Crkva bez Hrista

Za Antenu M piše: Rajko Jajčanin

Posljednji mjeseci ogolili su ono što se godinama ośećalo – da su popovi i vladike Crkve Srbije više zaljubljeni u četništvo no u Hrista, i da im je četnička kama draža od časnoga krsta. Jer da nije tako, da je u njima zaista Duh hrišćanske ljubavi, Pavle Đurišić ne bi bio prizivan češće od imena Isusova.

Od vremena ikonoborstva nije viđeno da se oltari i crkvene dvorane profane ovako poganom idolopokloničkom praksom - da se umjesto svetih tajni uzdižu figure ratnih zločinaca, da se oltari oskrnave himnama mržnje i pozivima na krv. Biblija jasno kazuje: „Ne pravi sebi lika rezanoga, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.“ (2. Mojsijeva 20:4)

A mantijaši, "proklete im duše", uprkos toj zapovijesti, prave idole, pale im svijeće i kade im oltare.

Zapitajmo se: đe je ljubav u svemu tome? Đe je praštanje kojemu nas Gospod uči? Hristos jasno kaže: „A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas gone.“ (Matej 5:44)

Umjesto ljubavi - mržnja. Umjesto praštanja - prijetnje. Umjesto „mir vama“ - odzvanja poziv na rat. I tako u krug, već skoro 40 godina, od kad su Justinovi đaci počeli da kopaju jame i peru kosti vinom a saradnike nacista proglašavaju za svece.

Kakav je to duh zaposio Crkvu Srbije? Koja je to sila što vodi Metodija, Joanikija i Gojka Perovića da blagosiljaju likove i riječi Pavla Đurišića, a da istovremeno okreću glavu od Jevanđelja? Taj duh nije Duh Sveti - to je duh moralne propasti. Jer kako Gospod reče: „Dobro drvo ne može donositi loše plodove, niti loše drvo može donositi dobre plodove.“ (Matej 7:18)

I zaista, plodovi koje danas vidimo nijesu plodovi vjere, ljubavi i pokajanja, već plodovi mržnje, podjela i idolopoklonstva. Crkva koja zaboravlja Hrista postaje duhovna praznina i pjaca praznovjerja, vradžbinstva i šarlatanstva - gatarski teatar prevare. Jer „đe vam je blago, onđe će vam biti i srce vaše“ (Matej 6:21). A ako je blago mržnja, idol i krv, onda su i srca onih koji vode tu crkvu daleko od morala, a još dalje od Hrista koji bi trebao da bude temelj njihove službe.

Crnu Goru je zadesio strašan usud, da crkve koje su gradili naši preci s vjerom u postanje i izviiskru Raspetoga, sada okupirano drže popovi i vladike koji gaze biblijsko učenje. Potrebna je misija da se to ispravi i da se crkve i manastiri vrate narodu crnogorskome da ih ponovo osvijetli Vaseljenska svjetlost. Vjerujmo i ostvariće se. Jer vjera u Isusa vraća, vjera u Pavla Đurišića uništava.