Manjak vlasti ili pameti? Bečić zabranio raspravu o Crkvi i Srebrenici

Piše: Žarko DRAGIĆEVIĆ, književnik

Ispod parole “MIRA” traje nasilni čin koji će sudeći po posljedicama imati epilog sa posredovanjem međunarodne zajednice.

Građani Crne Gore plaše se da je 29.12. 2020. počela verifikacija “radikalnih” crkvenih demonstracija u Crnoj Gori i zakonsko priznanje kontinuiteta “Srpskoj pravoslavnoj crkvi”.

Imovinsko pravo nigdje u svijetu ne poznaje institut “kolektivne ili nacionalne svojine” već isključivo privatne ili državne svojine,osim ako SPC u Crnoj Gori ne traži ambasadorski pravni status.

Predloženi zakon o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti po međunarodnom pravu se može cijeniti kao “primjena psihičko propagandnog i fizičkog nasilja” nad Crnogorcima pravoslavne vjeroispovijesti.

Zakon po svojim članovima  dozvoljava, legalno razaranje crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta, preformulaciju crnogorske istorije i asimilaciju građana crnogorske nacionalnosti.

Politička vladajuća divizija kao i njihovi lideri jasno slijede politički program kreiran  “velikosrpskim protokolom” i shodno tome metodom “parlamentarnog nasilja” pokušavaju da sa upitnom većinom,autonomno pobrišu crnogorsku nacionalnu i državnu samobitnost.

Parlament i parlamentarni dijalog u Crnoj Gori su ugroženi!

Vjerski i politički fanatizam,individualne frustracije, želja za osvetom i revanšizam postali su  lice vlasti, politički monolog a ne dijalog parlamentarnog života u Crnoj Gori.

Krajnje je vrijeme je da se EU i šira međunarodna zajednica umiješaju.

Očigledno  je i znamo da je sadašnja vlast izvođač “crkveno-nacionalističkih” radova u CG, međutim, konkretno nijesmo znali  ko je naredio i organizovao “događanje Crkve” i  samo je pretpostavka da je Crkva to uradila, da su to uradili srpski mediji i “domaći srpski nacionalisti” jer ostaje pitanje zašto i zbog koga međunarodna zajednica ćuti i dosada nije reagovala,iako su rezultati prethodne vlasti na međunarodnom planu doveli Crnu Goru na lidersku poziciju, što sadašnja vlast ne poriče, a niti afirmiše.

 “Ribi je neophodna voda da bi mogla da pliva. Voda nije stvorila ribu, ali je nosi. Ako voda isteče ili ako je nema, nema ni ribe”.Tako je u  Crnoj Gori postojao problem, ali ne i podjela koja bi ugrozila demokratiju i mir. Međutim oni su ugroženi, ali mišljenje da će biti mir ako nestane Crnogoraca je zabluda.

Zabluda je i “globalizacija srpskog sveta” ipak je ekspanzija ove ideje  nekome poslužila  da politički preživi koji mjesec  duže i smiri sopstveni narod. Međutim sve to nema smisla i nije svrsishodno, jer “političku desnicu” je na Balkanu nemoguće kontrolisati.

Za “političku desnicu” građani su resurs, djeca su resurs, sve žrtve su opravdane, ipak u Crnoj Gori su prije 80 i prije 100 godina svi naučili lekciju iz fašizma.

Antifašizam i nenasilje je politički resurs koji je u Crnoj Gori preživio ratne 90-te,a preživjeće i 20-te.To je resurs zdravog razuma i demokratije.

JEDAN NAROD JE NEMOGUĆE IZBRISATI IZ SPISKA ŽIVIH

BEZ VELIKOG TERORA ! SVIJET TO NEĆE MIRNO GLEDATI .