Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
U Budimpešti je održan masovni marš do ureda mađarskog premijera na Kasl Hilu pod sloganom „Zaštitimo djecu!“. Održan je sa bakljama i plišanim igračkama – kao znak solidarnosti sa djecom koja su postala žrtve nasilja u državnoj dječjoj ustanovi.
Istih dana, javne poruke mađarskog premijera nijesu bile posvećene ovoj temi. Već nečemu sasvim drugom: „Rubikon je pređen“, „nezakonitosti“ odluka EU o zamrzavanju ruske imovine, „ratu u Ukrajini“. Odnosno, Orban je učinio sve što je moguće da naglasak prebaci sa važnih domaćih političkih događaja, da unutrašnju krizu povjerenja u mađarske vlasti zamijeni još jednom vanjskom konfrontacijom sa Evropom i navodnim pseudo-prijetnjama Brisela po interese Mađarske, kao i ratom u Ukrajini, koji se, po toj logici, mora okončati u interesu Rusije.
Mađarsko tužilaštvo izvijestilo je o pritvoru sedam osoba povezanih sa državnim centrom za maloljetnike u Budimpešti. U istražnim materijalima opisane su epizode u kojima su zaposleni fizički zlostavljali tinejdžere. Tužilaštvo takođe istražuje slučaj bivšeg direktora ustanove, koji je osumnjičen za seksualno zlostavljanje djece. Video-snimak na kojem zaposleni centra zlostavlja dijete objavio je javni aktivista Peter Juhaš, nakon čega je vršilac dužnosti direktora ustanove podnio ostavku.
Nakon objavljivanja snimka iz centra i rastućeg negodovanja među Mađarima, vlada je svih pet popravnih ustanova za maloljetnike stavila pod direktan policijski nadzor. To je priznao i šef kabineta premijera, Gergelj Gujaš, objašnjavajući da upravljanje dječjim ustanovama od strane prethodnog rukovodstva „nije bilo dovoljno“ i da nije moglo spriječiti zločine.
Ovo nije prvi takav slučaj. U februaru 2024. godine zemlju je potresao skandal oko predsjedničkog pomilovanja u slučaju vrtića Bičke. Ispostavilo se da pomilovanje nije odobreno samom počiniocu, već osobi osuđenoj za pomaganje i podržavanje prikrivanja seksualnog zlostavljanja djece. Javno negodovanje bilo je toliko snažno da je tadašnja predsjednica Mađarske, Katalin Novak, podnijela ostavku, a tadašnja ministarka pravde, Judit Varga, čiji je potpis bio potreban da bi pomilovanje stupilo na snagu, takođe je proglašena odgovornom.
Trenutni protesti u Budimpešti nastavak su stare krize povjerenja u vladu. Marš 13. decembra predvodio je Orbanov ključni protivnik u tekućem izbornom ciklusu, Petar Mađar (stranka Tisa), koji je direktno zahtijevao Orbanovu ostavku i povezao skandal sa pitanjem odgovornosti vlade.
Dok je Budimpešta izlazila na ulice zbog skandala zlostavljanja djece u državnom sistemu, glavni fokus javnosti Viktor Orban je preusmjerio na Ukrajinu i Brisel. Umjesto da javnosti objasni zašto se godinama nekažnjeno zlostavljanje djece odvija u ustanovama za maloljetnike, Orban je ponovo počeo da koristi tezu o „opasnim odlukama EU“ i „kršenju zakona“ zbog pokušaja Brisela da pošalje zamrznutu rusku imovinu u podršku Ukrajini.
Mađarski premijer je na društvenoj mreži X nazvao mehanizam EU za dugoročno zamrzavanje ruske imovine „nezakonitim“, navodeći da je Brisel „prešao Rubikon“, te obećao da će „vratiti zakonitost“. To pokazuje prioritete mađarskog premijera. U vrijeme unutrašnjih protesta, on pokušava da intenzivira vanjski sukob sa EU – temu koja je najoštrija za njegovo biračko tijelo.
Podsjetimo, EU je pristala da zamrzne oko 210 milijardi eura ruske suverene imovine „koliko god bude potrebno“ kako bi izbjegla ucjenjivanje redovnim produžavanjem sankcija svakih šest mjeseci i zaobišla potencijalni veto pojedinačnih država orijentisanih ka interesima Moskve, prvenstveno Mađarske. To sužava Orbanovu mogućnost da koristi glas države pri glasanju o ovom pitanju kao polugu uticaja na politiku EU.
Orban nastavlja da kritikuje odluku EU u okviru predizbornih sastanaka pred parlamentarne izbore, namjerno koristi temu ruske imovine kao alat kampanje, a ne kao dio rasprave o vladavini prava i zakonitosti podrške Ukrajini, koja prima ruska sredstva zbog ogromnih gubitaka koje je prouzrokovala ruska vojska. Mađarski premijer vezuje odluku EU za tezu da je Budimpešta „ignorisana“ i iz toga izvodi zaključak: „Iluzija o vladavini prava u Briselu se raspršila“, poručujući: „Vrijeđaju nas, stoga se moramo mobilisati“.
Istovremeno, on upozorava svoje pristalice na „treći pokušaj Brisela da pobijedi na izborima“ u Mađarskoj, što predstavlja svojevrstan pokušaj skretanja pažnje javnosti sa domaćih skandala i protesta. U izjavi Viktora Orbana navodi se da je korišćenje zamrznute ruske imovine za podršku Ukrajini „objava rata Rusiji“.
Iz očiglednih razloga, Moskva takve planove Evropljana naziva „krađom“ i prijeti „najoštrijom reakcijom“. Odnosno, mađarski premijer čini još jedan pokušaj da, u skladu sa Moskvom, emituje ruske narative u Evropi. To ne čini Evropsku uniju stabilnijom, a njene članice poput Litvanije, Letonije, Estonije, Finske i Poljske, koje bi mogle postati sljedeće žrtve ruske agresije u slučaju završetka rata u Ukrajini i postizanja nepravednog mira za ukrajinski narod, čini veoma zabrinutim.
To je vrlo jasno vidljivo u izjavama u Viljnusu, Rigi, Talinu, Varšavi i Helsinkiju. Generalni sekretar NATO-a, Mark Rute, rekao je da je ovo realan scenario. Mađarska je, inače, takođe članica NATO-a, a Orban stalno ponavlja, poput Kremlja, da Rusija nije prijetnja Evropi. Inače, upravo je to Moskva stalno poručivala Kijevu prije velike agresije na Ukrajinu. Možda zbog Orbanove saradnje sa Rusijom, Moskva neće slati trupe u Budimpeštu kao 1956. godine, kada se brutalno obračunala sa svima koji nijesu dijelili interese Kremlja. Svi Mađari se veoma dobro sjećaju tih krvavih događaja, a Viktor Orban je svoju političku karijeru izgradio na kritici ruske vojne invazije na Mađarsku 1956. godine. Ali nešto se ozbiljno promijenilo 2009. godine, kada je u potpunosti prešao na rusku stranu.
Danas je Budimpešta postala centar ruske mafijaške aktivnosti u centralnoj i jugoistočnoj Evropi, a ruski obavještajci protjerani iz evropskih prijestonica, koji su radili pod diplomatskim pokrićem, uglavnom su pronašli utočište i posao u ruskoj ambasadi u Mađarskoj, gdje nastavljaju svoj destruktivni rad na razbijanju evropskog jedinstva u Evropskoj uniji i NATO-u. S obzirom na navedeno, ne čudi što je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga nazvao Viktora Orbana „glavnom zamrznutom ruskom imovinom u Evropi“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR