Žabljak: Narod se kupi u svojim crkvama đe prinosi tople molitve za Gospodara

Priredio: Vladimir Jovanović

 Ovo je drugi nastavak serijala o sabornoj crkvi na Žabljaku i drugim jezero-šaranskim hramovima, sagrađenim i osveštanim u jurisdikciji Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve…

 Mitrofan Ban, mitropolit, poglavar autokefalne Crkve, bio je takođe i v.d. upravitelja područne mu Eparhije zahumsko-raške koja je vakanta 1895. — kada je on u kanonskoj vizitaciji Jezera i Šaranaca. Mitropolit je tom prilikom dao saglasnost i blagoslovio gradnje hramova u selima:

 - Tepca (dotad bila samo drvena bogomolja)

 - Međužvalje

 - Novakovići.

 U kapetaniju Jezero-šaransku Mitrofan je došao iz Pive. Osim hramova na Žabljaku i Kršu, iz 1873. i 1874, na teritoriji savremene žabljačke opštine, pod jurisdikcijom Crnogorske crkve godine 1884. sagrađen je i osveštan — onomad u kapetaniji Planino-Pivskoj — hram Vaznesenja Gospodnjega u selu Mala Crna Gora.

 O Mitrofanovoj vizitaciji postoji zapis, koji ću objaviti u ovome i idućem nastavku. Hronološki mu prethode još dva izvještaja, moguće interesantna, takođe ih prenosim: - iz 1886. o smrti i velikoj sahrani u porti Vlaške crkve Roždestva presvete Bogorodice na Cetinju Joksima Kneževića vojvode šaranskoga — koji je titulu naslijedio od Tripka Džakovića (†1875); i o jednom od mnogih blagodarenja Knjazu u žabljačkoj Preobraženskoj crkvi, konkretno povodom finansijske pomoći Jezercima u nevolji…

 ------------

1886.

 († JOKSIM KNEŽEVIĆ)

 Šaranski vojvoda i bivši Kapetan Joksim Knežević umrije u četvrtak oko 2 časa iza podne, poslije četvoromjesečnog teškog bolovanja ovđe na Cetinju, u 60-oj godini svojoj.

 Pokojnik je ovamo iz svoga rodnog mjesta nazad dva i po mjeseca prenesen bio, te se za neko vrijeme u ovdašnjoj bolnici „Danilo i” liječio, a poslije, po njegovom zahtjevanju, bi prenesen u varoš u jednu privatnu kuću, đe se sve do pošljednjega časa svoga života nalazio.

 Nekoliko dana pred njegovu smrt, Njegovo Visočanstvo, naš predobri Gospodar i Knjaz, uvažavajući velike zasluge svojega junačnoga i hrabrog vojvode Joksima, najmilostivije izvolio ga je dva puta pohoditi što je ovome zaslužnom junaku najveća radost bila; te je i u nekoliko puta pred svoju smrt govorio, da je on kao najsrećniji Crpogorac i da će zadovoljan umrijeti, kad je pred svoju smrt mogao poljubiti ruku svojega dobroga Gospodara.

 U petak, oko jedanaest časova pred podne, bio je svečani sprovod.

 Pred kućom, u kojoj je pokojnik umro, čekala je četa vojnika, koja je za sprovod određena bila. Kad se mrtvački sanduk iz kuće iznio, vojnici su pa komandi svoga oficera učinili propisanu počast; za tim se pošlo k crkvi ovim redom:

 - najpriđe su išli vojnici s oficerom, iza njih đaci sa pjevcima [pojci, prim], za ovijema sveštenstvo pred mrtvačkim sandukom, kojega su četiri Knjaževa perjanika nosila, a za sandukom Njegova Svjetlost Knjaz-Našljednik [Danilo Petrović-Njegoš], Nj. S. Knjaz Petar Karađorđević, uz pratnju svega višeg i nižeg činovništva i mnogobrojnog naroda.

 Kad se došlo kod crkve, vojnici su se pred istom zaustavili, te kad je sa propisanim počastima mrtvački sanduk mimo njih u crkvu ponesen bio otpočelo se opijelo. Pri svršetku opijela, na znak pošljednjeg cjelovanija, Njegova Svjetlost Knjaz Našljednik prvi je pokojnika cjelivao, zatim Nj. S. Knjaz P. Karađorđević i onda redom cio narod.

