21 °

max 21 ° / min 8 °

Srijeda

15.10.

21° / 8°

Četvrtak

16.10.

18° / 7°

Petak

17.10.

16° / 13°

Subota

18.10.

18° / 13°

Nedjelja

19.10.

19° / 10°

Ponedjeljak

20.10.

18° / 8°

Utorak

21.10.

19° / 10°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Papović: Princ Nikola i nasilna aneksija

Stav

Comments 3

Papović: Princ Nikola i nasilna aneksija

Autor: Antena M

  • Viber

Dr Dragutin Papović, istoričar

Saopštenje princa Nikole Petrovića-Njegoša povodom debate o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš skrenulo je pažnju sa suštine. Princ kaže da je za njega suština promjena članova zakona kojima se dodjeljuje nova rezidencija njegovoj porodici. To u debati niko nije pomenuo ni osporio, a ni ostale izmjene koje se tiču njegove porodice, iako bi trebalo razmotriti da li se i pod kojim uslovima može dozvoliti predloženo nasljeđivanje dinastije po ženskoj liniji. Suština je u nenaučnoj izmjeni dijela prvog člana zakona koji se odnosi na državnost Crne Gore. Poslanici Stojović i Pižurica su predložili da se termin „nasilna“, zbog navodnog pleonazma, briše ispred riječi aneksija, jer aneksija podrazumijeva nasilje. No, to nije samo pravopisno pitanje.

Profesor međunarodnog prava i akademik Vladimir Ibler u „Rječniku međunarodnog javnog prava“ ističe da se aneksija najčešće upotrebljava „za sticanje dijela ili cjeline tuđeg državnog područja silom ili prijetnjom i protiv volje države kojoj odnosno područje pripada“, ali da se „naziv aneksija upotrebljava i kod sticanja područja bez primjene sile i na temelju međunarodnog ugovora“. Prema terminologiji pravne nauke opravdano je naglasiti razliku između nasilne i dobrovoljne aneksije. Srbija je okupirala Crnu Goru 1918., a onda je, suprotno važećem crnogorskom Ustavu iz 1905., organizovala tzv. Podgoričku skupštinu na kojoj je nasilno anektirala Crnu Goru, a kralja Nikolu i dinastiju Petrović- Njegoš protivustavno zbacila s prijestola i zabranila im povratak u zemlju. Kralj Nikola i crnogorska kraljevska Vlada su izričito naveli da je to bila nasilna aneksija. To su pravne i istorijske činjenice i zato je u Zakonu o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš 2011. navedeno da je dinastija Petrović-Njegoš detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom nasilne aneksije države 1918. godine.

Uprkos ovim dokazima, princ Nikola je saglasan s predlogom da se izbirše termin „nasilna“, jer se podrazumijeva da je aneksija bila nasilna. Uz to, sumnja u argumentaciju svih koji kažu da je zbog istorijske istine neophodno zadržati termin „nasilna aneksija“. Princ je saopštio: „Selektivni su i istorijski izvori, jer biramo ono što potvrđuje naša već formirana mišljenja. Rijetki su oni koji mogu da se oslobode tih veza i prihvate da čuju, vide ili pročitaju verziju događaja koja nije njihova. A ništa nije bliži istini od laži.“ Evo, da princa upoznamo i sa stavom druge strane, odnosno izjavama učesnika Podgoričke skupštine. Potpredsjednik Podgoričke skupštine Savo Fatić je naveo: „Molim za izvinjenje što nijesmo u rukavicama parlamentarne forme, jer smo nevješti, a kažete da je ovo revolucija, dakle, s naše strane je dosta.“ Janko Spasojević je izjavio da je Podgorička skupština „državni prevrat mirnim putem“. Marko Savićević: „Gospodo, do sada je bila mirna revolucija, pa može nastupiti i krvava.“ Ljubo Glomazić: „Ovdje je princip: mi smo revolucionarna skupština koja zakone provodi silom.“ Velimir Jojić: „Njemu [kralju Nikoli] se ima saopštiti da će mu se, ako bude uhvaćen na teritoriji našoj, dati kuršum u čelo“. Stevo Jovićević: „Svaki građanin dosadanje Crne Gore može Nikolu Petrovića i članove njegove dinastije, kao veleizdajnike, uhvatiti i ubiti.“ Čak su i učesnici Podgoričke skupštine (bjelaši) priznali da su Crnu Goru pripojili Srbiji revolucijom, državnim pučem i nasiljem, odnosno nasilno. Srećom, nijesu bili u prilici da zarobe, ne samo kralja Nikolu, nego i njegovog unuka Mihaila, inače bi ga strijeljali tako da danas ne bi bilo princa Nikole.

Princ je istakao još jednu važnu temu – odnos prethodnih vlasti prema statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš. Naveo je da postoje neispunjene obaveze, da je proces usvajanja Zakona iz 2011. trajao „sedam godina teških pregovora“, da je tada izvršena moralna i istorijska rehabilitacija dinastije i da zasluge za to pripadaju samo njemu i njegovoj savjetnici. Izgleda da je princa potrebno podsjetiti na neke važne fakte. Proces moralne i istorijske rehabilitacije dinastije je započela Socijalistička Republika Crna Gora, odnosno Savez komunista Crne Gore koji je organizovao i uz najveće državne počasti omogućio da se posmrtni ostaci kralja Nikole, kraljice Milene i princeza Ksenije i Vjere prenesu iz Italije u Crnu Goru 1989. Nije zabilježeno da je još neki komunistički režim učinio takav gest prema jednom monarhu i dinastiji. Potom je DPS, upravo na tezi da je potrebno ispraviti istorijsku nepravdu prema Crnoj Gori i dinastiji Petrović-Njegoš, pokrenuo referendumski proces kojim je 2006. obnovljena crnogorska nezavisnost. Valjda je i to rehabilitacija dinastije Petrović-Njegoš čije je temeljno istorijsko nasljeđe nezavisna crnogorska država. Zatim je DPS u Skupštini 2011. dao presudan doprinos za usvajanje Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš u čijem je prvom članu naglašeno da se on usvaja zbog istorijske i moralne rehabilitacije dinastije.  Ovim Zakonom je osnovana „Fondacija Petrović Njegoš“ čiji je glavni cilj afirmacija crnogorske kulture i tradicije. Za rad Fondacije je iz državnog budžeta u prvih sedam godina određeno 4,3 miliona eura. Propisano je da se dinastiji daju odgovarajuće nekretnine, a princu mjesečna primanja u visini bruto zarade predsjednika države. Najveći dio ovih odredbi je ispoštovan. Zahvaljujući DPS-u u Skupštini je 2018. godine usvojena Rezolucija kojom su proglašene ništavnim odluke Podgoričke skupštine. DPS je organizovao podizanje spomenika kralju Nikoli u Podgorici i Nikšiću i obnavljanje spomenika Velikom vojvodi Mirku Petroviću u Podgorici. Izgleda da je princ zaboravio da je bjelaško-četnički DF 2018. u Skupštini predložio usvajanje Rezolucije „Nikad više 1916.“ kojom bi se kralj Nikola i dinastija Petrović-Njegoš proglasili za kapitulante i izdajnike. DPS je to spriječio. Reklo bi se da u istorijsko-moralnoj rehabilitaciji dinastije i čuvanju njenog ugleda još poneko ima zasluga, osim princa i njegove najbliže saradnice.

