22 °

max 24 ° / min 14 °

Petak

29.05.

24° / 14°

Subota

30.05.

20° / 13°

Nedjelja

31.05.

21° / 15°

Ponedjeljak

01.06.

21° / 14°

Utorak

02.06.

23° / 14°

Srijeda

03.06.

23° / 14°

Četvrtak

04.06.

24° / 14°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Italija otvara pitanje vlasništva nad rimskim svetinjama u Srbiji!!!

Istorija

Tag Gallery
Comments 26

Autor: Antena M

  • Viber

Italija otvara pitanje vlasništva nad rimskim svetinjama u Srbiji!!!

Piše: Vladimir Jovanović

Ne, naslov nije tačan. To je persiflaža posezanja iz Srbije za nacionalnom kulturnom baštinom Crne Gore. Posljednje smo čuli juče:

„Isto tako, braćo i sestre, setimo se naše braće i naših sestara u Crnoj Gori koji trpe veliko bezakonje i nepravdu”.

Ovo je citat iz saopštenja Srpske pravoslavne crkve povodom Vaskrsa, potpisali patrijarh i svih 44 arhijereja. Čitali ste ga?  Po običaju, nešto smisleno, ili novo, tu nećete pročitati. Ako Crnu Goru pomenu, serviraće zbrku apokrifa, infantilnosti i mrakobjesija:

„Nekada ponosna i dična Crna Gora, poznata po čojstvu i junaštvu, danas pokušava da našoj Crkvi otme ono što je vekovima bilo njeno, ono što je čitav srpski narod sa svojim vladikama, sveštenstvom i monaštvom gradio i stvarao. Svetinje Crne Gore, mnoge od njih starije od same Crne Gore, jesu svetinje naroda i u njima se poje i pojaće se kroz vekove sveta Liturgija, molitvama svetog Vasilija Ostroškog, svetog Petra Cetinjskog”, etc.

 

***

I zapitajmo se – „braćo i sestre” – šta je to u Crnoj Gori „vekovima” pripadalo SPC?

Za manje od dva mjeseca SPC će napunuti svega 1 (slovima: jedan) vijek svojega postojanja: osnovana 1920, sadašnji naziv dobila 1929, eparhija Crnogorsko-primorska ustrojena 1931, Nikšićko-budimljanska 2001. godine … osnivački akti su i dostupni i provjerljivi.

Napominjem: starocrnogorska država Duklja je od 1078. kraljevina, a prvi poznati pomen naziva Crna Gora u sačuvanoj arhivskoj građi je još stariji – od 9. novembra 1053. godine!

Tvrdi SPC da je crkve i manastire u Crnoj Gori „čitav srpski narod sa svojim vladikama, sveštenstvom i monaštvom gradio i stvarao”; a to je bilježeno, datirano, poimenično srpske vladike su… ko, kad, gde (ili: đe)?

Da razmotrimo slučaj, na primjer, „svetosavskih” arhijereja Žičke/Pećke arhiepiskopije u Duklji/Diokliji/Zeti. U arhivima se pominju od sredine 13. vijeka. Narednih oko dva vijeka o njima jedva da se nešto zna – toliki su imali uticaj. Bezmalo za čitav 14. vijek se ne zna ni ko su oni poimenično bili!

Na kraju, toliko su revnosni pravoslavci bili, prihvatili su Firentinsku uniju iz 1431-1449. i priznali Papu za prvosveštenika – time otpali od pravoslavlja. Posljednji arhivski pomen nekoga od unijatskih arhijereja ovdašnje „svetosavske” eparhije je 1458. godine. Nikakva tradicija pažnje vrijedna iza njih nije ostala.

Ili, uzmimo Mojsija Rajovića-Čurlu, 1712-1725. srpskoga arhiepiskopa („patrijarha”) pećkoga. „Po zapovesti Boga i milosti srećnoga Sultana bismo određeni na ovo sveto mesto”, pisao je. I prijetio Crnogorcima 1714. – te strašne godine kad je Numan-paša Ćuprilić poharao slobodnu Crnu Goru: „Ko ste vi da vodite rat s jednom premoćnom carevinom”?!

