Šta fašističko ima u ideji da svi građani moraju misliti isto?

Piše: Andrej Nikolaidis

Slika prva

Navijači Crvene zvezde, čije su veze sa kriminalnim i udbaškim miljeom dobro dokumentovane, skupina koju je nekada predvodio Arkan, a iz nje regrutovani dobrovoljci za ratne zločine u Bosni i Hrvatskoj, stiže pred Ambasadu Crne Gore u Beogradu.

Prije nekoliko dana tu je, slična ili ista grupa ljudi, pokušavala pirotehničkim sredstvima zapaliti crnogorsku zastavu. Kao što je rekao Grunf: Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti. Da bi nešto zapalio, najprije to moraš pogoditi. Gađali su i gađali, ali nisu pogodili.

Više sreće u narednom strijeljanju, što bi se reklo. I bi tako. Nije se moralo čekati na treći put pa da Bog pomogne. Tokom drugog okupljanja spontano od strane bezbjednosnih službi organizovane grupe, momci su pogodili zastavu. Koja, međutim, nije izgorjela.

Koji dan prije strijeljanja crnogorske zastave u centru Beograda, grupa Trebinjaca istakla je transparent (koji, podrazumijeva se, niko od nadležnih nije uklonio) kojim su poručili da će ustrijeliti Đukanovića.

Pisalo je ovako: „Tvoj potpis baš je bolan, proći ćeš ko Đinđić Z“. Ovaj bolno nepismeni, tragikomični pokušaj heksametra (pravo srpski bio bi deseterac), zapravo je trebao završiti riječju “Zoran”, koja se rimuje sa “bolan”. Sve što je trust mozgova sa Trebišnjice okupljen oko atentata na Đukanovića uspio proizvesti, jedan je stih u osmercu i jedan od šest slogova plus slovo Z, pri čemu se “Đinđić”, to znaju i djeca u predškolskom, ne rimuje sa “bolan”.

Ako Trebinjci, koji bi da iz snajpera ubiju Đukanovića gađaju kao Delije u Beogradu, Milo može otpustiti obezbjeđenje. A ako gađaju kao što pišu, najopasniji su za sebe.

Dan-dva-tri nakon pokušaja paljenja crnogorske zastave na Terazijama, negdje u Vojvodini uspješno su spalili Đukanovićevu sliku. „Nož, žica, Srebrenica“ – „papir, šibica, vatrica“. Ništa snajperi, ništa pirotehnika: samo jedan čovjek, mirna ruka i palidrvce, da takoreći parafraziram uglednog srpskog fašistu Kostu Čavoškog i njegov nauk: „Da bismo ovo rešili, potreban je samo jedan čovek, oštro oko i mirna ruka”.

Što rekao Njegoš: „A u ruke Mandušića Vuka i šibica biće ubojita“.

Kao što je tim povodom saopštio Nenad Čanak: „Ratno ludilo devedesetih godina pokazalo je da poslije paljenja zastava, knjiga i fotografija na red dolaze kuće, sela, gradovi“.

Slika druga

Ćirilica, Marić. Emisija o Crnoj Gori. U skladu sa najvišim standardima ratnohuškačkog, genocidodbranaškog novinarstva, u studiju su samo istomišljenici. Pop Džomić, iz Podgorice, i istoričar Antić, iz Beograda, govore o tome kako je crnogorska vlast naumila da u crkvama otvara poslastičarnice i butike, a u neke od crkava će se, tvrde, useliti funkcioneri DPS-a.

Nisu pominjali, ali evo ih obavještavam, da su za  crkve na naročito atraktivnim lokacijama zainteresovani i Burger King i McDonalds, o čemu te kompanije već krišom pregovaraju sa crnogorskom vladom uz posredovanje Soroša i ostalih Jevreja koji su se urotili protiv hrišćanske Evrope.

Onda Antić gledateljstvu pokaže fotografiju crnogorskog ambasadora u Srbiji i pozove građane Srbije da tog čovjeka napadnu gdje god ga vide. Da ga napadnu verbalno ili fizički, pitate se sad i mislite: mora da je Antić to mislio metaforički?

Kako god misle da treba, i metaforički i faktički, i metafizički i fizički. Antić ne pravi razliku, jer je u istoj emisiji izjavio kako je nakon usvajanja zakona o slobodi vjeroispovijesti svaka reakcija opravdana. Čak i ubistvo? Svaka, lijepo kaže Antić. A Marić, hrišćanin „ne ubij“ Džomić i bogobojazna publika u studiju klimaju glavama u znak odobravanja.

Ma možda su Antića malo ponijele emocije, zna se to desiti i najboljima od nas, velite?

Antić nije eksces, nego sistem. Protesti u Crnoj Gori počeli su nasiljem u skupštini i na cestama, gdje su motorkama obarani borovi i kamenovani policajci. Kada se pokazalo da se time postiže kontraefekat, prešlo se na “mirne i dostojanstvene” litije. Koje, međutim, prati nasilje iza kulisa. Sveštenici proklinju i prijete isključenjem iz crkve onima koji glasaju za crnogorsku vlast.

Portal IN4S, koji je američka ambasada u Podgorici označila kao medij pod kontrolom Moskve, objavio je poruke neobično slične Antićevoj. Bez pravopisnih intervencija prenosimo dvije: „Molim nekog iz dijaspore ( strani IP, ako ima ko iz Rusije ) da otvori fejzbuk stranicu na koju svako od nas moze postavljati imena i adrese milovih DPS sluga kao i policajaca i njihovih porodica. da nam se otkriju adrese, imena i slike njihive djece i skole u koje idu. Adrese imena i slike njihovih očeva, majki, sestara. da ih na ulici mozemo zasresti , ošamariti, pljunuti … “;

„Braćo, pravite spiskove policajaca sa adresama stanovanja i ostalim podacima. Od sjutra imaju dva izbora: 1. da skinu krvnikove uniforme, i stanu uz narod. 2. da se late opet mača. Ovoga puta sa kobnim krajem. Sjutra braćo ponesite oružje. za pendrek u glavu , kuršum u čelo . Objavili su nam rat, pustili su bratsku krv . Za napad na bilo koga, i prolivenu novu krv , međićemo ceste , njihovim glavama . U krv će im Montenego zaplivati !!!”

Pitanje od milion dolara: koja je od navedenih poruka, uključujući i Antićevu, najhrišćanskija?

Slika treća

Ivica Dačić, ministar inostranih poslova Srbije, kaže kako se ne može porediti položaj Srba u Crnoj Gori i Crnogoraca u Srbiji koji su, kako je naveo, "vladali Srbijom iako ih ima 0,5 odsto". Kako su prenijeli mediji, Dačić je pozvao Crnogorce koji žive u Srbiji da se izjasne o ovom pitanju jer "onaj ko je sve što ima stekao u Srbiji ima obavezu da ne ćuti bar po ovom pitanju, a oni koji podržavaju crnogorski režim po ovom pitanju borbe protiv srpskog naroda, mislim da je veliko pitanje da li i dalje treba da imaju srpsko državljanstvo“.

Ako neki Crnogorac, građanin Srbije, smatra da je iznimno čudno da Dačić iz Beograda Cetinjski manastir brani od Crnogoraca i Cetinjana, teško si ga tome. Dačić bi, dakle, građanima Srbije oduzimao državljanstvo zbog delikta mišljenja. Nije li to fašizam, možda se pitate, naivni kakvima vas je Bog dao?

Pa šta vam pada na pamet. Fašisti su, to je aksiom, u Crnoj Gori, gdje građani slobodno protestvuju zbog neslaganja sa vladinom politikom. Kako onda može biti fašizam ako u Beogradu nekome oduzmu državljanstvo zato što se nije izjasnio da se slaže sa vladinom politikom?

Zaboga, šta fašističko ima u ideji da svi građani moraju misliti isto, da manjina mora misliti kao većina, šta fašističko ima u tome da se pripadnicima manjine oduzmu građanska prava, kao što su ih Jevrejima oduzimali nacisti?

Ako vlast u Srbiji sugeriše ono što se činilo u nacističkoj Njemačkoj, a tamošnji ministar spoljnih poslova zvuči kao Obersturmführer, ili ako Dačić Crnogorcima u Srbiji podijeli žute trake, kao što su nacisti podijelili Jevrejima kojih je, kao i Crnogoraca u Srbiji, bilo “0,5 posto a vladali su Njemačkom”, neće valjda neko samo zbog toga uzviknuti: fašizam?