Piše: Novak Adžić
Crkva Srbije uporno i konstantno radi da se rehabilituje poražena u ratu (1941-1945) kvislinška i zločinačka velikosrpska četnička ideologija i politika, čiji je jedan od vodećih protagonista bio u vojnom i političkom smislu kapetan, a potom major i potpukovnik naci-fašističkih kolaboranata i kvislinga generala Milana Nedića i Draže Mihailovića- Pavle I. Đurišić i njegovi područni komandanti i bliski saradnici u njegovom ratnom štabu. Sijaset je dokumenata koji govore o četničkim zločinima i zločincima. Mi ovog prilikom objavljujemo jedan od mnoštva primarnih istorijskih izvora o tome.
Radi se o arhivskom dokumentu, istorijskom i pravnom izvoru prvoga reda, koji se čuva u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, a koga su u Beogradu 1998. godine, objavili istoričar prof. dr Miodrag Zečević i Jovan P. Popović, tadašnji direktor Arhiva Jugoslavije, u knjizi, zborniku dokumenata pod naslovom "Dokumenti iz istorije Jugoslavije", izdavač Arhiv Jugoslavije, tom 2, str. 247-248.
To je dokument - Odluka zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača Narodne Rpublike Crne Gore (broj 5342/II). Njome je Ivan A. Ružić, kapetan bivše jugoslovenske vojske i komandant četničke Durmitorske brigade proglašen ratnim zločincem i u toj odluci je navedeno obrazloženje zbog kojih ratnih zločina. Ivan A. Ružić je bio krajem rata unaprijeđen u čin četničkog majora i nije nam poznato da je imao čin potpukovnika.
Četnički komandant kapetan (kasnije major) Ivan Ružić bio je u štabu blizak saradnik Pavla Đurišića i komandant prve četničke divizije imenovan na tu dužnost od strane Pavla Đurisića 5. januara 1945. godine prilikom povlačenja četnika u Bosnu. Prije toga, Ružić je bio, kako smo rekli, komandant četničkog Durmitorskog odreda, odnosno, brigade. Četnički komandant kapetan/major Ivan Ružić rođen je, prema jednim podacima 1906. u Previšu, Šavniku, a prema drugim podacima 1910. A ubijen je zajedno s Pavlom Đurišićem od ustaša oko 20. aprila 1945 u Jasenovcu ili na nekom drugom mjestu na prostoru ustaške NDH, pošto u istoriografiji nije to sasvim prrcizno utvrđeno.
U nastavku teksta, slijedi Oduka koja je donesena 8. oktobra 1945., na Cetinju i u kojoj su navedeni ratni zločini četnika za koje se tereti Ivan A. Ružić, bliski saradnik Pavla Đurišića.
Dokument glasi:
„NARODNA REPUBLIKA CRNA GORA
ZEMALJSKA KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE
ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA
1 BROJ: 5342/II
ODLUKA
o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača
ZLOČINAC:
Prezime i ime: RUŽIĆ A. IVAN
Približna starost: 1906, Previš, Šavnik
Narodnost: Crnogorac
Jedinica, zvanični položaj i čin: p.pukovnik, kom. durmitorske četničke brigade
Poslednje boravište: u bjegstvu
Ostali lični podaci:
KRATAK OPIS I KVALIFIKACIJA ZLOČINA
Učestvovanje u masovnom ubijanju, i pokolju muslimanskog stanovništva u srezu pljevaljskom februara mjeseca 1943 godine. Učestvovanje u paljevini nekoliko hiljada muslimanskih kuća. Masovno silovanje žena i djevojaka. Prinudno iseljavanje muslimanskog stanovništva iz sreza pljevaljskog. Paljevina kuća i pljačka imovine partizanski orijentisanom stanovništvu u srezu pljevaljskom maja mjeseca 1943 godine. Batinanje i ubijanje mirnih građana.