 Pri iznošenju iz crkve mrtvačkog sanduka, vojnici su opet učinili propisane počasti, a pri spuštanju u grob, na komandu svog oficera, u tri puta svaki je vojnik opalio po jedan metak iz puške, kao znak oproštaja sa svojim hrabrim vojvodom.

 U Vojvodi Joksimu Crna Gora izgubila je jednoga hrabrog i viteškog junaka, a Njegovo Visočanstvo Gospodar Knjaz, jednoga od svojih najpouzdanijih vojvoda i najhrabrijih krajičnika. — Laka mu ova junačka zemlja bila, za koju je dosta muka podnio, i vječni mu spomen među junacima.

 -----------

1891.

 Žabljak (Jezera)

 (Milostiva pomoć Njegova Visočanstva Knjaza Nikole I. - Blagodarenje i javna Blagodarnost.)

 Naš uzvišeni Gospodar blagoizvolio je ukazati svoju milost, kao svakada, tako i ovoga puta — pruživ pomoć novčanu otamošnjim selima: Žabljaku, Junčevu-dolu i Ninkovićima; u pošljednjima je i tepački narod [selo Tepca, prim].

 Za ovamošnji siromaški narod, koji se nalazi u podnožju čuvenog Durmitora, došlo je 810 for[inti]. Uzvišeni Vladalac doznao je da su pomenuta sela u velikoj nuždi od prošle nerodne godine; pa ne samo nerodica, no ih je i skakavac po[h]arao, te su većma pali u nuždi.

 Zato, milostivi Gospodar, preko dežurnog svoga ađutanta g. Blaža Petrovića, posla pomoć, te se mnogi siromasi utješiše.

 Primivši očinsku Gospodarsku pomoć ovamošnji g. kap. Milovan Kršikapa — odmah se postara, te je kroz pet dana novce izdao onijema, koji su u najvećoj nevolji.

 Ovamošnji narod se kupi u svojim crkvama đe prinosi tople molitve za zdravlje svoga Gospodara i Njegov vladarski Dom.

 U ovdašnjem Božjemu hramu bila je 4. marta liturđija i blagodarenje, koje je svršio sveštenik Petar Šaulić u prisustvu ovdašnjeg građanstva, učitelja, đaka, kapetana i potkapetana.

 Toga istoga dana držata je služba i blagodarenje u Tepačkoj crkvi, u kojoj je svještenodjejstvovao Stevan Popović.

 U Božjim hramovima toplo smo prinosili molitve Tvorcu da Bog živi našega Gospodara i njegov Dom, na mnogaja ljeta!

 Lazar Čobel[j]ić-Jovanović, učitelj Jezerski.

 -----

1895.

 …U pratnji G. Mitropolita od Pivskijeh glavara i dalje do Jezera otišli su: iguman Pivski o. Polikarp Glomazić, serdar i komandir g. Miro Gagović, oficir Šćepan Ploska i sveštenik Borkovićki, Radovan Vračar.

 Na planini Štuocu, pod Durmitorom, srele su putnike dvije stotine ljudi, na čelu kojih bijaše podkomandir g. Đoko Šaulić i kapetan g. Živko Šibajlija.

 Sa Štuoca, koji dijeli Pivu od Jezera, čaroban je pogled na Jezera. Velika prostrana ravnica, koja se prostire od Durmitora do Međužvalja i od Drobnjaka do brda iznad Tepaca, to su ubava Jezera. Ovaj divni kraj dobija svoje ime od njekijeh manjijeh jezera, koja se u ovome plemenu nalaze.

 Julija 17. u 11 sati pređe podne prispjeli smo na Žabljak. Kod crkve žabljačke bijaše se okupio narod jezerski, da primi blagoslov od svoga Duhovnoga Pastira. Poslije običnoga blagodarenja u crkvi, G. Vladika izišao je među narod, pozdravio ga i u nekoliko jezgrovitih riječi poučio ga, izrazivši radost, što je tako srećan, da prvi put pośeti ovo lijepo mjesto.

 Govornik završio je svoj govor sa molitvom: da Bog poživi Gospodara i Njegov Dom. Okupljeni narod uzvikne: „Živio Gospodar!”

 Okupljenome narodu G. Vladika kazao je, da će śutradan, 18. julija, biti u Sv. Preobraženskoj crkvi Arhijerejska služba, pozivljući ih, da dođu na Bogosluženje, da se svi skupa Bogu pomole.

 Taj dan proveo je G. Mitropolit na Žabljaku, đe je pregledao registre sveštenicima i dao im nužna uputstva za obavljanje njihovih dužnosti. Na podne bio je svečani objed pod ladnikom, koji je naročito za to bio pačinjen. Na objedu bili su glavari pivski, koji su došli sa G. Vladikom; glavari šaranački i jezerski.

 Među glavarima bijaše iguman pivski Polikarp, serdar Miro Gagović, komandir Mitar Knežević, kapetan g. Petar Džaković, kapetan g. Živko Šibajlija, podkomandir g. Đoko Šaulić i stari umirovljeni komandir g. Mitar Ćorović i drugi.

 Pri objedu palo je više zdravica za Gospodara, za Knjaginju Milenu, za Prestolonašljednika Danila, Vladaočev Dom i narod Crnogorski.

 Poslije podne G. Mitropolit izlazio je među narod, koji je onog dana u velikome broju bio u Žabljaku i poučavao ga je u pobožnosti, trudoljublju, štednji i drugima hrišćanskima dužnostima.

 Između ostaloga mnogi su što-šta pitali G. Mitropolita, koji je svakome davao korisne odgovore i uputstva. U veče bila je večernja, koju je držao mjesni sveštenik Petar Šaulić, na kojoj je prisustvovao G. Vladika i dosta paroda.

 Dana 18. julija u 9 sati počela je Arhijerejska služba, u kojoj su učestvovali sveštenici: Radovan Vračar i Petar Šaulić.

 U svoje vrijeme Duhovni Pastir držao je poučan govor narodu.

 Poslije službe njeki pobožni hrišćani molili su G. Vladiku, da im srodnicima prekadi grobove, koji su kod same crkve, što je on rado i učinio.

 Crkva Sv. Preobraženska podignuta je blizu sâme varošice Žabljaka na jednome brežuljku, koji je na vrlo lijepome položaju. Crkva je građena prije 30 godina i namijenjena kao spomenik za održatu pobjedu nad Turcima u Šarancima 1862. godine.

 Crkva je prilično velika, u formi krsta ozidana. Unutra ikonostas vrlo je lijepo izrađen, ali u njemu nijesu ikone sve potpunjene, te ih treba nabaviti i izmijeniti, jer su neke sa svijem izopale, a samo su prestolne ikone veličanstvene. Na novo su ih izradili braća Đinovski u Podgorici.

 Kapetan Uroš Šaulić obeća se G. Vladici, da će nastojati, da se ikone nabave, kao i drugo, što bi u crkvi oskudjevalo.

 Zvonik nije na crkvi, nego je odjelito pred crkvom od visokijeh lučevijeh greda i na njemu su tri zvona vrlo jasnoga harmoničnoga zvuka.

 Groblje, koje se nalazi oko crkve, ograđeno je i drži se čisto i u redu.

 Varošica Žabljak broji do 50 domova, a sa svake strane okružavaju je sela Jezerska.

 G. Mitropolit otpočinuo je bio u kući potkomandira g. Đoka Šaulića. Kuća Šaulića je jedna od otmjenijih kuća u Jezerima. — Ona je odavna bila kuća sveštenička i glavarska. Otuda se vidi, da je kuća pobožna, jer u kući ikone stoje u svome redu i na svojem mjestu. Domaćin je molio, da mu Vladika blagoslovi kuću i pokropi osvećenom vodicom. G. Vladika izvršio je vodoosvećenje i pokropio kuću i ukućane. Sin Đoke Šaulića, Uroš, kapetan je Jezerskoga plemena. On je mladić od svoje 21 godine. Njegovo ponašanje pre[d]stavlja ga kao mladića vrlo uljudna i prijatna. — Jednom riječi i po duši i po tijelu zaslužuje ljubav i uvaženje.

 U Jezerima, između ostalijeh, otmjena je kuća Šibajlina. Iz ove junačke kuće poznati su junaci još iz doba nigda neumrloga srpskoga vožda Karađorđa, Jovan i Gavrilo Šibajlije.

Od te kuće danas je umirovljeni kapetan g. Živko Šibajlija. Živkov sin u službi je kao gardist kod Njegovoga Visočanstva Prestolonašljednika Knjaza Danila.

 Pri našem kratkome bavljenju uvjerio se je G. Vladika, da se Jezerci dobro trude za ukrašenje crkve i škole, a to zauzimanjem kuće Šaulića i Šibajlića…

(Nastavlja se)