15 °

max 15 ° / min 9 °

Ponedjeljak

04.03.

15° / 9°

Utorak

05.03.

14° / 8°

Srijeda

06.03.

14° / 8°

Četvrtak

07.03.

9° / 8°

Petak

08.03.

12° / 7°

Subota

09.03.

11° / 7°

Nedjelja

10.03.

12° / 7°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Američki papiri: VILSON saopštava da je ANTISRBIN zbog postupanja Srbije u Crnoj Gori

Istorija

Comments 2

Američki papiri: VILSON saopštava da je ANTISRBIN zbog postupanja Srbije u Crnoj Gori

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: V.J.

Najmoćniji političari svijeta okupili su se 12. januara 1919. u Parizu da riješavaju o sudbinama svih nacija: predśednik Sjedinjenih Država Vilson (na slici gore) i sekretar za vanjske odnose Lansing; francuski premijer Klemanso i njegov šef diplomatije Pišon; iz Velike Britanije premijer Lojd Džordž i ministar Balfor; iz Italije premijer Orlando i šef diplomatije Sidnej K. Sonino…

U formatu Vrhovnoga ratnoga vijeća, sile Antante, iza zatvorenih vrata u palati na Quai d'Orsayu, odlučuju pod drugom tačkom dnevnoga reda da li će njihova ratna saveznica Kraljevina Crna Gora imati reprezentovanje na predstojećoj Mirovnoj konferenciji u Parizu (Versaju) — u kojem statusu, mandatu i broju.

Od tog raspleta zavisi i opstanak viševijekovne nezavisnosti Crne Gore, koju su Srbi tri mjeseca ranije vojno okupirali; a potom su u Podgorici, preko svojih agenata i plaćenika. „izglasali” zbačivanje Petrovića-Njegoša i ukidanje crnogorske države.

Ove mučke postupke snažno je poduprala Francuska: diplomatski, propagandno, ali i oružano na terenu, jer je uz Srbiju već imala trupe u Crnoj Gori i generala Venela na Cetinju. A na Quai d'Orsayu prisutne lidere Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Italije francuski ministar Pišon dezimformiše kada im nameće formulaciju da je u novembru 1918. tzv. podgorička skupština „ustavotvorna”! — iako, naprotiv, tamo je divlje ukinut Ustav Kraljevine Crne Gore; i nikakav drugi nije donijet.

Jedan od rezultata jeste da Crna Gora — saveznica Antante koja je sve žrtvovala u tek minulome ratu — 12. januara 1919. na sastanku najmoćnijih svjetskih političara i docnije na Mirovnoj konferenciji u Parizu ima nepovoljniji status čak i od kolonija (dominiona), poput Sijama.

Odvojene oficijelne zapisnike o sastancima na Quai d'Orsayu za američku diplomatiju su napravili državni sekretar Robert Lansing i general Tasker H. Blis, raniji načenik štaba američke armije, stalni predstavnik pri Vrhovnome ratnome vijeću i docniji opunomoćenik na Mirovnoj konferenciji.

Sadržaji zapisnikâ Lansinga i Blisa se u najbitnijem podudaraju. Javno su objavljeni 1943. u knjizi „Papiri u vezi sa vanjskim odnosima Sjedinjenih Država: Pariška mirovna konferencija 1919” (III, United States Government Printing Office, Vašington, 483-494, 495-507). Slijedi o toku sastanka prvi nastavak u prijevodu na crnogorski jezik; paralelno objavljujem i Lansingove i Blisove „papire”…

-----

Sekretarove bilješke s razgovora održanih u sobi g. Pišona na Quai d'Orsayu u neđelju, 12. januara [1919], 16 sati.

Prisutni —

FRANCUSKA: g. Klemanso, g. Pišon, g. Dutasta, g. Bearn, kapetan Portje; — VELIKA BRITANIJA: The Rt. Hon. [The Right Honourable] D. Lojd Džordž, The Rt. Hon A. J. Balfor, potpukovnik sir Moris Hanki; — ITALIJA: g. Orlando, baron Sonino, konte Aldrovandi, major A. Džons; — SJEDINJENE DRŽAVE: predśednik Wilson, g. R. Lansing, g. A. H. Frejzer. Tumač: M. Mantu.

(Napomena: Ovaj sesija je nastavak zasijedanja Vrhovnoga ratnoga vijeća započetog ranije poslijepodne, čiji je zapisnik pripremljen zasebno.)

1. — PROCEDURA MIROVNIH PREGOVORA

- Gospodin PIŠON je rekao da je prvo pitanje koje treba ispitati generalna procedura u vezi s mirovnim raspravama. Francuska vlada poslala je prijedlog o toj temi pridruženim vladama…

- Predśednik VILSON je predložio da je jedan predstavnik dovoljan za Sijam; dva za Belgiju, Grčku, etc; dok bi Brazil, kao veća država, trebao imati tri.

- Gospodin LOJD DŽORDŽ je rekao da… postoji tačka na kojoj bi morao insistirati, naime, u pogledu predstavljanja britanskih samoupravnih dominiona i Indije…

- Predśednik VILSON je kazao da… kad bi dominioni dobili ovu dodatnu reprezentaciju… utisak bi bio posebno jak među malim silama; činilo bi se da Velike Sile, brutalno rečeno, vode Mirovnu konferenciju…

- Gospodin PIŠON je rekao da ako se prihvati prijedlog g. Lojda Džordža u pogledu brojeva [zastupnika], nema sumnje da će doći do velikoga razočaranja među takvim silama kao što su Grčka, Srbija etc…

- Gospodin SONINO je želio znati: da li će CRNA GORA imati dva zastupnika ili jednoga?

- Gospodin PIŠON je rekao da se, trenutno, pitanje hoće li određene kategorije Sila imati jednoga ili dva ili tri predstavnika raspravlja samo načelno…

- Predśednik VILSON kazao je da ima sentimentalan ośećaj u vezi s Rumunijom i Srbijom. Bio je sasvim voljan da one budu zastupljene nerazmjerno bilo kojem načelu…

2. — REPREZENTOVANJE CRNE GORE (Representation of Montenegro)

- Gospodin PIŠON je rekao da je francuska vlada primila saopštenja iz Srbije da je Crna Gora postala dio države pod upravom Karađorđevića monarhije. U isto vrijeme iz Podgorice je stigla poruka da se ustavotvorna skupština (Constituent Assembly) složila da se Crna Gora pripoji Srbiji. Kralj Crne Gore je pak izjavio da je odluka ustavotvorne skupštine nevažeća i da je treba zanemariti; stoga se čini da se odluka ne može donijeti prije nego što se Konferencija sastane.

To je gledište francuske vlade. Posljedično se postavilo pitanje: treba li Crnu Goru smatrati zasebnom državom koja ima pravo na odvojeno predstavljanje na Konferenciji ili kao dio srpskoga predstavništva?

- Predśednik VILSON kazao je da je akcija Srbije u vezi s Crnom Gorom donekle išla prema tome da ima predrasude prema Vladi Srbije. Ovako djelovati silom je u suprotnosti s načelom samoodređenja (principle of self- determination).

Iako nije imao precizna saznanja, ne bi se iznenadio kada bi saznao da je Kralj Crne Gore bio u pravu i da ustavotvorna skupština u Podgorici nije pravilno konstituisana. Srbija nije imala pravo da šalje svoje trupe u Crnu Goru. Događaji posljednjih meseci gotovo da su ga učinili navijačem Crne Gore (partisan of Montenegro).

Stoga je bio snažno za to da na srpske pretenzije ne obraćaju pažnju i da se dâ Crnoj Gori odvojeno zastupanje (giving Montenegro separate representation).

- Gospodin LOJD DŽORDŽ je rekao da nije siguran u činjenice, ali smatra da Crna Gora treba da ima pravo da se izjasni prije no što se utvrdi ima li pravo na odvojeno zastupanje. On nije antisrpski po tom pitanju, no smatrao je da treba da utvrdimo činjenice.

- Predśednik VILSON je rekao da je u ovome slučaju antisrpski (anti-Serbian), jer nijedna zemlja nema pravo da uzme samoopredjeljenje druge zemlje u svoje ruke.

On je pitao: ko treba da bira crnogorske poslanike? De facto vlada je očigledno bila pod srpskom kontrolom i nije kvalifikovana da iznosi suprotno gledište. Kralj [Nikola Petrović-Njegoš], koji boravi u Parizu, teško je mogao da iznese više od svoje lične strane pitanja. Dakle, iako je jasan da Crnu Goru treba predstavljati, ostaje u nedoumici kako to zastupanje treba da bude riješeno.

- Gospodin BALFOR je rekao da nema jasnu predstavu o tome kada i kako se dogodila invazija na Crnu Goru (invasion of Montenegro).

- Gospodin SONINO je rekao da se to dogodilo neposredno nakon Primirja. Srbi su prodrli u Crnu Goru i usprotivili su se bilo kakvoj istovremenoj akciji Italije. Kako bi izbjegli sukob između saveznika, Italijani su se držali podalje od Cetinja.

Pokret za uključivanje u Srbiju nastao je pod srpskim pokroviteljstvom. Postojala je, međutim, suprotna strana koja je željela biti dio Jugo-Slovenske države (Yugo-Slav State), ali kao autonomna jedinica u toj državi (autonomous unit in that State).

