10 °

max 14 ° / min 7 °

Utorak

20.02.

14° / 7°

Srijeda

21.02.

14° / 5°

Četvrtak

22.02.

12° / 6°

Petak

23.02.

11° / 8°

Subota

24.02.

10° / 8°

Nedjelja

25.02.

9° / 7°

Ponedjeljak

26.02.

10° / 5°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Đorđe Karađorđević: Ja sam Crnogorac, nijesam Srbin

Istorija

Tag VideoTag Gallery
Comments 8

Đorđe Karađorđević: Ja sam Crnogorac, nijesam Srbin

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: Vladimir Jovanović

Na gornjoj fotografiji, Đorđa Karađorđevića rođena 1887. u prijestonici Knjaževine Crne Gore drži u krilu majka mu Zorka (1864-1890), šćer knjaza Nikole i Milene Petrović-Njegoš.  

Karađorđevići su onomad prognanici iz Srbije kojom vladaju Obrenovići. Rođen kao emigrant u Crnoj Gori, Đorđe je i kršten u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. O đetinstvu na Cetinju, Đorđe piše u „Istini o mome životu”, memoarima objavljenim 1969. u Ljubljani. 

Đorđe je najstariji sin Zorke i Petra. Postaje 1903. zvanično nasljednik prijestola Srbije, nakon što su tamošnji oficiri zaklali kraljevski par Obrenović, a njegova oca po povratku u zemlju postavili za kralja. 

No, krunu Đorđe nikad nije stavio na glavu. Odriče se prijestolonasljedstva jer je, tvrdi se, nanio smrtne povrede dvorskome poslužitelju. Abdikacija će narednih decenija imati kontroverzna tumačenja i implikacije.

Njegov mlađi brat, Aleksandar, 1909. postaje prijestolonasljednik, od 1914. regent Srbije, a od 1921. kralj Jugoslavije (SHS). Nekoliko godina docnije, on će Đorđa navodno zbog mentalne bolesti prinudno izolovati, sklanjajući ga u razna mjesta daleko od javnosti i van Beograda. I nakon antentata 1934. na Aleksandra, knez-namjesnik Pavle Karađorđević će mu produžavati izolaciju. 

Tek će Njemci, po okupaciji 1941, Đorđa osloboditi i dozvoliti mu da se vrati u Beograd. Tu je u oktobru 1944, dok su borbe za oslobođenje grada u toku, Đorđe pronašao štab 1. armijske grupe Titove vojske privremeno smješten na Dedinju. Načelnik štaba je Savo Drljević (1912-1994), Crnogorac, rodom iz Kolašina, general i narodni heroj.

„Dvadeset godina od oslobođenja Beograda” naslov je serijala koji u jesen 1964. objavljuje dnevni list „Borba”, autora P. Stojanovića. Između ostaloga, zabilježeno je što je gen. Drljević ispričao o susretu s Đorđem Karađorđevićem. 

Razgovor s ovim Karađorđevićem je oktobra 1944. imao još jedan Crnogorac, general Peko Dapčević (1913-1999), partizanski komandant cjelokupne operacije oslobađanja Beograda. Dapčević to opisuje u svojoj knjizi „Za Beograd” (1984). Susret je ekranizovan 1986. u televizijskoj seriji „Odlazak ratnika, povratak maršala”, proizvela i emitovala TV Beograd. 

Nesuđeni kralj Srbije, tj. Jugoslavije, Đorđe Karađorđević, prema gen. Savu Drljeviću, tada je izjavio decidirano da nije Srbin, nego Crnogorac; dodao je: Crnogorac i Jugosloven. 

O tome je, dakle, gen. Drljević svjedočio 1964. za „Borbu”. Autentičnost je mogao potvrditi i sâm Karađorđević, koji je, po oslobođenju zemlje, oženio Radmilu Radonjić (1907-1993), Crnogorku, porijeklom s Njeguša, i nastavio slobodno živjeti u Beogradu u tom gradu je 1972. i umro.

Slijedi dio iz śećanja generala Sava Drljevića, objavljeno je u izdanju beogradskoga dnevnoga lista „Borba” od 23. oktobra 1964…

***

Princ u štabu armijske grupe

— Iz vojnih dokumenata se vidi da se vaš štab po dolasku u Beograd smestio u Užičkoj ulici (ranije Rumunska). U nekim arhivama je zabeleženo da vas je još prvog dana posetio princ Đorđe Karađorđević.

— Štab nije teško primetiti ako se nalazi u njegovoj blizini — kaže general Drljević. To je opazio i Đorđe Karađorđević pa je došao kod nas. Ušao je u štab i predstavio se:

— Ja sam Đorđe Karađorđević. 

— Ja sam Savo Drljević — odgovorio sam.

— Pa vi ste Crnogorac.

— Jesam. 

— I ja sam Crnogorac — rekao je princ. Rodio sam se na Cetinju. 

— Kako, vi ste Srbin?

— Kakav Srbin, mene su Srbi hteli da ubiju i odveli me u ludnicu.

Karađorđević je — kaže Savo Drljević — na to dodao da je on Crnogorac i Jugosloven, i da uvek bio republikanac. 

Sa ogorčenjem je govorio o svom bratu Aleksandru: „Strpao me je u ludnicu zato što sam imao veze s narodom i oficirima i što sam bio protivu njegove tiranije. Ja 14 godina nisam smeo ni sa kim da razgovaram, novine nisam dobijao, skoro sam zaboravio da čitam i pišem, izgubio sam predstavu o stvarnosti”…

 

Komentari (8)

POŠALJI KOMENTAR

Marina

@bijeli p. Kolicini njih je npr.poznato da je Petar-skitnica ,kojega je knjaz Nikola primio u CG i dao toj matoroj izanđaloj drtini mladu kćerku za ženu, nju TRUDNU GURNUO NIZ STEPENICE od kojih je posljedica umrla???!! Nista cudno za razbojničku,krvožednu krv koja je pobila toliki SOPSTVENI ROD!

bijeli p.

@Mojaš Pročitajte njegovo auto biografsko djelo: "Moj Život" Đ. Ka rađorđević. Čovjek je ono što misli što osjeća da je. Majka mu je bila dična Crnigorka, a otac skitač i bitanga. Kralj Nikola ih je podigao na Cetinju.....Otac im je ubio majku....gurnuo je niz basamake...

Boško Agram

@Mojaš Bio je etnički, etički i deklarativno Crnogorac i Jugosloven. Ne namećite mu četničke opanke.