Crnogorska narodna nošnja – simbol nacionalnog identiteta kroz vjekove

U crnogorsku narodnu nošnju utkane su minule epohe i istorija jednog malobrojnog slobodarskog naroda. Svečano ruho kojim su se kroz vjekove zorile Crnogorke i Crnogorci, vjerodostojano je svjedočanstvo autentičnog kulturnog identiteta i neizbrisiv trag koji sija iz dubina nacionalne prošlosti.

U stručnim krugovima dominira mišljenje da je crnogorska narodna nošnja ponikla na dvoru Crnojevića u 15. vijeku, jer se od tog doba na osnovu arhivskih izvora i druge dostupne građe može u kontinuitetu pratiti njen trag. I laici zagledani u gravure cetinjskih inkunabula i kapitele nekadašnje manastirske crkve na Ćipuru mogu naslutiti elemente koji su pretočeni u zlatovez vlastelinske odežde, čija će obilježja ukrasiti i crnogorsku svitnu nošnju.

Nakon pada države Crnojevića pod osmansku vlast, teška vremena donekle mijenjaju i narodnu nošnju, koja postaje oskudna i prošarana uticajem Istoka. No, kad je na čelo nacionalno-oslobodilačkog pokreta i crnogorske borbe za obnovu države krajem 17. vijeka stao cetinjski mitropolit Danilo, rodonačelnik vladarske loze Petrović - Njegoš, narod je i svojom nošnjom iskazivao jedinstvenost i odlučnost u borbi za slobodu.

Neporeciva svjedočanstva o osobenosti i sveprisutnosti crnogorske narodne nošnje datiraju iz vladarskih vremena dinastije Petrović – Njegoš. Rodonačelnik dinastije vladika Danilo prikazan je u Gorskom vijencu, štampanom 1847. u narodnom ruhu. Nema likovnih izvora ni prikaza mitropolita Save, Vasilija i Petra I u narodnoj nošnji, ali o tome kako je svečano ruho pristajalo mitropolitu Petru II Petroviću svjedoče njegovi portreti, ali i zapisana sjećanja brojnih putopisaca koji su pohodili Crnu Goru. U Pismima iz Italije Ljuba Nenadović je opisao kako je gorostasni crnogorski vladika, ne samo duhom, već i impoznatnom pojavom u narodnom odijelu, plijenio pažnju aristokratije u Napulju.

I prvi svjetovni vladar iz dinastije Petrović – Njegoš knjaz Danilo dičio se raskošnim crnogorskim narodnim odijelom. Ljepotu i sklad u tradicionalnom odijevanju Crnogorki uočila je i knjaginja Darinka, koja je iz Trsta u cetinjsku prijestonicu donijela birane toalete po evropskoj modi toga doba, ali je prihvatila i rado nosila i crnogorski nacionalni kostim.

Na slikarskim platnima, fotografijama i filmskim zapisima knjaz i kralj Nikola Petrović prikazan je najčešće u crnogorskoj nošnji. Tradicionalna narodna odora bila je najmilija i kraljici Mileni i potomcima, posebno muškim, posljednje vladarske porodice iz dinastije Petrović – Njegoš.

Na proslavi povodom uzdizanja knjaževine Crne Gore u rang kraljevine, 1910. godine i vladarski par i narod je i svojim dres kodom iskazao poštovanje tradiciji i viševjekovnoj istoriji crnogorske države.

U svečanoj nošnji kralj Nikola se oprostio od Crne Gore u januaru 1916, odlazeći u izgnanstvo. I prvih godina u egzilu u Francuskoj, tradicionalna nošnja bila je iskaznica njegove nacionalne pripadnosti i obilježje države koja je nestajala u mraku istorije. Prema pisanju Glasa Crnogorca 16. februara 1921. posljednji crnogorski kralj položen je na samrtni odar obučen u crnogorsko odijelo, sa kamičkom zemlje sa Carevog laza u rukama. 

 Nakon smrti kralja Nikole i nestanka crnogorske države svečana crnogorska narodna nošnja gubi atribute vladarske odore. Ostalo je zabilježeno da se 1925. godine, tokom prve i jedine posjete kralja Aleksandra Karađorđevića svojoj đedovini koju je pretvorio u bezimenu oblast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kraljica Marija specijalno za tu priliku preobukla u crnogrsko narodno ruho.  Sačuvan je i filmski zapis sa prve proslave Dana ustanka na Cetinju 1945, kada se predsjednik prve crnogorske poslijeratne Vlade Blažo Jovanović pojavio u crnogorskoj nošnji, koja je krasila i brojne učesnike velike svečanosti u Prijestonici. U gradu pod Lovćenom tog je 13. jula ponovo zablistalo nacionalno znamenje.

Pored skupocjene svečane crnogorske narodne nošnje, od čoje, pliša i svile izvezene zlatnom žicom, koja je tokom minulih vjekova bila statusni simbol vladajućih krugova i zaštitni znak bogatih pojedinaca i porodica, široku primjenu u Crnoj Gori imala je i svakodnevna narodna nošnja. O tradicionalnoj nošnji bez koje se nije moglo zamisliti ni crnogorsko Oro, ni odlazak na pazar, ni radost, ni žalost – čitajte u Podśetnici naredne neđelje.

(Rubrika Podśetnica realizuje se u saradnji s Prijestonicom Cetinje)