Piše: Darko Šuković
Ruskom stroju koji kidiše na Crnu Goru pridodao se i Sergej Stepašin. Kratkotrajni premijer Rusije i višedecenijski obavještajac sa činom general-pukovnika dao je ekskluzivni intervju beogradskom tabloidu „Alo“. Reklo bi se – bolji odoše boljima, a Serjoža...!
Pritvrdio je tezu da se Đukanović zbog biznisa okrenuo put NATO i lansirao novu – ulazak Crne Gore u Alijansu strašno bi naškodio Srbiji, jer bi je otcepio od mora! „Za Srbiju, ulazak Crne Gore u NATO bio bi isto što bi za Rusiju bilo pristupanje Ukrajine toj organizaciji. Zato što je Crna Gora isto što i Srbija – jedan narod, jedan jezik, jedna crkva.“ – uči Srbe tovariš Sergej!
Šta očekivati od jastrebova, kad ovako sikće mrtvuljavi Stepašin, upamćen kao predmet sprdnje ruskih medija, šešeljolika figura koja je, nakon nepuna tri mjeseca na čelu Vlade, smijenjena zbog nesposobnosti, da bi na njegovo je mjesto došao „generalisimus“ Vladimir Putin. Bješe to avgust 1999.
Nije vijest da i na ovu brutalnu izjavu rječito ćute asisitenti pri (po)rađanju crnogorske nezavisnosti, novopečeni opozicionari nepomireni sa tim statusom.
Još su u akutnom postizbornom tripu „igrali smo dobro, zajebo nas sudija“, koji je samo simptom hronične upale mozga, sa dijagnozom „nije ovo Crna Gora za koju smo se borili“! Sekundarni „očevi države“ toliko su fokusirani na unutrašnje anomalije, da uopšte ne konstatuju prijetnje spolja. Kao da je Andrija Radović pred istorijom manji izdajnik zbog promašaja kralja Nikole!?
No, ostavimo te tragične likove na margini. Pozabavimo se onima što ih je izborni rezultat kandidovao za veliku scenu. Na koju, evo jače od mjesec, nikako da izađu! Da je stanje redovno, ne bi djelovalo kao ozbiljna docnja?!
Ali, nije (stanje redovno)!
Crna Gora je izložena otvorenom pritisku Moskve, različite ruske strukture mešetare po našoj državi i oko nje, zvanični crnogorski organi objelodanjuju sve snažnije dokaze da je tako, međunardone prilike se komplikuju do nagovještaja krupnih geostrateških prekompozicija... a naša politička elita, izgleda, još pretvara procente u fotelje!?
Eufemizam je reći kako je neodgovorno što pet sedmica nakon izbora Crna Gora nema ni rukovodstvo Skupštine, ni Vladu.
Zato dio javnosti računa da ishod izbora ne daje jasan osnov za formiranje vlasti. Opozicija tu okolnost koristi da odgodi konačnost izbornog poraza i grčevito pokušava da spriječi savez DPS, manjinskih stranaka i SD. Anti-Nato udruga, s Rusijom na čelu, ovaj svojevrsni interregnum koristi kao, možda posljednju, šansu za spoticanje Crne Gore na pragu Alijanse.
Zato je na stolu, tačnije – ispod stola, svašta – od vaskolikih „argumenata“ Ramzana Kadirova, do funkcija u lokalnoj samoupravi.
Otezanje pregovora o Vladi i rukovodstvu Skupštine otvara prostor i daje vrijeme svim tim rabotama. Propagandni sektor evroazijske Crne Gore, poglavito onaj sa američkim vlasničkim udjelom, koristi priliku da poruči kako je partijsko ispred državnog, na listi prioriteta većine u tegobnom postanju! Što i ne bi – posa' je posa', a dolari, rublje i euri samo finese istog principa: sve je na prodaju, od kad su Feničani izmislili novac.
Šta je, zaista, posrijedi?
Da li manjinske stranke (osim, po svim izvorima, super konstruktivne HGI) i SD imaju megalomanske zahtjeve? Ili je premalo funkcija za sve apetite u DPS? Biće, ponajprije, oboje!? „Znam ja nas, j..o ti nas“ – pisao je Branko Ćopić Ziji Dizdareviću...a, da je živ, mogao bi i Dušku Markoviću. Koji, iako još nije ni počeo, bojim se, zavidi Đukanoviću na premijerskoj mirovini!
Trenutak je, zapravo, nalagao nešto sasvim treće: formiranje Vlade od najboljih iz svih pet stranaka, bez obzira na partijsku i nacionalnu pripadnost, plus nepartijci koji podržavaju strateške državne ciljeve. No, znamo da taj film drže na sektoru „bajke“.
