Evropska koalicija je nužnost

Za Antenu M piše: Željko Perović

“Ponosim se srpskim rodom i crnogorskom domovinom”! Srbin sam i to ponosni Srbin! Rođen sam u Crnoj Gori, kao i moji otac, majka, đed, prađed…rastao sam i školovao se, zaposlio, radio u Crnoj Gori, bio pristojan građanin i izvršavao sve obaveze prema porodici, društvu i zajednici. Kao i većina gradjana imao uspona i padova, lijepih trenutaka i onih drugih ne takvih, ali sve skupa u Crnoj Gori mi je uvijek bilo dobro. Jer to je moja Domovina, kojoj sam privržen i odan isto koliko i većinski Crnogorci ili manjinski Bošnjaci, Albanci, Hrvati.

Srbiju volim jer to je moj najbliži susjed, zemlja u kojoj živi mnogo mojih rodjaka, prijatelja. Želio bih da Crna Gora sa Srbijom kao i sa ostalim državama regiona, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Albanijom, S. Makedonijom i Slovenijom, gdje takodje imam mnogo prijatelja razvija najbolje moguće odnose. Sa svima njima smo skoro pa vijek živjeli u istoj jugoslovenskoj državi, imamo puno zajedničkog, te je posve prirodno da gajimo najbolje moguće odnose.

Ali moja Domovina je Crna Gora. I moj najbolji doprinos takvim odnosima biće ako sam privržen i lojalan svojoj državi, ako poštujem njene zakone i na taj način doprinosim izgradnji željenih dobrosusjedskih odnosa.

Ako se pitate ko, kada i gdje ovo izgovara, odgovor će Vas razočarati. Jer do sada ovo niti jedan jedini Srbin u Crnoj Gori nije javno izgovorio. Moguće, a u to želim da vjerujem, mnogi ovako misle, ali niko ne izgovara. Bar ne u javnom životu. Ni Srbi nekad jugoslovenski orjentisani, ni Srbi građanske orjentacije, ni Srbi vjernici, niko. Naprotiv, pod udarima mrzilačke propagande prema svemu nesrpskom, a naročito prema samostalnoj i suverenoj Crnoj Gori i nacionalnim Crnogorcima, ništa manje ni prema Bošnjacima, Albancima i Hrvatima, neznaveni i opijeni nacionalističkim zovom zlog radikalskog pokreta željnog tuđih teritorija, koji Srbijom dominantno vlada više od vijeka, svjesno prihvataju da budu predmet, a u krajnjem i žrtva ovog suludog projekta, koji decenijama sije sjeme mržnje medju sebi bliskim narodima.

Nastavak slijepog prihvatanja i bespogovornog slijeđenja politike radikalskih prvaka iz Beograda od strane takozvanih prosrpskih partija u Crnoj Gori, prije svega bivšeg DF i Demokrata, koji su postali produžena ruka njihove zle politike koja rovari po Balkanu u sadjejstvu sa vrhom SPC ne vodi ničemu dobrom.

Pola vijeka promovisanja floskule o “nebeskom narodu” i istrajavanje, poslije četiri izgubljena rata, na mantri „svi Srbi u jednoj državi“ ili u inoviranoj verziji, (ne)krijući prave naume kroz propagiranje nekakvog „srpskog sveta“ i vodeći takvu unutrašnju i spoljnu politiku, Srbija gura njene građane u dalje ekonomsko i društveno propadanje i izopštavanje. Čemu se konačno suprotstvalja i sama osviješćena srpska mladost. Na udaru ovih projekcija na visokom mjestu je, pored ostalih okolnih država, prije svega Crna Gora, čiji se svaki otklon od takve politike opstruira. Posljednja je ura za prestanak opiranja realnosti, za kraj iluzija i prihvatanje neizbježnog.

Ako je Ustavom Crne Gore definisani građanski karakter naše države za većinu građana prihvatljiv, a političke partije u visokoj mjeri javno saglasne da su upravo njen građanski karakter i članstvo u Evropskoj uniji dvije osnovne premise i uslov opstanka Crne Gore kao samostalne i suverene države, onda je stvaranje “EVROPSKE KOALICIJE” nužnost i neminovnost, uslov svih uslova “conditio sine qua non” opstanka i prosperiteta naše države.

Treba podsjetiti da je nekadašnja suverenistička referendumska koalicija bila sastavljena od najprogresivnijeg dijela stanovništva svih starosnih struktura, sa sela i grada, svih vjera i nacija koje žive u Crnoj Gori i njenoj dijaspori. Ta koalicija shvatila je i podržala istorijsku šansu da se mirnim putem obnovi crnogorska državnost, odigravši 2006. godine svoju istorijsku ulogu.

Današnji prioritet slobodnomislećih građana Crne Gore, članstvo u Evropskoj uniji, zahtijeva formiranje evropske ili proevropske koalicije po sličnom modelu. Ta bi koalicija mogla biti kohezioni faktor koji bi u najširim slojevima društva informisao i podsticao posvećenost ulasku u zajednicu država koje se po svom građanskom i demokratskom kapacitetu, tehnološkom razvoju, finansijskom i intelektualnom bogatstvu ubrajaju u najrazvijenije zemlje svijeta. U takvom društvu sve razlike koje danas dijele i potresaju crnogorsko društvo neminovno bi izgubile na značaju, odnosno snazi, jer bi se otvorio prostor da i u Crnoj Gori konačno zaživi prosperitetno društvo slobodnih gradjana čija moralna načela i politička uvjerenja ne bi bila dovođena u iskušenje “za šaku dolara”.

Evropska koalicija mogla bi postati ne samo promoter procesa koji je već predugo u fazi realizacije, nego i biti ozbiljan kontrolni faktor, ukazujući i demaskirajući one pojedince i postupke koji taj napredak opstruiraju, namjerno ili iz neznanja, nesposobnosti i nedovoljne posvećenosti ovom poslu. Jer, vrijeme curi, ubrzano učlanjenje moguće je samo ako se sve zacrtano završi do roka, odnosno sva pregovaračka poglavlja zatvore do kraja 2026. godine.

Biti protivnik evropskog puta u aktuelnim okolnostima znači deklarisati se kao nesumnjivi neprijatelj Crne Gore. Javno nećete čuti mnogo takvih glasova. Međutim, opstrukcija evropskog puta je i svaka zloupotreba neznanja i neobaviještenost ljudi zbog uskopartijskih interesa, kojoj često svjedočimo. Kao i perfidno maskirana namjera odavno deklarisanih i dokazanih antievropskih i anticrnogorskih političkih struktura koje zloupotrebom bolnih pitanja iz prošlosti dijele društvo, umjesto da se posvete njegovom prosvjećivanju i emancipaciji. Tako otkrivaju da su politički nedorasli savremenim izazovima i da demonstrirajući vještinu samo u jednokratnoj kombinatorici, to jest u političkoj trgovini, pokazuju da nemaju državničkog dara, a vjerujemo ni političke budućnosti.

Takvo ponašanje takodje je neprijateljski akt prema Crnoj Gori i njenim gradjanima. A Crna Gora jeste naša Domovina, jedina!