"Živa istina" ne prati, nego prti

Novost u programskoj šemi Javnog servisa za novu sezonu je intervju “Živa istina”.

Autorska emisija Darka Šukovića, koju gledaoci u Crnoj Gori, ali i na ex-Yu prostoru, s pažnjom prate od marta 2002. biće prikazivana od petka (28. septembar) u 20 sati, na Prvom i Satelitskom kanalu TVCG.

U razgovoru povodom početka nove sezone emitovanja, Šuković za portal RTCG objašnjava zašto se odlučio za “transfer” u Javni servis, odgovara na prozivke kritičara , otkriva zašto je na njih “apsolutno imun”…

* Zašto ste odlučili da prihvatite poziv i "Živu istinu" preselite na Javni servis?

"RTCG je uvijek, bez obzira na to ko je i kako vodi, najvažnija medijska kuća u Crnoj Gori. Ili, još preciznije – za Crnu Goru. Zato je poseban izazov za sve, pa i za mene.

Godinama sam i u ljudskoj i u profesionalnoj ravni sjajno sarađivao sa ekipom Prve TV. Jedino mi termin emitovanja nije bio sasvim potaman. Javni servis mi je ponudio moj stari termin, petak u 'prime time', plus emitovanje na SAT kanalu i to su bili dodatni razlozi da prelomim.

Moram, međutim, reći da me je upornost i entuzijazam čelnih ljudi kuće u nagovaranju da prihvatim njihovu ponudu, 'primorala' da istrpim komplikovanu papirologiju, koja kao da je (ili bez kao da?!) osmišljena da RTCG učini što nekonkurentnijom na medijskom tržištu. Onaj ko je kreirao aktuelne pravilnike, stavio je Javnom servisu okove na noge i ruke i ostavio ga da se tako svezan takmiči sa privatnim TV kućama!"

* Mislite li da je to slučajno?

"Niti je moje da to detektujem, niti sam pretjerano sklon da fenomene objašnjavam slučajnostima. Pogotovo kad se kao dušebrižnici za zaštitu zakona i interesa Javnog servisa glasnu akteri mutnih dilova, sklapanih po masonskim ložama i skandaloznih ugovora, potpisivanih po pretkabinetima za kolonijalnu poslugu nekih ambasada. Strašna je ura nastupila kad medijski Niko i Ništa spašavaju Javni servis.

Kako god, i time završavam popis razloga zbog kojih sam odlučio da 'Živu istinu' preselim na Javni servis, dopao mi se plan da ova kuća okupi crnogorske autore, one koji sigurno imaju kapacitet da ozbiljno podignu razinu kvaliteta programa. Navijam da se to brzo i desi. Ne sumnjam da se tome raduju i svi pravi novinari koji su već u RTCG".

* Kad smo kod kvaliteta programa, Vas i "Živu istinu" ili dižu u nebesa ili napadaju kao malo koga?

"Ni jedni, ni drugi nijesu u pravu. Ali su mnogo bliže istini – ovi prvi.

Sad ću odgovoriti ozbiljno. Na HRT je krenuo serijal 'Rat prije rata', najavljen kao njihov glavni programski adut ove sezone. Autor Miljenko Manjkaš otkupio je desetak minuta iz 'Žive istine' za taj serijal. Uticajni hrvatski novinar Darko Hudelist objavio je, čini mi se, u zagrebačkom 'Globusu' i beogradskom 'Nedeljniku' nekoliko tekstova sa opširnim izvodima iz moga intervjua sa Matom Meštrovićem. U beogradskom 'Danasu' je Nikola Samardžić ljetos pisao kolumne, potaknut mojim intervjuom sa Latinkom Perović... Možda je toga bilo još, ali na ovo su mi prijatelji skrenuli pažnju.

Mreže Primera i A1, da i to pomenem, izuzetno gledane u dijaspori bivše Jugoslavije, reemitovale su moju emisiju, kao jedini crnogorski TV proizvod… Nijesam primijetio da je išta što je u žanru intervjua urađeno u Crnoj Gori, mimo 'Žive istine', iko vani konstatovao. I sad bi trebalo da lokalnim samoproglašenim učiteljima novinarstva, nedorasloj konkurenciji ili psihopatama sa društvenih mreža nešto dokazujem. Znate, mišljenje takvih zanima me koliko i debljina sniježnog pokrivača na Kilimandžaru".

* Ipak, u nekim glasilima izašli su sa podacima o maloj gledanosti "Žive istine"?

"Vidio sam. Da čovjek ima sa kim da se sudi, još sam ih mogao goniti zbog manipulacija i nanošenja štete. No, niti mi to društvo može naškoditi, niti bih sebe izlagao torturi da sa takvima budem u istoj prostoriji.

Problem, međutim, može biti nešto drugo. Izgleda da se i u strukturama RTCG nađe poneko ko ne vidi dalje od brojeva. Ko bi radije da u programu Javnog servisa ima Soraju, nego Latinku Perović, 'Zadrugu' nego 'Živu istinu'!? E, i to, zapravo, pokazuje faličnost procedura koje takvu svijest usele u mjesta đe se odlučuje o Javnom servisu.

No, da ne ispadne kako sam pobjegao od brojeva: objavljeni podaci mogli bi biti prosječan AMR, faktor koji presudno zavisi od termina emitovanja; takozvani šer je specifična težina emisije, a šer 'Žive istine' kretao se od 13-20. I to ne samo u premijernom prikazivanju, nego i u reprizi, poneđeljnikom od 14. Što je, pitajte svakoga ko se u to razumije, izuzetno dobra statistika. Tako je, da budem sasvim precizan, bilo do početka SP, a onda su se gledaoci preselili na fudbal i svima su 'šerovi' pali".

* Zamjeraju Vam da imate jedan aršin za sve goste, drugi za Đukanovića?

"Znam, naravno. Ta zamjerka dolazi od neizlječivo opsjednutih Đukanovićem. Za takve, nema dovoljno oštrog pitanja. A, meni ne pada na pamet da im dokazujem bilo šta.

Inače, ako za nešto, već deceniju i po, nije potrebna baš nikakva novinarska hrabrost, onda je to medijski napad na Đukanovića. Svaki polupismeni i poluusmeni tip, koji se dočepa tastature ili mikrofona, prečicu do slave traži tako što nafiluje 'tekst' kvalifikativima – diktator, mafijaš, švercer... Da parafraziram Miloševića, ne znamo da pišemo, ali znamo da psujemo.

Imam previše samopoštovanja da bih se spuštao na te grane. Tim prije što je Đukanović jedan od najkorektnijih sagovornika. Problem sa njim je 'tehničke prirode' - dinamika: uvijek ima uvod, koji je, fakat, u funkciji odgovora. Dinamika jeste važna, ali meni su odgovori važniji. Zato je moj način rada – sačekam i dobijem ono što me zanima. Ko to nije prepoznao svih ovih godina, ne preporučuje se za suptilnije misaone operacije.

Konačno, da ne budem lažno skroman, trideset godina ja na javnoj sceni ne pratim, nego prtim stazu emancipacije Crnogoraca".

* U prošloj sezoni velika se galama bila digla i povodom intervjua sa Sašom Sinđelićem?

"Jeste. Ali, prije nego odgovorim na to pitanje, moram napomenuti nešto, objektivno, stotinu puta važnije. Spisak gostiju u prošloj sezoni 'Žive istine' apsolutno je superioran u odnosu na bilo koji sličan format u regionu! To bi za normalan svijet bilo važnije od intervjua sa Sinđelićem. Da je Sinđelića u emisiju dovela Opra ili, ako hoćete, Milomir Marić, tih nekoliko adresa iz trougla medijskih-političkih-nvo olupina rekli bi da je to genijalan potez ili bi ćutali. Ovako, učinilo im se da su, konačno, dočekali trenutak za obračun sa mnom i to na čistoj profesionalnoj poljani. Koliko pamtim, izdržali su pet dana, radeći na smjene, a ne sjećam se da se neko vratio i drugi put po porciju.

E, sad, ono bitno - od intervjua sa Sinđelićem niti je imao koristi Milivoje Katnić, niti štete Andrija Mandić i Milan Knežević. Kako? Tako što ja znam šta je studio, a šta sudnica; šta je novinarstvo, a šta isljeđivanje. Zanimala me priča o životu svjedoka saradnika pod bizarnim okolnostima, u relativno maloj sredini, kakva je Podgorica. I, dobio sam je. Uzgred, ne mislite, valjda, da nijesam mogao predvidjeti hajku koju su zametnuli? Ali, kad jednom dozvolite da vas agresivnost toga polusvijeta natjera da odustanete od nečega što smatrate ispravnim – gotovi ste. Moja otpornost na tu vrstu pritiska je apsolutna".

* Koliko je teško raditi "Živu istinu"?

"Subjektivno, nimalo, jer je nakon šesnaest i po godina radim sa istom voljom, kao na početku.

Objektivno, jako teško. Najteže je doći do pravih gostiju. Zato sam tako često po regionu. Dalje, to je, za crnogorske standarde, izuzetno skupa produkcija. U Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Ljubljani godinama radim sa vrhunskim snimateljima. Put, hotel, oprema, prostor za snimanje... sve to košta papreno. U Crnoj Gori, kad se radi van studija, opet radim sa sjajnim profesionalcima. Tu je i ekipa koja pomaže u pripremi, organizaciji... Ne kukam, samo iskreno odgovaram na pitanje".

* Konačno, ostaje li Antena M Vaša medijska uporišna tačka?

"Naravno. Antena M je po svom karakteru programa tipično javnoservisno glasilo, iako je u privatnom vlasništvu. I zato je 'Živa istina' potpuno kompatibilna sa RTCG. Iduće godine punimo 25 godina i nemam ni trunke zadrške da kažem kako je Antena M, bez konkurencije, najčistija medijska priča u Crnoj Gori ikada.

Uz to, prava smo fabrika odličnih novinara. Samo je iz Javnog servisa izašlo toliko dobrih novinara, kao iz Antene M. Ako zbog nečega žalim, to je što se, srećom rijetko, desi da dobri ljudi i novinari iz Antene M, u drugim redakcijama postanu ne samo loši novinari, nego i loši ljudi. Neki koje smo stvorili, danas bi sve uradili da nas više ne bude! E, pa...tim se povodom neće radovati".