Iskreno, imajući u vidu crnogorske „administrativvne kapacitete“, mandatar bi i sa tako odriješenim rukama teško sastavio „dream“ kabinet. Ali, uz ovoliko međupartijsko natezanje za kvote i ključeve, Vlada, jednostavno, ne može biti najbolja moguća. A, takva nam je nasušno potrebna, pošto nam je na kosti legao opasan i prejak rival, pa još pojačan mangupima iz naših redova.
E, u takvom unutrašnjem i geopolitičkom ambijentu, predizborno (sasvim tačno) definisanom kao rađenje o glavi državi, traje postizborna politička trgovina onih koji su se legitimisali kao zaštitnici crnogorske nezavisnosti! Da malo karikiram – svađa oko međaša, a granica nebranjena!
Bedž na kojem piše „Bog čuva Crnu goru“ nose i ateisti, uprkos lošoj reklami što Mu je pravi njegova ovdašnja poslovnica. U stvarnosti, taj se posao (čuvanja CG) dobija na izborima. Nema sumnje da će nam Njegova zaštita biti potrebna barem do proljeća, ali vjerujem da Mu i malo naše institucionalne podrške ne bi bilo na odmet.
Danilo Stojanovic
Najzad pravi tekst na ovu temu. Bravo Darko. Rusi su Rusi , I uvijek ce to biti. Treba ocekivati njihovo dalje mesetarenje i mijesanje u unutrasnje poslove balkanskih drzava – naravno, u mjeri koliko im one to dopuste? To sto je ovaj smijesni tip proglasio Crnogorce za Srbe je naravno imbeclilnost, ali su ozbiljne posljedice takvih imbecilnosti. On time daje prava Srbiji da uzme “svoje” (ka oni Krim)? Sva sreca sto u Srbiji ,trenutno nema takvih aspiracija. Bar ne na javnoj sceni. Ali, kada dodje vrijeme, i taj argument (kec) ce biti izvucen iz arhiva (rukava)?. Kazu, istorija se ponavlja kao tragedija ili farsa. U CG su i tragedije - farsicne, i farse - tragicne, kako godj zelite. Eto, u vrtlogu ovih zbivanja, nasa “pobjednicka partija” (DPS) jos uvijek ne moze (zeli?) da formira vladu. Mora da su ih Bosnjaci zestoko prititisnuli? Zasto? Brzo ce se vidjeti. Daj Boze da se radi o pozicijama u administraciji? Kako ja vidju, Markovic ima dvije opcije. Prva, da sastavi vladu od svojih “povjerljivih ljudi” plus ono sto mora da da manjinskim partijama? Dakle –partijsku vladu? Ili, drugo, da sastavi vladu od najboljih strucnjaka u CG (onih koji su lojalni gradjani CG – jer to je uslov “sine qua non”). I to bez obzira na partijsku pripadnost. Bilo bi bolje za CG - i mudrije - ucinjeti ovo drugo, ali u politici, po pravilu, interesi su “mudriji” od mudrosti? No, u mnogome, buducnost CG zavisi od toka sudjenja teroristima. Ako, kao sto vecina ocekuje, presude budu na stetu nekih clanova iz opozicije, onda de facto otpada “jedinstvo opozicije”. Nadam se, da ostali nijesu toliko poludjeli da podrzavaju veleizdajstvo i medjunarodni terorizam. Da su pametni vec bi se sada izvukli, jer sto duze ostanu prijatelji sa osumnjicenima teze, i opasnije, ce biti da se kasnije izvlace? Jer DPS bi mogao (mozda i morao?) da poslije presuda organizuje nove izbore. Da se jednom rasturi to lazno jedninstvo opozicije. Kao i da se zada udarac populizmu i licemjerstvu opozicije u stilu “pobjede – ne podjele”. Becic je bio protiv podjela. da bi nam, odmah, jasno stavio do znanja da ni u kom slucaju nece da saradjuje sa DPS-om (to je daleko naiveca podjela – i podvala - u CG). Jer da nije bio tako glup – mogao je, teoretski, da sada pregovara sa DPS-om o veoma cvrstoj koalicionoj vladi. Sto, mozda, i ne bi bilo lose za CG? Osvjezili bi sa mladjim ljudima vladu. Ali, Becicu je bilo vaznije velejsrbovanje i rusofilstvo (i anti-NATO) od vlasti? Sve u svemu, Branko Copic je bio u pravu.
Luka
Uz zahvalnost za ovaj lucidan komentar, koristim priliku da se Sukovicu zahvalim i za nevjerovatan intervju sa policajcem Milom Scekicem. Jos ne mogu da vjerujem sta sam gledao sinoc u ZI. Intervju za sva vremena.
Rajko
E, moj Nikola, a nijesi Nikola, kad te samo ne bi bilo strah da porazmislis o onome sto si procitao u ovom sjajnom tekstu...