24 °

max 28 ° / min 17 °

Nedjelja

26.09.

28° / 17°

Ponedjeljak

27.09.

29° / 19°

Utorak

28.09.

28° / 18°

Srijeda

29.09.

26° / 17°

Četvrtak

30.09.

22° / 17°

Petak

01.10.

22° / 15°

Subota

02.10.

23° / 16°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Patrijarh Dožić 1945: Kralj Petar je lažov, kralj me je prevario za sve što mi je obećao

Istorija

Tag Gallery
Comments 1

Patrijarh Dožić 1945: Kralj Petar je lažov, kralj me je prevario za sve što mi je obećao

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Jadranka Selhanović                   

Pismo koje smo priredili za objavljivanje napisao je Vukašin J. Vukotić, sin divizijara Janka Vukotića, 23. avgusta 1981. godine i uputio ga Arsu Milatoviću, jugoslovenskom diplomati. Vukotić navodi da je pismo napisao poštujući želju  Milatovića, da ostavi pisani trag o svom radu i da mu daje  za pravo da sadržaj pisma može koristiti ako nađe za shodno.

Pismo Vukašina J. Vukotića je dio bogate arhivske zbirke „Arso Milatović“, koja sadrži obilje vrijednih dokumenata koja svjedoče o radu Arsa Milatovića prije i tokom Drugog svjetskog rata, kao i o njegovom poslijeratnom radu na  poslovima jugoslovenskog ambasadora u Rimu, Sofiji, Tirani, Bukureštu i Varšavi.

Autor pisma,  Vukašin J. Vukotić,   je tokom 1944. i 1945. godine, bio angažovan u Kraljevskoj  vojnoj misiji u Italiji. U pismu koje je 1981. godine dostvio ambasadoru Milatoviću, Vukotić  upravo opisuje ljude i prilike iz vremena rada Misije u Italiji. Prve stranice pisma  Vukotić je posvetio  događanjima u vezi sa patrijarhom Gavrilom Dožićem. On navodi da je sa patrijarhom stupio u kontakt dok se nalazio u Austriji, te radio na realizovanju njegove želje da dođe u Italiju. Patrijarh je, kako piše Vukotić, stigao u Italiju avgusta 1945. godine.  Tokom boravka u Italiji patrijarh se susreo sa mnogim srpskim političarima, a major američke vojske Nikola Stepanović, uručio mu je pismo od jugoslovenskog kralja Petra, koji ga je molio da dođe u London da krsti njegovog sina. Patrijarh je dao pristanak i početkom oktobra otputovao za London.

Vukotić, koji je bio određen za patrijarhovog pratioca, detaljno opisuje put i boravak u Londonu. Tokom boravka u Londonu, patrijarh Dožić se, kako navodi Vukotić, susreo sa srpskim političarem Slobodanom Jovanovićem, koji ga je upoznao  sa dešavanjima u vezi sa  kraljem Petrom, tvrdeći da, „ kralj čini mnoge gluposti na svoju ruku, ne konsultujući se sa političkim ličnostima“. Jovanović se žalio patrijarhu na kraljev odnos prema majci kraljici Mariji, navodeći da se kraljeva tašta, Aspazija, miješa u unutrašnje stvari zemlje. U pismu Vukotić opisuje i susret sa vladikom Nikolajem Velimirovićem, koga je prilikom boravka u Londonu, kako kaže,  bolje upoznao. Vladika Velimirović je doputovao u London iz Njemačke  da bi prisustvovao krštenju kraljevog sina. Iako je, kako navodi Vukotić, „vladiku doživljava kao jednu veliku ličnost“ bio je razočaran u njega nakon razgovora koje su vodili patrijarh Dožić i vladika Velimirović, a kojima je i  Vukotić prisustvovao.  Prilikom povratka u Italiju, patrijarh  Dožić i Vukotić posjetili rusku crkvu u San Remu gdje je Patrijarh odražao pomen crnogorskom kralju Nikoli i kraljici Mileni, protiv koga je, kako navodi Vukotić,  radio 1918. godine.

Što je patrijarh ispričao Vukotiću o kralju Petru, kakav je bio Dožićev stav povodom nagovaranja da ostane u emigraciji, kako je okončan rad Kraljevske vojne misije u Italiji, zašto je uhapšen Vukotić nakon povratka u Rim, pročitajte u dokumentu-pismu koje integralno prenosimo.             


DOKUMENT:

PODACI I SJEĆANJA DATI AMBASADORU GOSPODINU ARSU MILATOVIĆU
                                                                                                       

23. Avgust 1981-KOTOR
                                             PATRIJARH SRPSKI GAVRILO


Patrijarh Gavrilo stigao je u Monte Katini krajem Avgusta, mislim 23. a ja sam stigao da ga obiđem 26. Avgusta 1945. godine, gdje sam uspio kod savezničkih Vlasti da mu obezbijedim ugodan smještaj i ishranu.
Sa Patrijarhom sam uhvatio vezu još dok je bio u Kicbihelu-Austrija. Znajući njegovu želju da dođe u Montekatini ja sam organizovao njegovo prebacivanje iz Kicbihela.

Partijarha je posjetio krajem avgusta i major američke vojske Nikola Stepanović, donoseći mu poklone i pismo od Kralja Petra, koji ga je molio da dođe u London da krsti njegovog sina. Stepanović je ostavio na Patrijarha vrlo lijep utisak. Patrijarh je odgovorio da prihvata poziv i da će doći.

Ja sam posjetio Patrijarha još nekoliko puta i kada je došlo vrijeme da se ide za London, ja sam predložio Patrijarhu da dođe u Rim. Našao sam soluciju da ga smjestim kod slikara Pera Počeka koji je imao kuću pored Rima. Patrijarh je pristao i ja sam ga doveo u Rim. Patrijarhu nije bilo milo da dođe u Rim zbog Pape, kome nije mogao oprostiti rad biskupa Stepinca, koji je bio podržavan od Pape u vremenu pokolja Srba u Hrvatskoj.
Kod Pera Počeka Patrijarh je primao mnoge naše koji su se tada nalazili u Rimu, među njima: G i G-dja Topalović, Adam Pribićević, Dr Miha Krek, Dr Bjelajčić, Dušan Vlahović, general Marko Mihailović, major Sava Vukadinović i drugi.

General Mihailović pravio je intrige protiv mene kod Patrijarha da ne treba da ga ja pratim u London. Čak su došli neki članovi iz Komiteta i predložili mu da ga prati Bjelajčić.

Patrijarh je ostao dosljedan svojoj odluci da ga ja pratim.

Ja sam kod Engleske Ambasade u Rimu preduzeo sve da nam Ambasada dadne dokumenta za put, tj. pasoše. Naposljetku su pristali i ja sam dobio pasoš za Patrijarha, mene i Nikolu Paligorića, koga sam vodio navodno kao Oficira za vezu, međutim on je služio za mnoge poslove na putu a pored toga vozio je i automobil.
Na put smo krenuli 8. ili 10. Oktobra preko Italije i istog dana stigli smo u San Remo đe smo prenoćili.
Do Pariza imali smo poteškoća oko kvarova na automobilu a iz Pariza smo preletjeli avionom Savezničkim i u London smo stigli 16. Oktobra.

Slobodan Jovanović a i druge političke ličnosti obavijestile su Patrijarha o svemu što se za vrijeme rata u Londonu zbivalo.

U glavnom rekli su mu da su velike teškoće imali sa Krnjevićem koji je bio prestavnik i zamjenik Mačekov, mislim Hravat. On je uvijek bio opstrukcija vladi. Nikada nije htio ni jednom riječju osuditi rad ustaša i Pavelića.
Pored toga obavijetili su Patrijarha i o rđavom radu Kralja Petra. Rekli su mu da je on radio mnoge gluposti na svoju ruku ne slušajući političare.

O Kraljevoj ženidbi mnogo su mu govorili naročito o Aspaziji, kraljevoj tašti.
Rekli su mu mnogo toga o Purićevom radu i o traženju Engleza da izbace Dražu iz Vlade, što ovaj nije ni po koju cijenu htio.

Obavijestili su ga o radu Subašićevom, koji je na svoju ruku i bez znanja Kraljeva i ostalih političkih ličnosti stvorio sporazum sa Titom.

Obavijestili su ga o kobnoj izjavi Kraljevoj 12. septembra koju je dao po nalogu Engleza i Aspazije. Slobodan Jovanović tražio je sasatnak Kraljev sa političkim ličnostima, obećao je da će doći ali nije došao, već je održao govor preko radija.

Slobodan je obavijetio i o Kraljevoj svađi sa majkom Kraljicom Marijom.

Jovanović je obavijestio Kralja i o stavu Amerikanaca, koji su ostali do kraja dosljedni Draži Mihailoviću ali su popustili pred Čerčilovom politikom i odlukama sa Jalte.

Slobodan Jovanović, molio je Patrijarha da se primi posrednika i savjetodavca i da utiče na Aspaziju da se više ne miješa u unutrašnje stvari naše zemlje, da posreduje da dođe do izmirenja između Kraljice Marije i Kralja i da se obarazuje jedno političko tijelo koje će voditi poslove koji se odnose na našu zemlju. Patrijarh je pristao.
Poslije krštenja sina Kraljeva, koje je obavljeno uz veliku ceremoniju, uz prisustvo engleske kraljevske porodice i ostalih prijatelja naše zemlje, kao i uz učešće svih naših političkih ličnosti, ALI  BEZ  IKAKVOG  UČEŠĆA  ZVANIČNE  VLADE  ENGLESKE. Patrijarh se sastao sa Kraljem i savjetovao mu ono što je obaćao Slobodanu Jovanoviću. Otvoreno mu je govorio  protiv tašte Aspazije sravnujući je sa prokletom Jerinom. Tražio je od Kralja da sve izbjeglice saveznici smjeste u jednu zemlju a da se u našoj zemlji izvrše slobodni izbori. Osim toga tražio je od Kralja da se izmiri sa Majkom.

