Bar: Knjažev hram Sv. Vasiliju Ostroškome i izliječenje knjaginje Milene

Priredio: Vladimir Jovanović

„Više sela Zubaca (u nahiji Primorskoj) na śevernoj strani istih, uzdiže se brijeg Gradac. Kada su Crnogorci osvojili grad Bar [1877. godine] i okolinu mu, tada njegovo Visočanstvo, naš uzvišeni Gospodar, vraćajući se sa svojijem vitezovima iz krvave borbe sa pobjedom, u znak blagodarnosti Svevišnjemu, obreče sagraditi crkvu na pomenutome brijegu, što bi i učinjeno”.

Ova Knjaževa zadužbina, nazvana i Ribnjak, po obližnjem polju i izvoru, posvećena je Vasiliju Čudotvorcu Ostroškome, koga je autokefalna Mitropolija crnogorska - Crnogorska pravoslavna crkva pod upravom mitropolita Save Petrovića-Njegoša kanonizovala najkasnije 1768. — od te godine postoji služba, a možda i sinaksar ovome svetitelju.

Gradnja bogomolje u Zupcima, izvještava ondašnja crnogorska štampa, dovršena je 1894. godine. Hram je osvešten godinu kasnije, a potpadao je pod parohiju Barsku Mitropolijske eparhije Crnogorske crkve.

Zupce, neprekidno, od vremena države dukljanskih Slovena — u kojoj je Bar bio jedna od prijestonica — naseljava drevno stanovništvo: Crnogorci, katolici. Vjeruje se da je nekad tu bio katolički manastir Dukljansko-barske nadbiskupije, najvjerovatnije razoren u zemljotresu. U docnija vremena, 1844. godine, izgrađena je i sada postojeća župna bogomolja Zupčana posvećena Sv. Ivanu (Jovanu) Krstitelju, koji je patron sela.

Podno brda Gradac, na kojem je podignuta Knjaževa pravoslavna zadužbina u povodu vojne pobjede nad Osmanlijama — kada je, dakle, Bar povraćen u sastav crnogorske države — nalazila su se „i nekolika starodrevna duba, koji svojim, u široko puštenim granama zahlađuju grobove poginulih boraca crnogorskijeh, za vrijeme pomenute borbe”.

„U subotu 29 pr. mjeseca [aprila 1895. godine, po starome kalendaru, prim], na dan sv. Vasilija Ostroškoga, u 6 sati u jutru”, bilježi se, „dođoše barski sveštenici g. g. pop Vaso Vukotić i pop Savo Popović, da s blagoslovom Njegova Visokopreosveštenstva g. Mitropolita Mitrofana osveštanje izvrše. Poslije njih, moglo se je viđeti, kako narod gomilama pridolazi, te je izvršenju ovoga svetoga obreda prisustvovalo preko 500 duša iz Bara i okoline, kao i iz Spiča i Šušanja”.

„Pošto se krševiti Gradac strmo uzdiže i završuje sa šiljastijem vrhom, to se je po njemu i vrlo malo ravnine moglo učinjeti, te zato je crkva pomalena morala biti, radi čega je veći dio naroda morao biti pred i oko crkve za vrijeme osvjećenja i službe”.

Izvještava se da kada su „g. g. sveštenici sv. obred izvršili, tada, praćeni cijelijem prisutnijem narodom, sa litijom sašli su niz brijeg ,’Pod dubove’, đe su na grobovima onđe sahranjene braće pomolili se Bogu, za upokoj duše njihove. Zatijem je g. pop Vaso kliknuo:

‘Živio Knjaz!’

U tome nastade gromoglasno klicanje iz sviju grla i grmljava pušaka.

Cijelome je narodu posluženo piće, a zatim uhvaćeno kolo, u kojemu su se pjevale narodne pjesme, da od gromkih i milozvučnih glasova muških i ženskih gora odjekivaše. Poslije se je pristupilo bratskom i zajedničkom ručku, đe se je iznijelo u izobilju jela i pića, uz koje su padale mnogobrojne zdravice, koje su popraćene sa gromoglasnim klicanjem i grmljavom iz pušaka kao i odlomcima raznijeh pjesama. Poslije ručka mnogi su gađali iz pušaka u biljegu, a zatijem su se daljni počeli razilaziti”.

