SPOMENIK NJEGOŠU - U pośeti Ivanu Meštroviću (1953)

Piše: Zdravko Pečar *

Nešto preko sat vremena vožnje avionom trebalo je da bi se stiglo u Sirakuzu, američki grad na granici Kanade i u blizini Nijagare.

Za razliku od Njujorka, tamo je napadao snijeg; i to je nas privremene stanovnike Njujorka u kome su ulice suve i bez snijega, pune nemirne hitnje, koja čovjeka primorava da zaboravi na godišnje doba (da nema oštroga vjetra, nalik na našu košavu) podśetilo da se nalazimo u već poodmakloj zimi koja se na ovom kontinentu različito javlja i traje.

Pred niskim, malenim i ostarjelim drvenim ateljeom dočekao nas je Meštrović, koji, iako mu je blizu 70 godina, niti se ośeća a niti je postao starac.

Cilj pośete bio je razgovor o spomeniku Njegošu na čijim skicama i projektu umjetnik sada radi.

U ATELJEU: - Skromni atelje prepun je započetih radova u drvetu, kamenu, najrazličitijih studija i gotovih figura izlivenih u gipsu. Radnici su baš razmontirali spomenik Jevrejima, žrtvama nacizma.

U maloj sobici pored ateljea nalaze se skice za spomenik Njegošu, a u sâmom ateljeu velika studija Njegoševe glave.

Umjetnik je počeo da priča o svojoj zamisli spomenika Njegošu. Pokazao je časopis „Nova Evropa” u kome je njegov projekat spomenika Njegošu, koji je izradio još 1924. godine i koji je imao oblik mauzoleja sa četvrtastom kupolom. Do ostvarenja te zamisli nije došlo zato što su vladike prigovorile da spomenik nije projektovan u „vizantijskome stilu”.

Meštrović je zatim izjavio da mu je bilo drago što ga je Vlada Crne Gore pazvala da napravi spomenik, potpuno mu prepuštajući da sam odredi kako će izgledati cijelo djelo.

Kao mladić volio je Njegoša, oduševljavali su ga njegovi stihovi, jer iz njih izvire narodni duh. Smatra ga najvećom figurom naše literature pored Mažuranića itd. itd.

KAKO JE ZAMIŠLJEN SPOMENIK: - Spomenik će stajati na mjestu na kome se danas nalazi Njegošev grob, na vrhu Lovćena.

Cio je projekat adaptiran prirodnom položaju; i pošto je teren uzan, spomenik će za razliku od sadašnjeg biti niski pravougaonik koji će se slagati sa prirodnom linijom Lovćena, da bi mu silueta harmonično djelovala sa konfiguracijom tla i glavicom planine.

Njegova dužina će iznositi 37, a širina 15 metara. Sastojaće se iz malenog mauzoleja u kome će biti Njegošev kip i predvorja sa stubovima. Na ulazu u mauzolej biće dvije karijatide koje će prikazivati dvije Crnogorke u narodnoj nošnji.

Unutrašnjost mauzoleja neće imatii ništa drugo liše Njegoševe figure koja ga prikazuje kako śedi sa knjigom u krilu naslonjenog malo unazad u sijenci velike figure orla koji kao da ga je svega obuhvatio svojim moćnim krilima.

Pored lika Njegoša u sâmom mauzoleju biće šest stubova u obliku kandila koji stoje u udubljenim nišama.

Cio spomenik biće iz kamena, a umjetnik je zamislio da to bude onaj lokalni, sivi otporni crnogorski krečnjak. Izrađen iz takvoga kamena neće odudarati ni po boji od svoje okoline.

Unutrašnjost mauzoleja biće izvedena iz granita kao i sâma Njegoševa statua. Stubovi u predvorju biće iz monolitnog bračkog mermera visine četiri metra, širine 120 cm i dubine 80 cm (pravougaonik).

Danas postoje serpentine koje su vrlo teške i oštre i njima se od kose planine dolazi na njezin vrh. Projektom je predviđeno da se ta visinska razlika od 66 metara savlada stepenicama.

Predviđeno je da se napravi uśek u brdu; i da stepenice koje će voditi do spomenika budu uśečene u greben Za vrijeme građenja spomenika preko tog uśeka dovlačio bi se materijal na vrh Lovćena.

Crnogorski grb i krst na grobnici u kapeli Njegoševog mauzoleja – pet decenija od svečanog otvaranja

DJELO KOJE ĆE PRKOSITI VREMENU: - Vlada Crne Gore je prije nekoliko mjeseci poslala arhitektu Bilinića, starog Meštrovićevog saradnika, da ovđe, u Sirakuzi, pod kontrolom majstora i po njegovim uputstvima napravi projekat spomenika. Bilinić je sarađivao na spomeniku na Avali, na Meštrovićevoj kući u Splitu itd.

Zamisao spomenika je takva da bi to djelo prkosilo svakome vremenu. Ni na jednom tako visokom i nepristupačnom vrhu Evrope ne nalazi se umjetnički spomenik takvih dimenzija.

Nije poznato da se ikada u istoriji Evrope nešto slično i preduzimalo.

Evo nekih pojedinosti o teškoćama koje očekuju graditelje spomenika ako se projekat usvoji.

Lik Njegoša koji će po Meštrovićevoj studiji (onoj koju odobri Vlada Crne Gore) izraditi u granitu jedan od njegovih đaka u Splitu, u težiće oko 3.000 kilograma. Taj teret trebaće dopremiti na visinu od 1.660 metara, na mjesto đe će biti spomenik.

Kao što je već navedeno, u predvorju će se nalaziti monolitni stubovi (od jednog komada kamena) izrađeni od bračkog mermera. Stubova će biti osam, a težina svakog od njih iznosiće oko 10.000 kilograma.

Karijatide — na ulazu u mauzodej, svaka za sebe biće takođe iste težine. Arhitravi (grede na stubovima), kojih će biti 13, a koji će takođe biti monolitni, težiće svaki oko 7.000 kilograma. Na vrh će trebati dovući i velike ploče prirodnog škriljca debljine do 10 cm kojim će biti pokriven mauzolej.

Sistem gromobrana na spomeniku biće isto tako kompllikovan kao na najvišim njujorškim oblakoderima itd itd.

Ovo je dio teškoća koje očekuju graditelje ako se usvoji projekat i ako se za njega obezbijede potrebna sredstva. Sama će gradnja morati da traje dvije do tri godine, jer će se godišnje najviše moći raditi šest mjeseci.

Projekat je pri kraju. Meštrović je na njemu radio mjesecima i krajem januara ponijeće ga inž. Bilinić (koji, kako to kaže Meštrović, od vascijele Amerike nije viđeo drugo do rada na projektu) u Crnu Goru, da bi njezina vlada odlučila što i kako da se radi.

Cio taj veliki posao Meštrović je obavio besplatno.

Milatović: Njegošu je najveći spomenik SLOBODNA CRNA GORA

Meštrović, koji može satima da priča o svim mogućim teškoćama koje se postavljaju pred izvođenje jednog velikog umjetničkog dela, svjestan je šta predstavlja izgradnja ovoga spomenika, odnosno ostvarenje njegove zamisli.

Umjetnik je izrazio želju da vidi Lovćen sa svojom konačno ostvarenom zamisli, na vrhu ove planine koju je toliko volio Njegoš.

 (* Autor je bio novinar, dopisnik iz inostranstva i diplomata. Sa suprugom utemeljio u Beogradu i sada postojeći Muzej afričke umetnosti. Ovaj njegov članak objavljen je 1953. u jugoslovenskoj štampi)