Piše: Zoja Bojanić-Lalović, poslanica i bivša direktorica Gimnazije "Slobodan Škerović"
Opet se bavimo posljedicama, opet su nam kriva djeca i opet ćemo oštrim sankcijama pokazati kako nemamo ideju da osmislimo pozitivan ambijent.
Podsjećam one koji zaboravljaju da su učenici završnih razreda euforiju koju donosi saznanje da se jedno poglavlje njihovog života završava, obilježavali na različite načine, a škole nikada nijesu bile zapaljene.
Bile su to ipak kontrolisane zabave sa manje ili više ukusa, ali njihove.
Sada je posljedica nekontrolisane zabave zapaljena Ustanova!
Ovo je prava slika ambijenta koji smo im kreirali, a koji pokazuje urušavanje vrijednosti, nedostatak motivacije i zanemarivanje vaspitne uloge škole.
I nije prvi put da se vaspitna mjera izriče onda kada više nema smisla i kada više izgleda kao znak nemoći nego kao rješenje.
Učenici nijesu krivi, oni su samo žrtve jednog društvenog trenutka u kojem se pali sve što je znanje i kultura.
Oni su žrtve nagomilane mržnje i naglašenog nasilja.
Da li će otkazivanje polumaturske večeri riješiti sve izazove obrazovnog sistema i društva uopšte ili će biti samo naš alibi za neurađeno?
Hoće li maloljetnici platiti za sve naše greške i je li izrečena zaista vaspitna mjera?
Metode u radu sa njima nijesu prilagođene trenutku, a mnogo toga gori.
Boka
Tako je. Podrska.
nono
Pošljimo ih na litije, da se nadišu tamjana, bit će onda drugačiji. Amin.