Objaviću i još jedan interesantan podatak o toj crkvi Sv. Vasilija, na Ribnjaku u Zupcima. Tokom izgradnje sutormanske dionice željezničke pruge Bar-Virpazar, koja je bila italijansko-crnogorska investicija, tuda je 1907, veoma bolesna, prošla knjaginja Milena I, radi odlaska na liječenje u Rim. Radovi na izgradnji željeznice okupili su kako Crnogorce iz raznih krajeva, tako i Italijane i Hrvate. Što se tim povodom desilo, pisao je „Glas Crnogorca”…

------------

Crkvica na Ribnjaku

Pišu nam iz Bara: Još onog dana, kad je Nj. Kr. V. Knjaginja Milena priješla preko Sutormana za Rim, da svojoj bolji lijeka potraži, trudoljubive radnike i njihove starješine, koji rade na novopočetoj sutormanskoj željezničkoj liniji, obuzela je teška misao, vidjeći je dosta bolesnu, pa moleći se Bogu — da povrati Visokoj bolesnici poremećeno zdravlje, odlučiše da se u hramu Sv. Vasilije na Ribnjaku odsluži sv. služba sa blagodarenjem.

G. kom. N[iko] Kusovac, u ime nastojnika, pozove barskog sveštenika Vasiliju Vukotića, koji se dragovoljno odazove pozivu trudoljubivog i blagodarnog naroda i 11. marta t. g. bude odslužena sv. liturgija s molebstvijem za zdravlje Uzvišene bolesnice i cijelog Vladajućeg Doma.

Poslije sv. službe, g. kom. Kusovac, kao glavni starješina u ime nastojnika i radnika uputio je preko ađutanta g. M. Popovića, depešu Nj. Kr. V. Knjaginji Mileni u Rim, na koju je Visoka bolesnica blagoizvoljela odgovoriti, zahvaljujući najsrdačnije starješinama i radnicima sutormanske linije.

Telegram ovaj, u kojemu je javljeno, da se Uzvišena majka Knjaginja počela oporavljati, obradovao je radnike i njihove starješine tako, da im je odjednom vaskrsla misao, da se počne raditi na tome, da se na maloj crkvici na Ribnjaku podigne zvonik, dobavi zvono i još učine oko nje neke popravke — jednom riječju, da taj dan ostane obilježen trajnom uspomenom. Ta lijepa zamisao nije ostala besplodna, već je istog dana g. Savo Š. Bašanović priložio zvono u vrijednosti od 240 kruna.

Na 29. apr. t. g., na dan Sv. Vasilije Ostroškog — kao na dan crkvene slave, kad se sakuplja narod iz Bara i okoline da se pomole Bogu — lijepa se misao i opet pokrenula i tom prilikom priložiše:

- po 10 kruna: g. kom. Niko Kusovac, Aleksa Bulatović, Lazar Čejović, kapo Đov. Brakolin, Đor. Matković (Hrvat), Marko Poznanović (Herceg-Novi), inžinjer Pazi, M. Lekić (Komarno), of[icir] M. Bošković, podof[icir] Toman Zec, Antoneli Đenije (Talijanac), Ilija Marović, Jošo Filipović (Dobrljanin [Dobrsko Selo]);

- po 5 kruna: g-đa Evg. Švegića, gđica Uđa Švegića, g. g. Miro Garić (Bratonožić), Al. Đuzepe (Talijanac), Nikola Alaći, Milo Šaranac, Jošo Đurašević (Ljubotinj), M. Kovačević (Zeta);

- po 3 krune: g. g. L. Jovetić, Petar Kovačević (Grahovo), M. Raketić, Andrija Vreteničić (Dalmatinac);

- po 2 krune: g. g. Risto Đurović, Ilija Ratković, Radun Stojanov (Kuč), Luka Baić, Savo Lukšić, Đuro Đurišić (Boljevići), Milo Lekić (Komarno), V. Prelević (Kuč), Radule Grupković.

Pokretačima, priložnicima i svima koji su se zauzimali, a zauzimaju se i sad oko uređenja ovako korisnog rada, neka je najsrdačnija hvala i priznanje.

.

.