Prvi intervju Abramovića nakon dolaska u Crnu Goru: SVETI PETAR JE U ZAROBLJENIŠTVU

Povodom 25. godišnjice obnove Crnogorske pravoslavne crkve i 22. godine (18. novembar 1996.) od smrti prvog mitropolita CPC Antonija Abramovića nakon njenog obnavljanja, objavljujemo prvi intervju koji je on dao nakon dolaska u Crnu Goru.

                                                                            ***

U organizaciji Odbora za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve na Lučin dan 1993. godine održan je na Cetinju opštenarodni Crnogorski zbor. Arhimandrit Antonije Abramović izabran je za novog duhovnog poglavara Crnogoraca – mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve. Taj čin označio je nastavak rada Crkve, koja je nasilno ukinuta dekretom kralja Aleksandra 1918. godine.
Obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve žestoko su se suprotstavili Srpska pravoslavna crkva, velikosrpski nacionalisti, mediji. Nastala je atmosfera moralnog linča. Reagovao je i Slobodan Milošević, lično: nazvao je mitropolita Antonija „raspopom“...

Vatra se razbuktala, treba stišavati strasti

-Da li su ljudi iz Državne bezbjednosti dolazili kod Vas?

Ja sam vjernik i duhovni poglavar, tako da me politika ne zanima. Nastojati ću da sve ovo ne dobije pretjerani politički aspekt. Ja politiku u crkvi ne volim, Inače, ljude koje pominjete dolazili su kod mene na razgovor, ali nikakvih pritisaka nije bilo.

-Ipak, nijeste bez pritisaka. Posebnu „pažnju“ Vam poklanjaju čelni ljudi Srpske pravoslavne crkve. Na njihov zahtjev već ste isključeni iz „službe“.

To što čini Srpska pravoslavna crkva nijesu pritisci već najobičnije klevete. Time može da se zavara obični narod, ali za svakog ko iole poznaje kanone, to djeluje smiješno. Oni, na primjer, kažu da će preduzeti kanonske mjere protiv mene. Oni to ne mogu učiniti koliko god željeli, jer sam se ja u svoje vrijeme ispisao iz SPC. Ja imam dokument da sam predat u kanonsku administraciju Američke ruske mitropolije 1962. godine. Bolje bi bilo da me ostave na miru. Ja ne želim sukobe, jer se vatra razbuktala, pa treba što hitnije stišavati strasti. Biće još napada i podmetanja, ali autokefalija nije nikom lako došla u ruke.

Svakome je Bog dao samostalnost od rođenja

-Optuženi ste kao raskolnik?

Nikada neću pristati na kvalifikaciju „raskolnik“. Ja sam prihvatio da nastavim i obnovim ono što je Crna Gora već imala. A što se tiče raskola, neka se oni pozabave svojim raskolima. Vi vjerovatno znate da je došlo do raskola u SPS. U Americi je bio raskol. I te raskolnike oni su primili nazad, čime su i sami postali raskolnici. Ko je tu onda postupao nekanonski?

-Zanimljivo je da su Vam današnji glavni oponenti, patrijarh Pavle i mitropolit Amfilohije, svojevremeno, prije emigracije i napuštanja SPC, bili profesor (Pavle) i učenik (Amfilohije).

Istina je da mi je Pavle bio profesor u Bogosloviji. Prema njemu imam najveće poštovanje, ali je on uokviren ljudima koji nijesu njegovog duha. On je nemoćan da se odupre onima koji su ga opkolili i komanduju njime. Zna se ko su ti ljudi, a nagrlatiji među njima je Amfilohije Radović. On je meni, u Dečanima, bio učenik. Prisluživao mi je oltaru. Ja sam bio iguman, a on učenik bogoslovije. Često mi je ljubio ruku, sada ne mora. Svakome je Bog dao samostalnost od rođenja.

-Kako mislite da obnovite Crnogorsku pravoslavnu crkvu ako ne raspolažete ni jednim objektom u kojem biste obavljali bogosluženje?

To je za nas jako važno pitanje. Odbor za vraćanje autokefalnosti i ja tražićemo, redovnim putem, da nam se dodijeli bar jedna bogomolja, iako sve one pripadaju nama. Dok se to ne desi, mi ćemo se moliti u jednoj prostoriji.

Nijesam Srbin i ne osjećam se tako

-U prvom javnom nastupu, na cetinjskom Zboru, rekli ste da se osjećate kao Crnogorac i svoj na svome...
Hristos je rakao: „Svojima dođoh i svoji meprimiše“. Nijesam Srbin i ne osjećam se tako. Imam pravo da budem ono što mi srce hoće, a i ne želim sjedeti na dvije stolice.

-Vi tvrdite da Crnogorci nijesu Srbi, dok mitropolit Amfilohije smatra suprotno.

Ako se on osjeća kao Srbin, zašto se ja ne bih osjećao kao Crnogorac? On može biti Srbin i Crnogorac, ja samo jedno – Crnogorac.

-Imate li po pitanju autokefalnosti istomišljenika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi?

Imam, imam, kako da ne. Ja vjerujem da će sada, kada je led probijen, takvih biti sve više. Bilo je prijedloga da se poslije neđeljnog Zbora ide u Manastir, ali sam ja rekao:Manite se ljudi, toga, to nije naš Manastir. Sveti Petar je sada u zarobljeništvu.

-Zašto mislite da je u zarobljeništvu?

Pa, Manastir nije u našim rukama, već u rukama Srpske pravoslavne crkve. Nadam se da ćemo ga osloboditi, doći će vrijeme kada će oni morati da nam predaju ključeve od hramova.

-Kada to, realno, očekujete?

To vrijeme ne može da se odredi, ali je sigurno da će jednog dana doći. Mi imamo vremena.

Šeki RADONČIĆ
(AIM, novembar 1993. godine)