Pad i let nacije vitezova u blatištima depresije

Za Antenu M piše: Jovan Nikolaidis

Netom pomenuh da sam na javi nalik nijemom bršljanu što miruje na zidu terace mog doma. Oko puzavice sivo bljedilo vlage iz mekog kamena - to je odraz mog lica, tihog čovjeka čije oči gledaju sunovrate politike i osjećaju očaj mojih naroda u Montenegru.

Od obijesne, lopovlukom stečene dobiti, nasuprot očaju umiruće srednje klase, dok između njih bukti depresija kao bodlerovski splin. Epsko smetljište. Sjedeći nasuprot gotovo da osjećam šta mi hoće reći na svom biljnom jeziku ta puzavica: najbolji je onaj pogled koga baciš iza sebe. Zatvorim li oči vidim nekrofilnu vlast četnika u simbiozi sa socijaldemokratskim restlovima, kad ih otvorim predame niče zdrava osama da mi čuva nerve od izazova, ojača nadu u zdraviji Montenegro.

Tišina je disanje duše. Ne mogu više nikoga da ubijedim na koji način kolektiv srlja u ponore, tašta je, pizmava je, obijesna i nezasitna je crnogorska populacija: neće da rade a hoće da imaju, gunđaju umjesto da urliču, mekšaju umjesto da se u ratništvo predaka preobraze. Crnogorski narodi kufedaju, fašisti marširaju. Snovi mi šapću: to će se promijeniti.

Sanjam sve urednije, pohode me junaci proze, oni su blagorodni likovi, ne kreature iz sjene - mogu im odrediti karakter i namjeru. Naprosto, posjedujem zaokružene priče o ljudskom padu i letu, u lavirintu svog masinjaka ne mogu se izgubiti. Doduše, sanjam i o nesrećama, ali kadšto „odživim“ i način kako ih izbjeći. Pripovjedni tok sna u mojim snovidim rečenicama zna biti težak, tragičan.

A, bogme, koji put me san nagradi i komedijom. Fantastično, magično, nadnaravno, mistično - što da ne? I time sam nagrađen. Dijelom i ponosan stoga što mogu očuvati predstavu o pračovjeku. Onim dičnim, odvažnim pregaocima iz Zbora koji se lagano iz magle prošlosti vraćaju svom rodu i svom domu.

A ono mnoštvo svijeta, što još hoda na dvije noge sa glavom magarca, dok im misli djeluju hibridno, takvi u mojim snovima ne bivaju. Zato, pustimo ono što ne možemo zadržati. Otvorimo dveri! Da propuh izgna kužni zadah bratstveničke Kuće.