Princ u reagovanju ističe isključivo obaveze države prema dinastiji, ali ne ističe šta je „Fondacija Petrović Njegoš“ učinila za državu, crnogorsku kulturu, tradiciju i identitet. Ima li tu neispunjenih obaveza? Nije primjereno i niko ne očekuje da princ učestvuje u svakodnevnim političko-ideološkim nadmetanjima, ali je potrebno da reaguje u situacijama kada se napadnute osnove crnogorskog državnog, kulturnog i nacionalnog identiteta i ugled dinastije. Zar nije očekivano da princ reaguje kada bjelaško-četnička rulja prijeti da će sruštiti spomenik njegovom čukunđedu, Velikom vojvodi Mirku? Zar nije primjereno da princ reaguje kada Crkva Srbije poziva na varvarsko rušenje Njegoševog mauzoleja? Zar nije primjereno da princ barem jednom reaguje na klerofašističke nasrtaje na crnogorsku državnost, kulturu i identitet koji su kulminirali od izbora 2020.?

Umjesto toga, princ Nikola prihvata predlog DF-a, Demokrata i PES-a da se zbog ideoloških potreba izbriše termin „nasilna“ aneksija. To predlažu deklarisane bjelaško-četničke partije koje i danas slave Podgoričku skupštinu na kojoj su njihovi ideološki preci porodici kralja Nikole pripremali kuršume u čelo. Da su se pitale ove bjelaško-četničke snage kralj Nikola bi i danas počivao u San Remu. Da su se pitali Mandić, Bečić i Spajić Crna Gora ne bi bila nezavisna država, a danas zorno rade na tome da je sve manje nezavisna. Princ je takvim političarima ukazao povjerenje. Za Spajića, koji je čuven po tome što drži riječ, princ kaže da je iskren u namjeri da „smiri strasti i pronađe nove kompromise“. Baš je lijepo od princa što vjeruje takvom čovjeku, ali zar mu nije sumnjivo što su poslanici PES-a u izmjene zakona kojima bi trebalo odrediti rezidenciju, apanažu i pitanje nasljeđivanja, odjednom ubacili i odredbu o brisanju termina „nasilna“ aneksija? Kakve to veze ima s rezidencijom i apanažom? Da li iko vjeruje da je to urađeno zbog navodnog pleonazma koga su Stojović i Pižurica odjednom pronašli među tolikim zakonima? Jedini logičan odgovor je da se radi o smišljenoj bjelaško-četničkoj podmetačini. U toj klopci se nalazi princ Nikola. Da li mu je prihvatljiv takav kompromis?

Valjalo bi da princ pokaže bolje razumijevanje za činjenicu da uz naziv njegove dinastije postoji dužnost koja je neuporedivo značajnija od materijalnih pitanja (rezidencije i apanaže). Insistiranje na zadržavanju autentičnog termina „nasilna agresija“ u zakonu prije svega znači uvažavanje hiljada ubijenih, proćeranih, terorisanih i ponižavanih Crnogoraca koji su 1918. ustali da brane Crnu Goru i dinastiju. Ustali su na posljednji poziv i amanet kralja Nikole da se brani Crna Gora. To je moralni kapital dinastije Petrović-Njegoš i to se ne može ili ne bi smjelo bagatelisati. I neka zna princ da mu je zaludno nadanje da će ga prihvatiti i priznati bjelaško-četnička družina. Oni su se davno zakleli Karađorđevićima.

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

Delvidek

@Petro Nije da Kralj Nikola I da se Crna Gora utopi u Srbiju i da je nestane, zato je Srbija vodila harangu i organizovala čak 3 atentata na njega. Još 1884-ge piše Simo Matavulj da je Crnogorstvo, a ne srpstvo bilo zvanično proklamovana ideologija u Crnu Goru, to piše i Glas Crnogorca iste godine.

Petro

Da ne bijaše vojvode Mirka (Petrovića) i Nikola je htio dat Crnu Goru za apanažu iz Srbije a on da ništa ne čini no da ga stimaju. Unuk je istizi đed.

Delvidek

Mala ispravka g-dine Papoviću: komunističko rukovodstvo je bilo samo dekor pri povratku zemnih ostataka Gospodara. Crnogorski narod je decenijama tražio da se Gospodar vrne i sahrani u svoju Crnu Goru, a sve troškove oko dopreme i sahrane snosio je veliki Crnogorac - Stanislav Ćano Koprivica.