Srpski prvojerarh je bio sikofant najprljavije turske propagande: poručivao je Crnogorcima da se „potčine srećnom Sultanu, a ako nas ne poslušate, znajte da ću baciti na vas teško prokletstvo”, „i ne da ću vam jedan ili dva puta poslati prokletstvo, nego i svakog meseca, te se neće znati od vas ni rod ni dom, uradite kako vas učim, i idite paši”!

Istorija

Njegoš o Pećkoj patrijaršiji? (4)

19.04.2019. 16:54

Rajović-Čurla je vladiku Danila, utemeljitelja dinastije Petrovića-Njegoša, nazivao: „bednik”, „raskolnik”, „prokletnik”…

Istorija

Njegoš o Pećkoj patrijaršiji? (5)

20.04.2019. 19:13

 

***

„Svetinje Crne Gore, mnoge od njih starije od same Crne Gore”, tvrdi episkopat SPC. Čak i da je to tačno, a nije, šta se time dokazuje?

Uostalom, pogledajmo, neke od najvećih pravoslavnih svetinja, kad su sagrađene i ko ih je gradio: Cetinjski manastir osnovao 1485. gospodar Crne Gore Ivan Crnojević; ili: Svetu Trojicu kod Pljevalja najranije krajem 15. vijeka je osveštala Vaseljenska patrijaršija, njezina neposredna jurisdikcija manastir je i 1766-1912. godine.

Pivski manastir podiže Otomanska carevina između 1573. i 1586, a nepoznati Turčin s turbanom i insigijama velikodostojnika je uredno naslikan na ktitorskoj fresci odmah iznad ulaza – a upravo ispod te freske je i strašni Smail-aga Čengić klanjao… Pa bi Redžep Erdogan, slijedeći „logiku” SPC, mogao sada ispred Turske potegnuti pitanje vlasništva nad Pivskim manastirom?!  

Ostrog je svetilište koje utemelji naš iguman Isajie iz Onogošta (Nikšića), Vasilije Ostroški ga obnovi sredinom 17. vijeka…

Siguran sam da će pitati: šta je sa Manastirom Morača? Ni njega nije podigao „čitav srpski narod sa svojim vladikama, sveštenstvom i monaštvom”, nego mu se tačno zna ktiror – Stefan, sin Vukana Nemanjića, katolika – „kralja Dioklije”, kako stoji na jednome natpisu iz 1195. u Kotoru.

Vukan se obraćao Papi da mu šalje legate kako bi učvrstio katoličku vjeru u Diokliji. Nije li Vukan organizovao i Dioklijski sabor Rimokatoličke crkve! Uz to, naslanjajući se na prethodnu tradiciju dukljanskih kraljeva Vojislavljevića, Vukan ne samo da se odvojio od Raške (Srbije) – nego je ratovao protiv nje; ili, kako brat mu Stefan Prvovenčani gnjevno piše, Vukan „ostavi zapovedi gospodina i oca svojega (Nemanje), i bi prestupnik; jer izvede inoplemenike na otačastvo svoje, i oduze mi zemlje i opustoši ih”!

Sâm ktitor Morače, Stefan Vukanov, pominje se najprije u arhivskim izvorima kao podanik Mletačke republike, nesumnjivo katolik. A 1251-1252. kad je po pretpostavci građenje manastira dovršeno, nema provjerljivih dokaza da je baština Vukana, „kralja Dioklije”, pokorena Raškoj: Stefanov rođeni brat, Đorđe – pominje se u 1242. kao suvereni vladar Dioklije, konkretno – „kralj Zete”.

Nota bene, među manastirskim freskama Morače naslikana su i tri prvosveštenika Rima – pape!

Njihova poprsja možete pogledati u samome oltaru manastirske crkve – ukoliko freske nijesu prekrečene. Ironijom sudbine, Pećka arhiepiskopija, tj. „srpske vladike, sveštenstvo i monaštvo” Moraču tokom 17. vijeka pretvoriše u žarište svojih višedecenijskih pokušaja unije sa Papom –  upućeno je i sinodalno pismo srpskih arhijereja u kojem pokazuju spremnost da se „Papi prizna primatum honoris” (etc, detaljnije: Jovan Radonić, „Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka”, Beograd, 1950).

 

***

A „molitve Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog” i liturgijje, koje se – otkriva toplu vodu episkopat SPC– „poje i pojaće se kroz vekove sveta”: oba svetitelja je prva kanonizovala upravo autokefalna Mitropolija crnogorska – Crnogorska pravoslavna crkva. A Srbi i njihova Crkva će ih usvojiti docnije.

Evo podataka: Sveti Petar Cetinjski kanonizovan je 1834, kanonsko pismo (okružnicu) o tome je objavio Petar II Petrović-Njegoš, tada autokefalni vladika; sastavljene su na Cetinju i pjevane liturgijske himne u kojima se veliča Svetitelj: „Crnogorska zvijezda presvijetla”; „Crnogorska pohvala”; „Crnogorske zemlje svjetilnik presvjetli”.

„Grlica – Kalendar crnogorski” objaviće 1838. crkveni kalendar u kojem je unijet Sveti Petar Cetinjski crvenim slovima, a SPC će to uraditi – tek 1999. godine!

Konstantin Jefimovič Skurat, ruski crkveni istoričar, profesor emeritus Moskovske duhovne akademije, doktor bogoslovlja, tačno je napisao:

„Черногорская Церковь причислила Святителя лику святых”.

I Svetoga Vasilija Ostroškoga je autokefalna Crnogorska crkva kanonizovala. Hiljade dokaza postoje da je kult svetitelja zaživio i bio ustanovljen od crnogorske jerarhije i prije nego je Ostroški Čudotvorac unijet 1861. u zbornik „Srbljak”, štampan u Beogradu. Hartija može da trpi sve, pa i neosnovano prisvajanje. Ali, nije poznato da je neko iz Beograda ili Srbije bio u Ostrogu početkom 1853. kad su Crnogorci probijajući tursku opsadu spašavali svetiteljeve mošti i privremeno ih sklonili u Cetinjski manastir…

 

***

Hoću da kažem da se posezanje SPC za nacionalnom kulturnom baštinom Crne Gore sagrađenom prije 1918. ili 1920. ni po kojem priznatom logičkom, pravnom ili moralnom kriterijumu ne može opravdati.

Da može, čak i pod pretpostavkom da je SPC uopšte postojala prije 1920. i nešto gradila u Crnoj Gori, to bi podrazumjevalo jednake međunarodne standarde za sve: u tom slučaju, što bi, na primjer da krenemo od najranije nove ere, ostalo Srbiji – ne bi li Italija posegla za „rimskim svetinjama” Sirmiumom (Sremska Mitrovica), Naisusem (Niš)  ili Singudunumom (Beograd)?

Ni manje ni više nego petina svih rimskih careva – njih na broju 16 ili 17 – rodilo se na teritoriji sadašnje Srbije. Tad u njoj Srba nije ni bilo.

Nije li Srbija „kolevka italijanstva”?

 

Komentari (26)

POŠALJI KOMENTAR

Svjetčuda

@Pedja pukli ste i kod nas tolerantnih. Internet vam reskrinka sve laži i prevare iz BG i SPC kuhinje.

Šako

@Принц Павле daj Deretiću prikoči više. Podsjeti se što vam je Dobrica Ćosić reka.

europeac

@Pedja prijatelju, ovo moram da ti rečem. Kako te gadno boli istina. Mogu mislit kako te bolio dokumentarac "SVJEDOK BOŽIJE LJUBAVI". Vaš Rista u svom elementu / pravi pop za srbogorce. Boljeg i ne zaslužujete. Nebeski ste narod, pa idite svojoj kući, povedite si vašeg Rista NEK JE VJEČNA CRNA GORA