POJEDINOSTI 0 ZLOČINU:
(Zločinac, mesto, vrijeme, način i sredstva izvršenja, žrtve i štete):
Kapetan Ivan Ružić, komandant durmitorske četničke brigade, počinio je u srezu pljevaljskom sledeće zločine:
1) Isti je učestvovao februara mjeseca 1943 godine kao komandant durmitorske četničke brigade operacijama koje je četnička vrhovna komanda preduzela protivu muslimanskog življa u srezu pljevaljskom. Tom prilikom ubijeno je od strane četnika 1042 osobe, od kojih je najveći broj zaklan nožem, izmrcvaren ili živ bačen u kuće da sagori. Većina ovih žrtava bili su nejač, starci, žene i djeca. Istom prilikom četnička vojska silovala je 160 žena i djevojaka. Sve kuće za stanovanje i ostale pomoćne zgrade, svojina muslimana u srezu pljevaljskom, spaljene su ovom prilikom, a čitava stoka i ostala pokretna imovina zaplijenjena je od strane četnika, dok je muslimanska zemlja proglašena četničkom svojinom i data na uživanje četničkim dželatima.
2) Maja mjeseca 1943 godine Ružić je sa četničkom brigadom učestvovao u zločinima, pljačke, paljevine i batinanja, maltretiranja i ubijanja izvršenim nad stanovništvom prijateljski raspoloženim prema partizanima u srezu pljevaljskom. Žrtve citirane u spisku žrtava Inv. br. 14497 od red. br. 1 do red. br. 638 opljačkane su ovog puta i uništena im je imovina. Četnici banditi pod komandom Ružića teško su batinali ženu Stojana Terzića, majke Krsta Vojinovića i Kominena Terzića, zemljoradnika iz Pandunce, srez pljevaljski, pa su bremenitu snahu Tila Terzića tukli tako da je pod batinama abortirala. Istom prilikom tukli su i ženu Alekse Terzića i strijeljali staru majku Krsta Vojinovića.
Kapetan Ružić, komandant durmitorske četničke brigade odgovoran je za ove zločine.
3) Ružić Ivan, bivši kapetan jugoslovenske vojske, stavio se u službu okupatora i bio je komandant Drobljačke četničke brigade, u kome je svojstvu uzeo najaktivnijeg učešća u borbi protiv POJ i NOV.
Pored ostalih zločina odgovoran je i za sledeće:
1. Rodoljubi: Žižić Božo i Miloš, Cerović Dragiša, Perović Mijat, Gašević Lazar, Jocović Petar, Todorović Vojin, Meštar Neđeljko, Šećković Blažo i Ašanin Milorad, svi iz opštine Uskočke sreza Šavničkog u početku jula mjeseca 1942 godine prijavili su se četničkim vlastima na osnovu garancija, Ružić Ivana, Kršikape Radovana, Trebješanin Ilije i Cerović Tanasija, da im neće ništa biti. Međutim, četnici iz Boana dana 12 jula 1942 godine izvršili su hapšenje ovih rodoljuba i sproveli ih za Žabljak, gdje su ostali mjesec dana. Zatim su sprovedeni za Kolašin sa ostalim zatvorenicima. Ovi su rodoljubi od strane četničkog suda u Kolašinu osuđeni na smrt. Prosuda je nad njima izvršena strijeljanjem u Boanu.
Prema ovome izdajnik Ružić Ivan odgovoran je što je na prevaran način prouzrokovao prijavljivanje imenovanih rodoljuba četničkim vlastima čime je doprinio njihovoj osudi.
2. U mjesecu avgustu 1944 godine prilikom neprijateljske ofanzive u Rovcima, njemačka vojska, u zajednici sa četnicima koje su predvodili izdajnici: Đurišić Pavle, Ružić Ivan i Bećković Vuk opljačkali su Bulatoviću Petru, Radulović Radisavu i Bulatović Veku, svi iz opštine Rovačke, svu pokretnu imovinu: stoku, hranu, pokućstvo i drugo ostavivši njihove porodice bez sredstava za život. Čime su im nanijeli štetu u vrednosti od 200.000,- predratnih dinara.
Pored ostalih zločina imenovani izdajnik Ružić Ivan odgovoran je i za navedene.
U Cetinju, 8. oktobra 1945 godine
Referent,
Predsjednik
Sekretar,
Blažo Damjanović“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR