Levčenko: NATO prelazi sa praćenja situacije na aktivno odvraćanje Rusije

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Dana 21. oktobra 2025. godine, Kraljevska mornarica rasporedila je razarač „Dankan“ i helikopter „Vajldket“ za 48-časovnu misiju pratnje ruskog razarača „Vice-Admiral Kulakov“ kroz Lamanš. Ovo je prvi put da britanski ratni brod djeluje pod direktnom komandom NATO-a u takvoj misiji. 48-časovna operacija uključivala je vazdušnu podršku helikoptera iz 815. eskadrile pomorske avijacije, koji je pružao nadzor i kontrolu ruskog broda. Francuske i holandske vazdušne snage takođe su učestvovale u pratnji ruskog broda, što ističe koordinaciju saveznika u okviru bezbjednosnih mjera u sjevernoj Evropi.

Ovo je prva misija ove vrste pod direktnom komandom NATO-a, koja demonstrira spremnost Brisela da odgovori na prisustvo ruskih vojnih plovila u strateški važnim vodama za Alijansu. Odgovor NATO-a na prolazak ruskog broda pokazao je da Alijansa prelazi sa praćenja situacije na aktivno odvraćanje Rusije. Brisel šalje jasan signal Moskvi: svaka vojna aktivnost u blizini evropskih obala je pod kontrolom, a pokušaj „testiranja granica dozvoljenog“ naići će na koordinisan odgovor.

Ovaj oblik odgovora pokazuje promjenu pristupa: NATO prelazi sa simboličkog praćenja situacije na strukturisane, višestepene operacije sa jasnom komandom, što znači povećanje efikasnosti i sposobnosti reagovanja na potencijalne prijetnje Kremlja bez odlaganja. Uključenost više zemalja odjednom – Velike Britanije, Francuske i Holandije – pokazuje da je kontrola Sjevernog mora i Lamanša sada koordinisana odbrambena politika NATO-a usmjerena na odvraćanje i praćenje ruskih vojnih aktivnosti. Operacija je tako dobila ne samo vojni, već i politički značaj.

Ona jača jedinstvo saveznika i pokazuje spremnost NATO-a da brani svoj prostor od potencijalnih prijetnji Ruske Federacije, čak i u periodima bez direktne eskalacije, ali sa punom spremnošću za to. Ovaj format djelovanja daje jasan signal saveznicima i protivnicima: Evropa ostaje pod zaštitom zajedničkih bezbjednosnih mehanizama, a svaka provokacija Kremlja ili pokušaj stvaranja „sivih zona“ u pomorskoj bezbjednosti neće proći nekažnjeno.

Događaji oko pratnje ruskog broda dokazali su da NATO nije samo politički savez, već stvarna odbrambena struktura sposobna da djeluje brzo i koordinisano. Komandni sistem NATO-a, razmjena obavještajnih podataka i interakcija između mornarica različitih zemalja funkcionišu u realnom vremenu, što potvrđuje da će, ako Moskva pokuša da testira vojnu spremnost Zapada, odgovor biti neposredan i koordinisan.

Istovremeno, ruski mediji su izvijestili da je na sastanku Savjeta šefova bezbjednosnih i specijalnih službi država članica ZND-a u Samarkandu (Uzbekistan), predsjednik FSB-a Oleg Bortnikov izjavio da postoje „pouzdani podaci“ prema kojima su „teroristički napadi i sabotaže“ u Rusiji izvedeni „pod pokroviteljstvom britanskih specijalnih službi“. Takođe je optužio specijalne službe država članica NATO-a za napade dronovima na evropske zemlje. Dakle, ispada da su Evropljani sami sebe napali.

Bortnikov je izjavio da je ukrajinska operacija „Paukova mreža“ izvedena „pod nadzorom britanskih obavještajnih službi neposredno prije pregovora ukrajinske i ruske delegacije u Istanbulu“ i da je London takođe pružio „svoju dalju propagandnu podršku“. Prema riječima predsjednika FSB-a, instruktori specijalnih jedinica SAS i MI6 učestvovali su u planiranju napada dronovima na objekte Kaspijskog konzorcija za naftovod. Takođe se tvrdi da su britanske specijalne službe, zajedno sa ukrajinskim, pripremale sabotažu plinovoda „Turski tok“.

Osim toga, prema Bortnikovu, London podstiče histeriju oko navodne „prijetnje s Istoka“. Tvrdi se i da su incidenti s „navodno ruskim dronovima iznad teritorije EU“ započeli na toj pozadini. Bortnikov takođe tvrdi da britanske specijalne službe planiraju koristiti „borbene plivače“ za napad na ruske objekte kritične infrastrukture. Prema njegovim riječima, ukrajinske specijalne službe namjeravaju organizovati izlaske diverzantskih grupa zajedno sa britanskim obavještajnim službama.

Čini se da se Bortnikove izjave, sa njihovim antibritanskim narativom, uklapaju u tradicionalnu šemu ruske propagande, gdje Zapad, prije svega Velika Britanija, djeluje kao glavni podstrekač „antiruskih akcija“ ukrajinskih vlasti. U svom govoru, Bortnikov iznosi teze koje mogu postati osnova za daljnje kampanje dezinformacija. Riječ je o stvaranju pozadine nepovjerenja prema izvještajima o ruskim dronovima, sabotažama ili napadima na infrastrukturu u Evropi. Takve izjave unaprijed „osiguravaju“ Rusiju od optužbi za terorističke akte, posebno u okviru njenih tajnih operacija.

Bortnikove izjave su tipičan primjer ruske taktike, kada Moskva optužuje Zapad za djela koja sistematski provodi. Rusija provodi sabotaže, sajber napade, špijunske operacije i informativne kampanje, ali ih pripisuje svojim protivnicima kako bi zbunila javno mnjenje i obezvrijedila stvarna otkrića. Bortnikova retorika usmjerena je ne samo prema van, već i prema unutra. Njegove riječi odražavaju Putinove teze o „agresivnom Zapadu“.

Kremlj koristi takve izjave za mobilizaciju stanovništva kako bi održao osjećaj stalne prijetnje. To pomaže u opravdavanju represije, militarizacije društva i nastavka rata pod sloganom „borbe za opstanak“. Dok Rusija ima poteškoća na frontu, njeno rukovodstvo pokušava objasniti ove probleme ne strateškim greškama, već „globalnom zavjerom“ NATO-a. Moskva pokušava pokazati da Velika Britanija navodno djeluje agresivno i bez koordinacije sa drugim saveznicima, uvlačeći ih u opasnu konfrontaciju sa Rusijom.

Još jedna fantastična optužba iz Londona iznesena je o navodnoj pripremi terorističkog akta protiv Putina u Budimpešti na samitu predsjednika SAD-a i Rusije. Stoga šefu Kremlja navodno nije preporučeno da ide na pregovore u Mađarsku. U međuvremenu, situacija izgleda potpuno drugačije. Britanske novine „The Mail on Sunday“ izvijestile su da su ruski hakeri ukrali stotine povjerljivih vojnih dokumenata koji sadrže informacije o osam baza Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva i mornarice, kao i imena i adrese e-pošte zaposlenih u Ministarstvu odbrane, a zatim objavili te datoteke na darknetu.

Vjeruje se da je curenje podataka velikih razmjera uzrokovano aktivnostima ruske sajber grupe. Prema „The Mail on Sunday“, ukradeni dokumenti sadrže informacije o vazdušnoj bazi Lakenhit u Suffolku, gdje su bazirani američki avioni F-35, a takođe pohranjuju, kako novinari pretpostavljaju, nuklearne bojeve glave. Druga vazdušna baza, Portreit, dom je tajne radarske stanice koja je dio mreže protivvazdušne odbrane Sjevernoatlantske alijanse, dok je vazdušna baza Predanak dom britanskog Nacionalnog centra za dronove.

Podsjećamo, još u septembru 2025. godine britanski Nacionalni centar za sajber bezbjednost izvijestio je da je u proteklih 12 mjeseci broj hakerskih napada koji su u većoj ili manjoj mjeri uspjeli nanijeti značajnu štetu Ujedinjenom Kraljevstvu dostigao rekordnih 204 sajber napada. Na primjer, 2024. godine napadači su hakovali bazu podataka s ličnim podacima britanskog vojnog osoblja, a nešto ranije otkriveni su brojni problemi u kibernetičkoj bezbjednosti u nuklearnom kompleksu Selafild, najvećem takvom objektu u Velikoj Britaniji, gdje se nalazi najveće skladište radioaktivnog plutonijuma na svijetu.

U posljednje vrijeme došlo je do porasta kibernetičkih napada ruskih hakera na Veliku Britaniju i države članice NATO. Najčešće su objekti napada vojni odjeli, infrastruktura, vladine agencije, energetski sistemi, transportne i medicinske ustanove. Velika Britanija i države članice EU suprotstavljaju se ruskim kibernetičkim napadima zajedničkim djelovanjem unutar NATO-a – radi se o jačanju sajber bezbjednosti i međunarodne koordinacije. Članice Alijanse prepoznale su Rusiju kao dugoročnu prijetnju i djeluju u skladu s tim.

Predstavnici NATO-a obećali su „asimetričan i proporcionalan“ odgovor na ruske kibernetičke napade, djelujući u okviru međunarodnog prava. U oktobru 2025. godine Velika Britanija je uvela nove oštre sankcije protiv ruske nafte, uključujući blokiranje 90 kompanija, među kojima su Rosnjeft i Lukoil, zabranu uvoza naftnih derivata prerađenih u trećim zemljama od ruskih sirovina i dodavanje 44 tankera iz ruske „flote u sjeni“ na listu sankcija.

Sveukupno, Velika Britanija djeluje sistematski, kombinujući vojne, ekonomske, tehnološke i diplomatske alate. Njena strategija se zasniva na principima odvraćanja, solidarnosti sa saveznicima NATO-a i podrške Ukrajini kao ključnom frontu protiv hibridnog ratovanja od strane Ruske Federacije.