19 °

max 19 ° / min 11 °

Srijeda

20.10.

19° / 11°

Četvrtak

21.10.

17° / 10°

Petak

22.10.

18° / 14°

Subota

23.10.

19° / 14°

Nedjelja

24.10.

14° / 7°

Ponedjeljak

25.10.

12° / 6°

Utorak

26.10.

15° / 10°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
EKSKLUZIVNO: Pogledajte kako je Beograd 1921. ustoličio svoga prvoga vladiku na Cetinju

Istorija

Comments 10

EKSKLUZIVNO: Pogledajte kako je Beograd 1921. ustoličio svoga prvoga vladiku na Cetinju

  • Viber
Piše: Vladimir Jovanović Cetinje, 2. marta 1921. godine. Prvi put poslije 1696. god. neko van Crne Gore je predlagao, birao, potvrđivao i-ili intronizovao pravoslavne arhijereje crnogorske; to je 224 godine najslavnije crnogorske istorije!


Međutim, ironijom fatalne sudbine – istoga dana kada je u izgnanstvu umro posljednji vladajući Petrović-Njegoš, kralj Nikola – dakle toga tužnoga 2. marta 1921, bivši arhijerej autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, od 1913. do 1920. god. njen mitropolit pećki, zaklet na vjernost Gospodaru, Kraljevini Crnoj Gori i njenoj autokefalnoj Crkvi – Gavrilo Dožić, ustoličen je za mitropolita crnogorskoga tek ustrojene Avtokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Od 1929. ta Crkva je službeno nazvana Srpska pravoslavna crkva (SPC), dok će vladika na Cetinju, iste godine, prvi put u istoriji, dobiti naziv „mitropolit crnogorsko-primorski“, a njegova eparhija „Crnogorsko-primorska“.
Ko je Gavrila kandidovao, birao i izabrao, a ko potvrdio za mitropolita na Cetinju? Niko o tome nije pitao Crnu Goru i Crnogorce.

Sve odluke su donijete u Beogradu.

U zvanje mitropolita crnogorskoga izabrao ga je 17. novembra 1920. god. tamošnji Arhijerejski sabor, a potvrdila srpska vlast.

To je protivno načinu kako su počinjali arhipastirovanje Danilo Petrović Njegoš, Sava Petrović Njegoš, Vasilije Petrović Njegoš, Arsenije Plamenac, Petar I Petrović Njegoš, Petar II Petrović Njegoš, Ilarion Roganović, Visarion Ljubiša, Mitrofan Ban, Kiril Mitrović, pa i 1913. god. Gavrilo Dožić – svi oni su kandidovani, birani, izabrani, potvrđivani i u sveštene tronove Crnogorske pravoslavne crkve uvođeni od pravoslavnih Crnogoraca.

Dakle, Beograd – prvi put u istoriji – od Gavrila postavlja svoje vladike na Cetinju.

Nakon što je on 1938. god. izabran za patrijarha SPC, sve ostale „mitropolite crnogorsko-primorske“, ili njihove administratore, na Cetinje će instalirati crkvene i državne vlasti iz Beograda, i to: Nikolaja Jokanovića (1938-1939), Joanikija Lipovca (1940-1945), Josifa Cvijovića (1945-1946), Vladimira Rajića (1946-1947), Arsenija Bradvarevića (1947-1954), Makarija Đorđevića (1954-1955), Vikentija Prodanova (1955-1958), Hrizostoma Vojinovića (1958), Pavla Stojčevića (1958), Germana Đorića (1958-1959), Andreja Frušića (1959-1961), Danila Dajkovića (1961-1990), Nikanora Bogunovića (1990), Amfilohija Radovića (od 1990).

No, kako je 2. marta 1921. god. izgledalo uvođenje u tron cetinjski (intronizacija) Gavrilova?

Saglasno prilikama srpske vojne okupacije, glavnu riječ – baš kao i u izvršenju organizacije tzv. Podgoričke skupštine, gušenju Božićne pobune, ubistvima, hapšenjima, pljačkanju, paljevini kuća i drugim represalijama nad crnogorskim stanovništvom – imao je Dragutin Milutinović (1865–1941), pukovnik, pa general, rodom iz Beloševca - Srbija, tada komandant Zetske divizijske oblasti Vojske KSHS.

On je, uostalom, tada doslovno okupirao i Biljardu – bivšu rezidenciju Njegoša, poglavara Crkve, te zgradu Bogoslovije Crnogorske pravoslavne crkve – u kojima je, identično sa prethodnim austrougarskim okupatorom, smjestio dio svojih brojnih trupa.

Uz gen. Milutinovića, na intronizaciji Gavrilovoj je ukupno par stotina osoba. Uočljivo je prisutvo drugih oficira, podoficira i vojnika tadašnjega 38. pješadijskoga puka, koji je bazirao Cetinje, baš kao i personala iz srpskoga 5. žandarmerijskoga puka. Ostatak publike, takođe je tu uglavnom po „po službenoj dužnosti“, mahom državni činovnici, te đaci dovedeni iz učionica.

Ceremonija je, sa izrazima na licima koja odaju zabrinutost, djelovala nategnuto – Cetinje je, kao i veći broj drugih crnogorskih gradova – tada uslijed oružanoga djelovanja komita u poluopsadnome stanju; iz dokumenata koje ću predočiti, prisustvo jednoga psa lutalice ispred Cetinjskoga manastira se čini jedino spontanim.

Elem, pozdravni govor Gavrilu je održao predśednik opštine cetinjske, Tomo Milošević. Opet ironijom sudbine, u poznatome skandalu, četiri godine kasnije, izvjesne svoje privatne nesporazume, G. Dožić i T. Milošević riješavaće uličarskim pesničenjem...

No, vratimo se ominoznome događaju od 2. marta 1921. god.

O njemu postoji foto-elaborat, koji je – treba li reći? – savremenim generacijama ostao nepoznat.
Njegov autor je „M. Vujović, fotograf, Cetinje“.

Sa autentičnim legendama, koje su napisale i odštampale vlasti Kraljevine SHS, sada ga ekskluzivno reprodukujem...

Neke druge činjenice iz biogradije Gavrila Dožića pročitajte ovdje.

 

Komentari (10)

POŠALJI KOMENTAR

Iznogud

Interesantno je da g. Jovanović ne shvata šta to znači mitropolit, a šta vladika. Poglavari crkve u C. Gori su bili vladike. Evo, nek mi gospoda crnogorci objasne đe je to vladika bio na čelu crkve i kada?

Zvonkec

@Kuveljić, "Vecina ljudi misli da intelekt cini coveka velikim. Oni nisu u pravu: to je karakter." A. Anstajn

Ljuta

Nov 1918 Mitrpolit Gavrilo Dozic je izabran od naroda PG i CT za poslanika PG Skupstine i za VODJU BJELASA....malo li je .....? To sve govori o CG 1914 do 1921.