Milanović kao Orban

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Budimpešta je postala glavno leglo za ruske obavještajce koji sada iz toga grada djeluju ne samo u Mađarskoj, nego i u svim susjednima zemljama. Slovenija, Austrija, Hrvatska i Slovačka izbacile su gomilu ruskih agenata koji su djelovali pod pokrićem zaposlenih u ambasadama Ruske Federacije.

Ogroman broj ruskih špijuna izbačen je iz Ljubljane, Beča, Zagreba i Bratislave što je nanijelo veliku štetu obavještajnoj djelatnosti Moskve u zemljama središnje i jugo-istočne Evrope.

Samo Mađarska nije stavila ni jednog ruskog agenta na spisak persona non grata i po tome je jedinstvena u EU i NATO, a nalik joj je susjedna Srbija, koja je kandidatkinja za članstvo u EU. Kremaljski špijuni osjećaju se u Beogradu i Budimpešti kao kod svoje kuće.

Svi prijatelji Moskve prijateljuju i između sebe pošto im je isti gazda, onaj što boravi u Kremlju.

Najodaniji Putinu evropski političar Viktor Orban svaki treći dan iskoči u javnost sa proruskim narativima kako bi pomogao Moskvi da prebrodi političku izolaciju od strane Evropske Unije zbog vojne agresije i neisprovociranog rata protiv Ukrajine. Prvo se Orban dogovorio sa Putinom da, ako Rusija okupira Ukrajinu, Mađarska preuzme ukrajinsku regiju Zakarpatje. Kad su planovi Kremlja o brzoj vojnoj pobjedi u Ukrajini propali, ta suluda ideja oficijelne Budimpešte pala je u vodu. Ali je Orban ostao vjeran Putinu i vodi bitku za interese Moskve unutar EU i NATO.

Orban je u početku imao podršku proruskog lobija u Njemačkoj i Francuskoj. No, proruske snage na vrijeme su u ovim zemljama bile identifikovane i udaljene od mjesta donošenja važnih političkih odluka. Naravno, oni su uspjeli da nanesu ogromnu štetu time što su kočili vojnu podršku Ukrajini u nizu evropskih zemalja tokom prvih pola godine. Da je Ukrajina na vrijeme, makar pola godine ranije, dobila oružje koje će dobiti poslije posljednjeg samita u Ramštajnu, ovaj bi rat možda već bio pri kraju.

Kremlj je u prvih mjesec dana rata uspio prigrabiti ogromne ukrajinske teritorije koje treba sada vratiti žestokim borbama. Najbitnije je, međutim, da sada imamo razumijevanje u gotovo svima evropskima glavnim prijestonicama da ako padne Ukrajina, pola Evrope biće u opasnosti.

Najnovije Orbanove prokremaljske izjave one su u kojima je Ukrajinu nazvao ničijom zemljom.

Ovaj ignorant istorije ranije je govorio da u Mađarskoj nema mjesta za iseljenike sa drugih kontinenta. Navodno Evropa je i tako preplavljena izbjeglicama iz nerazvijenih zemalja. Orban je jednostavno zaboravio da su Mađari narod neevropskog porijekla.

Kad su krajem 4. vijeka u okvire sadašnje Mađarske došli iz azijskih ravnica nomadi Huni, tu su već boravila germanska plemena koja su ranije potisnula domicilne Kelte. Dva naroda evropskog porijekla. Mađarska ima i naziv Hungary, kao zemlja Huna. Sa Hunima su u srednji tok Dunava i lokalnih ravnica došli i Sloveni, sa teritorije sadašnje Ukrajine čiji je prvobitni areal nastanjenja između rijeka Dnjepar i Visla, te planinskog masiva Karpati. Sloveni su bili važan politički faktor poslije 5. vijeka kad su se Huni morali vratiti, nakon pogibije svog legendarnog vođe Atile.

Ništa čudno što je muško ime Atila bilo uvijek jedno od najpopularnih u Mađarskoj. Poslije Huna na ovaj prostore došao je iz azijskih ravnica još jedan nomadski narod – Avari, koji postali dominantni. I sa njima je došao val Slovena iz sadašnje Ukrajine kao saveznički narod. Kad su Franci potpuno uništili Avare, početkom 9. vijeka, Sloveni dobijaju svoju istorijsku šansu za dominaciju u dunavskoj ravnici i južnije na Balkanu. No, za neko kraće vrijeme na srednji Dunav dolaze plemena Mađara koji su porijeklom iz južnog dijela zapadnog Sibira. Tu oni formiraju svoju etničku državu.

Zato se Moskva dugo poigravala istorijskim osjećanjima Budimpešte, s obzirom na to da su se Mađari preselili u Evropu sa sadašnje teritorije Ruske Federacije. Za mađarske političare taj osjećaj i nije neki argument, mnogo im je važnija finansijska podrška, a Kremlj nikada nije štedio novce.

Nema, međutim, samo Viktor Orban ove mane. Poslije boravka u Budimpešti, hrvatski predsjednik Zoran Milanović jednako je razglasio prokremaljske ideje. Moskva traži zaoštravanje situacije oko Kosova da bi odvukla pažnju od Ukrajine. I tu je stigla pomoć iz Pantovčaka. Po riječima hrvatskog predsjednika, međunarodna zajednica ukrala je Kosovo Srbiji.

A to je, navodno, otvorilo i druge probleme, pa je tako i Rusija morala da reaguje i preuzme Krim. I sada nema šanse da Ukrajina vrati Krim. Naravno, uslijedio je ogroman pljesak iz Moskve. Podsjetimo, predsjednik Hrvatske nijednom nije osudio ruski pokušaj aneksije ukrajinskog Krima kao i rusku invaziju i neisprovocirani rat protiv Ukrajine.

Krim je, sjetimo se i toga, zauzela ruska okupatorska vojska krajem februara 2014. i pod cijevima automata organizovala za samo dvije sedmice referendum za otcjepljenje od Ukrajine.

Ukrajina nije priznala Kosovo pa i nije toliko čudno što je predsjednik Srbije Vučić izjavio da ne priznaje rusku okupaciju Donbasa i Krima. Ali na Pantovčaku sviraju drugu muziku. Za Orbana koji vuče etničko porijeklo iz Sibira još nekako možemo shvatiti zašto ima proruske stavove, ali pošto je pradomovina Hrvata u zapadnom dijelu sadašnje Ukrajine, to je u najmanju ruku nepojmljivo. Izgleda da tu odlučujuću ulogu igra drugi faktor i da nije istorijskog karaktera.