Sa svoje strane, on nije mogao podržati vladu koja je preduzela takve korake. U srpskome izaslanstvu uvijek bi bilo predstavnika suprotne strane; tako da, ako bi Kralj Crne Gore imenovao delegate, druga strana ipak bi bila optimalno zastupljena na Konferenciji.

U Crnoj Gori je bilo velikih nemira što je reakcija na srpsku akciju (re-action against the Serbian action); i pozivana je pomoć. Za novi je režim nastavak rata vrlo loš početak…

-----

Bilješke sa sastanka Vrhovnoga ratnoga vijeća, Quai d'Orsay u 14:30h 12. januara 1919. [„papiri” Taskera H. Blisa]

Bili su prisutni —

SAD: Predśednik [Vilson], The Rt. Hon. Robert Lansing, general Blis, g. Frejzer; — FRANCUSKA: g. Klemanso, g. Pišon, maršal Foš, g. Legi, g. Kloc, g. Lušer, g. Dutasta, g. Bertolu, komte De Bearn; — VELIKA BRITANIJA: g. Lojd Džordž, g. Balfor, sir Henri Vilson, sir Moris Hanki; — ITALIJA: g. Orlando, baron Sonino, konte Aldrovandi.

[Nakon zaključenja rasprave o vojno-tehničkim aspektima, Vrhovno ratno vijeće odlučilo je da o diplomatskim pitanjima sastanak nastavi bez prisustva dijela visokoga vojnoga personala, koji se povukao]…

- Gospodin PIŠON je zatim opširno opisao situaciju u Crnoj Gori pokazujući da postoje dvije frakcije, jedna koja je tvrdila da Crna Gora želi da se spoji s Velikom Srbijom (Greater Serbia), a druga, stranka Kralja [Nikole], insistira na tome da sastanak (meeting) u Podgorici zapravo nije odražavao ośećaje zemlje.

- PREDŚEDNIK [VILSON] je rekao da je postupak Srbije prema Crnoj Gori otišao na neki način prema stvaranju predrasuda prema Srbiji.

Bila je [Srbija] apsolutno protiv svih načela procesa samoupravljanja (self-government) koje treba forsirati i — [slijedi doslovni citat Vilsonovih riječi, prim] — „smatram vjerovatnim da je sastanak (meeting) u Podgorici bio zasebni ustavotvorni sabor, sazvan pod uslovima koji se ne mogu smatrati legalnim (not be considered legal)”.

Nije znao nikakav razlog za prisustvo srpskih trupa u Crnoj Gori, a okolnosti u posljednjih nekoliko mjeseci učinjele su ga borcem za prava te zemlje [Crne Gore].

- Gospodin LOJD DŽORDŽ smatrao je da Crna Gora treba da ima pravo da iznese svoj slučaj; i trebali bismo je saslušati prije nego što odlučimo. Rekao je da nije protiv Srbije.

- PREDŚEDNIK se odrekao svakog antisrpskog ośećanja, izuzev u ovome slučaju (The PRESIDENT disclaimed any anti-Serbian feeling, except in this case).

Nije baš dobro načisto ko će izabrati crnogorsko reprezentovanje. De facto vlast je pod srpskom dominacijom, a Kralj je u egzilu. Iako smatra da Crnu Goru treba predstavljati, nije vidio na koji način treba birati predstavnika.

- Gospodinu BALFORU nije bilo sasvim jasno što se tamo dogodilo.

- Baron SONINO je objasnio da se ono što se tamo dogodilo — dogodilo se nakon Primirja; a iako su, prema odredbama Primirja, Crnu Goru trebale da okupiraju francuske trupe, tamo nijesu bile poslane nikakve oružane snage liše srpskih trupa.

Čuo je kako su Srbi (Serbs) i Crnogorci (Montenegrins) praktično jedna rasa (race); ako bi Kralju bilo dopušteno da ima jednoga predstavnika — drugi element bi sigurno imao zastupljenost među srpskim delegatima…

Nastavlja se…

 

Komentari (2)

POŠALJI KOMENTAR

Roksana

Treba samo pročitati: Vitni Voren, "Zločin Mirovne konferencije". Domaće neznalice i plaćenici više su nas koštali no svi ratovi s osvajačima. Taj usud nas prati i danas. No, ako Boga ima, i ako postoji pravde, provedriće nad Crnom Gorom!

Anthropos

Ma, kakav predsjednik USA Mr. Wilson - DF-ovci su sugurni da je CG "dobrovoljno" - pod bajonetima srbijanske vojske - pristupila kraljevini Srbiji. Kako objasniti očigledno umnim i moralnim "slijepcima"?