Kralj je obećao Patrijarhu da će zakazati sjednicu za 29. Oktobar na kojoj je trebalo da prisustvuju političke ličnosti, Patrijarah i Episkop Nikolaj.

Međutim, sjednica je odgođena za 30. pa za 31. Oktobar, kada je istekao rok boravka Patrijarha u Engleskoj. Do sjednice nije došlo i mi smo se vratili vozom i brodom pa vozom do  Pariza, a iz Pariza opet autom kojim smo došli.
Na tom putovanju ja sam bio prinuđen da spavam dvije noći u istoj sobi sa  Patrijarhom kada mi je sve gornje pričao. Na zaključku mi je rekao, sve je propalo, Kralj je lažov, Kralj me je prevario za sve što mi je obećao.
Kad sam ja uticao na Patrijarha da ostane u emigraciji i da pod njegovim okriljem produžimo borbu da bi došlo do slobodnih izbora u zemlji, on mi je odgovorio: „NEĆU  MINJA  DA  IDEM  U  AMERIKU  I  DA  ME  VODE  OD  RUČKA  DO  RUČKA, OD  PAROHIJE  DO  PAROHIJE, JA  ĆU  SE  VRATITI  U  ZEMLJU, TAMO  JE  MOJA  PASTVA, ali zadrži ovo za sebe za sada.“

Za vrijme Patrijarhovog boravka u Londonu imao sam prilike da bolje upoznam Vladiku Nikolaja Velimirovića, koji je došao posrestvom Saveznika iz Njemačke na krštenje.

Skoro svako veče smo sjedjeli sa Patrijarhom i uvijek bi Vladika Nikolaj pričao i varaćao se na temu da su Englezi gadovi i da hoće da ga ponovo vrate u logor. Ja sam zamišljao Vladiku Nikolaja kao jednu veliku ličnost, međutim kada je jednu veče, između ostalog, rekao Patrijarhu: „VIĐI  GAŠO ŠTO  HOĆE  OVI  GADOVI  ENGLEZI  DA NAS  VRATE  U  LOGOR.“, Patrijar je skočio i rekao mu dosta oštrih riječi, koreći ga što plače.

Na putu od Pariza preko Ventimilje stigli smo u San Remo, đe je u jednoj maloj ruskoj crkvi Patrijarh održao pomen Kralju Nikoli i Kraljici Mileni. Tada smo se upisali sva trojica, mislim Patrijarh, ja i Nikola Paligorić u knjigu koja je tamo postojala. Ja tada pomislih evo dođe momenat da se iz izgnanstva sjeti Patrijarh Kralja Nikole, protiv koga je 1918.godine radio. Valjad proviđenje je to htjelo.

Na putu iz Francuske, telefonirao sam mome ađutantu Markoviću da se spremi smještaj za Patrijarha kod Ljubice ROSSI, ćerke Vojvode Đura Petrovća. Tom prilikom Marković mi reče da su mu ovi sa crvenim kapama pretresali stan, da su uzeli oružje i radio stanicu i da ću imati neprilika.

Na prolazu kroz Pariz razgovarao sam sa advokatom Milošem Trifuncem i on mi reče da je otkrivena afera oko mog ilegalnog rada i moje misije i da su neki naši u Salzburgu pohapšeni.

Poslije razmišljanja ja sam poslije dva sata ponovo zvao Markovića i promijenivši mišljenje molio sam Markovića da se smještaj za Patrijarha spremi kod Plamenca. Što je i ostvareno.

Kad smo stigli uveče, Patrijarh je smješten kod Plamenca koji nam je bio priredio lijepu večeru. Poslije večere, ja sam se oprostio sa Patrijarhom, rekavši mu da su me Saveznički oragni tražili i da ćiu sigurno imati neprilika. Ja im se moram sjutra prijaviti i sigurno će me uhapsiti. Poljubio sam ruku Patrijarhu i otišao. Sjutra dan sam se prijavio organima Američke vojne policije, koji su me poslije dugog ispitivanja o mome produženom ilegalnom radu uhapsili.

Gospodinu                                                                                       Vukašin J. Vukotić
Arsu Milatoviću ambasadoru                                                           Dobrota Ljuta 311
Kotor                                                                                                 81330 KOTOR   


     

.


 

.

Komentari (1)

POŠALJI KOMENTAR

Feđa Perović

Dokumenta na viđelo. Bravo Jadranka.