Rušenje dijela Istočnog krila Bijele kuće je počelo da bi se napravio prostor za predsjednikov bal. Zaista, ovo su post-satirična vremena, piše Ema Broks, kolumnistkinja Guardiana.
Ponekad život servira situacije koje su toliko tačne da je nemoguće ignorisati. Na primjer, Boris Džonson zaglavljen na pola žičare dok maše dvjema zastavama ili Liz Tras koja se izgubi dok pokušava da izađe iz prostorije – dvije slike koje su toliko smiješno precizne da je gotovo nemoguće uživati u njima. Publika voli da osjeti da je morala da “radi” prije nego što stigne do poente, zato je u ponedjeljak, kada su ekipe za rušenje ušle u Bijelu kuću da sruše dio Istočnog krila po nalogu Donalda Trampa, opet djelovalo kao da živimo u post-satiričnim vremenima.
Koliko se može zaključiti iz fotografija, Tramp zapravo nije slao loptu za rušenje – iako je njegova administracija oštro opomenula državne službenike u susjednoj zgradi Ministarstva finansija zbog objavljivanja slika rušenja na internetu, pa ko zna. Ali bilo je bagera, srušenih zidova i gomile prašine. Ovo je bio prvi korak projekta koji je Tramp najavio kao dodavanje balske sale od 8.300 kvadratnih metara u Bijelu kuću, po procijenjenoj cijeni od 250 miliona dolara i kapacitetu, prema Trampu, od “999 ljudi”. I dok, naravno, ovo nije restoran McDonalds – jedna stvar kod Trampa je da, koliko god bilo loše, moglo je uvijek biti gore – arhitektonski i kulturni instituti su izrazili zabrinutost.
Predsjednici, naravno, vole da ostave trag i na namještaju nacije, kao i na finansijama. Barak Obama je zasadio baštu u kuhinji Bijele kuće, napravio košarkaški teren i prilagodio rasvjetu da bude dovoljno svijetla da njihove kćerke mogu da rade domaći. Džo Bajden je imao manje vremena za renoviranje, ali je zamijenio Trampove zlatne zavjese u Ovalnoj kancelariji ozbiljnijim zavjesama iz perioda Bila Klintona i postavio novi tepih.
Tramp, s druge strane, prekrio je Ružičnjak, okitio Ovalnu kancelariju zlatom, i sada izgleda da potpuno ruši fasadu Istočnog krila iz 1942. godine da bi izgradio ogroman prostor za događaje – i čovjek se zapita da li je državni banket u Vindzorskom dvorcu prošlog mjeseca bio podstrek da počne gradnja. Što se tiče izgleda novog prostora, možemo pretpostaviti da će firmu Clark Construction i arhitekte McCrery, koji rade dizajn i gradnju, voditi Trampov estetski ukus i pronaći kompromis između Grand Ballrooma u Mar-a-Lagu i palate Sadama Huseina.
Naravno, bilo je negodovanja online. Društvo arhitektonskih istoričara je objavilo saopštenje izražavajući “veliku zabrinutost” zbog predložene bal-sale. Američki institut arhitekata je poslao strogo pismo predsjedniku podsjećajući ga da je “istorijska građevina na 1600 Pensilvanija Aveniji Kuća Naroda, nacionalno blago i trajni simbol naše demokratije”. I, što je još važnije, da “bilo kakve promjene – posebno ovakvog obima – treba da odražavaju važnost, razmjeru i simboličku težinu same Bijele kuće”. Ovo je možda bio suptilan način da se ukaže da, s obzirom na to da u velikom gradu na istočnoj obali teško možete postaviti policu bez dozvole, možda bi Uprava za zgrade u DC trebalo da obrati pažnju.
U online komentaru, Hilari Klinton je bila direktnija: “Ovo nije njegova kuća. Ovo je vaša kuća. I on je uništava”. Za mnoge Amerikance, fotografije rušenja bile su potresne na način koji nema direktnog ekvivalenta u UK. Pretpostavljam da bi mnogi bili uznemireni da se mijenjaju brojevi vrata u Dauning Stritu, ali zgrada na broju 10, i stanovi posebno – koji su dugo ličili na viralni oglas za izdavanje stana u istočnom Londonu po cijeni od 2.000 funti mjesečno, manji od unutrašnjosti kanalskog broda – nikada nijesu bili toliko slikoviti ili emotivno nabijeni kao njihovi američki pandan.
Kerolajn Levit, portparolka Bijele kuće, odbacila je svu priču kao “lažnu ljutnju”, dok je predsjednik sam objavio online: “Više od 150 godina, svaki predsjednik je sanjao o balskoj sali u Bijeloj kući za velike zabave, državne posjete, itd.” Kao i kod svega što Tramp kaže, to “itd” u ovoj rečenici je ono što najviše brine. Balsku salu će finansirati privatni donatori, što otvara novu trku da se Trampu udovolji. A kao prostor za događaje, konkurisaće Tramp Internacional Hotelu, nudeći mogućnost vrlo “trampovske” buduće upotrebe: Bijela kuća kao mjesto za korporativne retreate.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR