao dilemu da ćemo pobijediti Cedevitu, bez obzira što smo protiv sebe imali Nurkića, Smita, Reja... I trenera Repešu“.
Najviše ga boli poraz u finalu ABA lige od Partizana prije 10 godina.
„Nekima se tako nešto u karijeri nikad ne dogodi, a meni se desilo dvaput. Pokušavam zaboraviti ovu nedavnu Lukovićevu u Kopru, a nisam još zaboravio ni onu Kecmanovu iz finala ABA lige 2010. u prepunoj zagrebačkoj Areni. Ja tada nisam igrao zbog povrede, ali sam sa klupe skočio na Bogdanovića i počeo da salvim. Tako nešto je moglo da se dogodi samo u Zagrebu jer takav koš se, uz jedan napravljeni korak, ne može postići za 0.6 sekundi ako zapisnički stol ne zakasni sa uključivanjem sata“.
Mnogim sportistima je teško da podvuku crtu i kažu “ne idem dalje, vrineme je da stanem”. Kako je to bilo u Marinovom slučaju?
„Nekako mi se to prirodno dogodilo. Iako nisam imao fizičkih problema, ipak sam ove sezone osjetio da je kraj. Da igram još jednu sezonu, ne bi imalo smisla jer ja ne bih bio zadovoljan samim sobom“.
Rozić će ovog ljeta morati da se potpuno prešalta na posao sportskog direktora.
„Start u novom poslu sam zamišljao drugačije. Nisam očekivao da će se dogoditi usred pošasti kakva vlada svijetom. A ona će znatno uticati na profesionalni sport. Na svjetskom sportskom tržištu će sve da padne jer će posrnuti privreda, a to će onda donijeti ne samo manje sponzora nego i manje javnog novca za sport. Vrhunski sport će se teško finansirati, a može se očekivati i pad cijena igrača. U kojoj mjeri, teško je reći jer još ne znamo do kada će ovaj potpuni zastoj sporta da traje“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR