Ruski dvostruki agenti – NATO za 25-50 zaposlenih u ANB sumnjao

Piše: Elizabeth Anderson

*  *  *

(U radu naslovljenom, u prijevodu, „Specifične ranjivosti države na ruski uticaj: studija slučaja Crne Gore”, koji je objavljen početkom 2019, a iz kojeg „Antena M” u nastavcima objavljuje najinteresantnije dijelove — autorka u glavnim potezima anticipirala zbivanja kod nas posljednjih godina; prethodni nastavci dostupni na donjem linku)

* * *

VOJSKA (BEZBJEDNOST). - Kako je Crna Gora sada članica NATO-a i ne dijeli granicu sa Rusijom, prijetnja bilo kakve ruske vojne invazije kopnom, morem ili vazduhom je veoma mala. Za razliku od mnogih drugih zemalja u Centralnoj i Istočnoj Evropi, Crna Gora uopšte ne zavisi od Rusije za popravke vojne opreme i djelove. Samo dvije vrste opreme u vlasništvu crnogorske vojske proizvedene su u Sovjetskom Savezu ili Rusiji: protivtenkovske rakete 9K14M „Малютка” i haubica Д-30J (122 mm). Jugoslavija je imala veoma snažnu industriju vojne opreme i naoružanja i kao rezultat toga, veliki dio crnogorske vojne opreme proizveden je u Jugoslaviji.

Međutim, zabrinutost i dalje postoji. Dvije oblasti u kojima Rusija može da izvrši najveći uticaj u sektoru odbrane su sajber napadi i operacije ruske tajne službe. Kako se Crna Gora pripremala za pridruživanje NATO-u, po prilici glavni su ciljevi: izazivanje poremećaja i krađa poverljivih informacija.

Ruska hakerska grupa „Fancy Bear” — za koju se smatra da se sastoji od ruskih agenata GRU-a [jedinica APT28, detektovani napadi 26156] — pokušala je da dešifruje IT sistem crnogorske države i ukrade povjerljive informacije u januaru 2017. prerušene u NATO fajlove. Broj i intenzitet pokušaja sajber napada eksponencijalno su se povećali u posljednjih nekoliko godina: na 400 pokušaja napada prijavljenih u 2017. godini.

U junu 2014. neimenovani NATO izvor saopštio je procjenu da je u crnogorskoj ANB (Agenciji za nacionalnu bezbjednost) između 25 i 50 zaposlenih za koje se sumnja da su ruski dvostruki agenti.

Smatra se da je prijetnja i ranjivost povjerljivih informacija koje svjesno ili nesvjesno cure iz crnogorskih bezbjednosnih službi (ili NATO-a kroz crnogorske propuste) u Rusiju relativno visoka. Ovo predstavlja veliki potencijalni rizik ne samo za Crnu Goru, već i za NATO.

JAVNO MNJENJE. - „Najviši nivo rata nije oružana borba, već podrivanje i sukobljavanje svih u vašem društvu protiv drugih. Nije bitno šta je to, sve dok siječe moralno tkivo društva i ćera ljude da se bore jedni protiv drugih. A onda jednostavno uzmete zemlju kada je sve podriveno i kada je zemlja demoralisana i destabilizovana” (bivši agent KGB-a).

Između 6. i 12. oktobra 2017. godine, sprovedeno je istraživanje (Center for Insights in Survey Research), kroz ankete — intervjuem licem u lice, sa 1.218 stanovnika Crne Gore od 18 i više godina — kako bi se dobila najpotpunija slika o tome kako se Crnogorci ośećaju o ključnim društvenim pitanjima. Demografija onih koji su popunili anketu bila je gotovo identična etničkome sastavu Crne Gore… Ankete su sprovedene u svim regionima Crne Gore, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima. Ovo je bilo najkompletnije istraživanje javnoga mnjenja Crne Gore u posljednjih dvije decnije. Ima marginu greške od plus/minus 3% sa nivoom pouzdanosti od 95%.

Postoji mnogo trendova u raspoloženju stanovništva koji su zabrinjavajući signali za društvo uopšte u Crnoj Gori. Prije svega, 54% Crnogoraca vjeruje da Crna Gora ide u pogrešnom smjeru u poređenju sa 37% koji vjeruju da ide u pravom smjeru (10% je odgovorilo „ne zna”). Podjednako zabrinjavajuće je to što 61% stanovništva ne vjeruje da današnji mladi ljudi imaju dobru budućnost u Crnoj Gori.

U izvještaju Nacionalne akademije odbrane Centra za bezbjednost i strateška istraživanja Letonije, utvrđeno je da „značajna ranjivost u bezbjednosti može da se razvije ako se rat sprovodi nevojnim sredstvima kao posljedica nezadovoljstva društva društvenim i ekonomskim razvojem države”. Čini se na osnovu anketa da je glavni izvor frustracija u Crnoj Gori rezultat ova dva elementa — lošega društvenog i ekonomskog razvoja.

Što se tiče kohezije među etničkim grupama u društvu, izgleda da se Crna Gora malo bolje snalazi od nekih svojih suśeda sa Zapadnog Balkana. Zemlja je uglavnom mirna, a najveći protesti su bili u vezi sa političkom situacijom, a ne sa problemima između prośečnih građana zemlje. Najveća etnička tenzija koja postoji je između Crnogoraca i Srba i muslimana koji žive u zemlji, ali ova pitanja izgleda nemaju veliki uticaj na svakodnevni život i društvene odnose u zemlji. Međutim, grupe nemaju potpuno povjerenje jedna u drugu.

Progresivni Crnogorci koji žele da nastave društveni napredak u zemlji su oprezni prema prosrpskim nacionalističkim snagama koje žele da vrnu zemlju u dane kada je bila ujedinjena sa Srbijom. Svakodnevno, ova pitanja ne utiču na većinu odnosa među ljudima. Ali, ako se pojave, mogla bi predstavljati veliki problem među prosrpskim nacionalistima i Crnogorcima.

PITANJA O DRŽAVLJANSTVU. - Pitanje državljanstva je 1992. postalo komplikovano raspadom bivše SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) i potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prije raspada i počev od 1928. godine, svi građani su bili registrovani kao državljani. Ovo nije bio problem sve dok republikama nije priznata međunarodna nezavisnost. Nakon toga, svim ljudima koji su živjeli u određenoj državi dodijeljeno je državljanstvo na osnovu toga đe im se ime nalazilo u registru nacionalnosti SFRJ (UNHCR, 1997)…

Političke posljedice pitanja državljanstva u Crnoj Gori u velikoj mjeri postoje i danas. Pitanja dvojnoga državljanstva su i dalje suština problema i za Srbe i za Crnogorce. Ukratko, Crnogorci nemaju želju da dozvole Srbima da postanu državljani i glasaju na crnogorskim izborima jer je gotovo sigurno da bi glasali samo za prosrpske stranke i vjerovatno skrenuli Crnogorce sa puta ka daljim evropskim integracijama. Najveća ranjivost u vezi sa državljanstvom je stoga to što bi nova vlada mogla doći na vlast i promijeniti pravila o državljanstvu kako bi omogućila glasanje sa dvojnim državljanstvom, što bi time omogućilo Srbima da dobiju crnogorsko državljanstvo i fundamentalno izmijene političku dinamiku koja bi prosrpskim strankama dala prednost.

MEDIJI. - Medijski pejzaž Crne Gore je poznat po tome što je daleko od nezavisnoga i uglavnom je pod kontrolom države i drugih veoma pristrasnih interesa. Prema Reporterima bez granica, na svjetskom indeksu slobode štampe 2018. ove organizacije Crna Gora je rangirana na 103. mjestu na skali od 1 do 180, na kojoj je najslobodnija Norveška, a posljednja, najmanje slobodna Śeverna Koreja. Crna Gora ima drugi najniži rang od svih zemalja Zapadnog Balkana: Makedonija ima manje medijske slobode, sa 109. mjestom…

Pored čestih napada na medije, vlada nikada nije zaista istražila nijedan skandal ili slučaj korupcije koji su joj mediji donijeli. Takođe koristi medije ne samo za napade na novinare već i za napade na NVO i aktiviste putem državne štampe. Jedan od glavnih razloga za to je što su vlada izuzetno zabrinuta da bi mediji mogli da otkriju veze između organizovanoga kriminala i crnogorskih zvaničnika. Smatra se da su oboje usko povezani sa Kremljom, s obzirom na to da se nagađa da se velika količina ruskoga novca navodno pere preko Crne Gore.

Stoga, Rusija ima dvostruki podsticaj da se miješa i utiče na crnogorske medije: kako bi spriječila otkrivanje njihovih zločina od strane istraživačkih novinara i da promoviše svoju prorusku, antizapadnu agendu. Medijska klima u Crnoj Gori, zajedno sa kontinuiranim kritikovanjem od strane vlade, čini medije (i tradicionalne i društvene mreže) veoma ranjivim u Crnoj Gori i veoma lakim za uticaj Rusije.

Mediji sa pro-Rusija agendama. - Veb i stranice društvenih medija sa proruskim agendama pokreću se žestoko otkako se Crna Gora pridružila NATO-u. Ovi izvori se često citiraju u mejnstrim medijima u Crnoj Gori, obično bez ikakva upućivanja na originalni izvor informacija, stvarajući efekat talasa proruskih dezinformacija širom zemlje.

Pet velikih novih veb stranica pokrenuto je od 2017. kako bi se pomoglo u širenju proruskih dezinformacija u Crnoj Gori. Nijedna od veb stranica izgleda da nije u vlasništvu ruskih pojedinaca ili organizacija. Umjesto toga, lokalni novinari koji su predstavnici proruskih organizacija i pristalice opozicije u Crnoj Gori vode ove stranice koje promovišu snažnu prorusku i prosrpsku agendu. To je u skladu sa tipičnim načinom na koji Rusija najčešće i najefikasnije utiče na medije — koristeći lokalne agente za promovisanje svoje poruke, umjesto da pośeduje veb stranice na koje utiče spolja. Mnogo je lakše sakriti svoj identitet i uticaj iza kulisa nego otvoreno u centru pažnje.

Kada se 2017. godine Crna Gora pridružila NATO-u, Rusija (Ministarstvo vanjskih poslova) saopštava: „U vezi sa parlamentarnom odlukom od 28. aprila o ulasku Crne Gore u NATO, sa dubokim žaljenjem treba da konstatujemo da sadašnje rukovodstvo zemlje i njezini zapadni podržavaoci nijesu poslušali glas razuma i savjesti. Usvajanje fundamentalnih akata koji utiču na pitanja državne bezbjednosti glasanjem pojedinačnih poslanika na osnovu grube formalne većine, bez uzimanja u obzir mišljenja naroda zemlje, predstavlja demonstrativni čin kršenja svih demokratskih normi i principa”.

Ova poruka se potom pojavila na mnoštvu crnogorskih novinskih sajtova i društvenih mreža. Glasno dijeljenje dezinformacija je glavni razlog za zabrinutost u zemlji u kojoj većina stanovništva čak ni ne vjeruje da ruske dezinformacije postoje.

ENERGETIKA. - Rusija koristi energiju kao glavni instrument uticaja na energetski zavisne države, posebno u prirodnom gasu. Manje je efikasno pokušavati da se manipuliše sirovom naftom i rafinisanim proizvodima jer se oni trguju na globalnim marketima u efikasnom procesu sa mnogim drugim dostupnim dobavljačima.

Za razliku od većine drugih zemalja na Balkanu, ranjivosti na ruski uticaj u energetskom sektoru Crne Gore su nešto manje izražene. To je uglavnom zbog činjenice da Crna Gora trenutno ne uvozi (niti koristi) prirodni gas.

Ruski „Lukoil” nastojao je, počev od 2006. godine, da ojača uticaj ulaganjem u naftne derivate i benzinske stanice. Kompanija 2018. pośeduje u Crnoj Gori: 11 benzinskih stanica i 12% maloprodajnoga tržišta motornih goriva. Trenutno, najveći se dio energetskoga tržišta u Crnoj Gori generiše iz električne energije, koja se proizvodi u sâmoj Crnoj Gori. Proizvodnjom, distribucijom i snabdijevanjem električnom energijom upravlja integrisana kompanija Elektroprivreda Crne Gore AD (EPCG), u kojoj je crnogorska vlada većinski akcionar...

S obzirom na činjenicu da vlada pośeduje većinu svih energetskih resursa u Crnoj Gori, pitanje u vezi sa energijom manje se odnosi na oslanjanje na rusku energiju i sposobnost Rusije da koristi energiju kao sredstvo uticaja u zemlji, a više na ranjivosti zbog korupcije i potencijalnih političkih ranjivosti koje bi postojale ako bi proruska vlada došla na vlast. Druga potencijalna ranjivost je kroz investicije u oblasti koje nijesu povezane sa energetskom industrijom...  Konkretno, kada je riječ o investicijama, prošlost je pokazala da će Rusija koristiti svoja ulaganja u druge oblasti u Crnoj Gori da indirektno utiče na tržište energije. Najistaknutiji primjer je KAP.

KOMBINAT ALUMINIJUMA PODGORICA. - Decenijama je KAP bio najveći poslodavac u Crnoj Gori, a bio je u vlasništvu ruskoga oligarha Olega Deripaske. Njegova kiparska ofšor kompanija „Central European Aluminum” (ranije „Salomon Enterprises”) kupila je fabriku, zajedno sa Rudnikom boksita u Nikšiću, 2006. godine, neposredno prije sticanja nezavisnosti (u vrijeme privatizacionoga buma u Crnoj Gori)...

Sporazum o privatizaciji sadržao je garanciju da će KAP dobijati električnu energiju po povoljnim cijenama od EPCG do 2010. godine. Deripaska je 2007. pokušao da kupi i Termoelektranu i rudnik uglja u Pljevljima. Srećom, to je blokirao parlament Crne Gore. Da je Deripaski bilo dozvoljeno da ih kupi, rezultati bi mogli biti katastrofalni za zemlju i dali bi Rusiji visok stepen uticaja na crnogorsku vladu.

Ipak, uprkos činjenici da je KAP dobijao značajne subvencije za električnu energiju, prestao je da plaća račune za struju: globalna recesija iz 2008. veoma je teško pogodila KAP i izazvala velike ekonomske gubitke za EPCG. ...

Nakon isteka sporazuma 2010. godine, Deripaska je pokušao da dobije dodatne subvencije od crnogorske vlade i koncesije kako bi KAP nastavio da radi. Crnogorska vlada je pristala da obezbijedi KAP-u 135 miliona eura u zamjenu za 29,36% KAP-a i 31,45% Rudnika boksita. Takođe je pristala da oprosti dugove koje je KAP dugovao vladi za oko 15 miliona eura neplaćenih poreza na dohodak na plate zaposlenih iz 2006. i 2007. i da obezbijedi dodatnih 2 miliona eura za otpremnine zaposlenih zbog neophodnih otpuštanja kako bi kompanija nastavila sa radom. Uprkos svim ustupcima, KAP je i dalje odbijao da plati račune za struju, a Deripaska je koristio veličinu fabrike KAP-a da pokuša da utiče i manipuliše crnogorskom vladom da mu obezbijedi besplatnu struju.

Ova taktika je bila efikasna mnogo godina, međutim, do kraja 2012. i sa sve većim pritiskom EU,  crnogorskoj vladi je bilo dosta. U februaru 2013. godine, EPCG je prestala da snabdijeva KAP električnom energijom...

REGIONALNA BEZBJEDNOSNA PITANJA. - Svaki sukob ili problem na Zapadnom Balkanu ima veoma realnu i vjerovatnu mogućnost prelivanja u Crnu Goru i obrnuto. Van je okvira ovog rada da se ulazi u sve detalje regionalnih bezbjednosnih pitanja, jer bi dubina složenosti regiona zahtijevala mnogo više detalja nego što je moguće u ovom radu. Međutim, najhitnija aktuelna pitanja koja bi mogla uticati na situaciju u Crnoj Gori biće vrlo ukratko pomenuta.

Bezbjednost regiona je ranjivost koja utiče na situaciju u Crnoj Gori. Tri najproblematičnija pitanja danas u vezi sa ruskim uticajem su: - nedavni izbor proruskoga, srpskog nacionaliste Milorada Dodika iz Republike Srpske za dio predśedništva u Bosni i Hercegovini; - potencijalne teritorijalne razmjene između Kosova i Srbije; - i pitanje promjene imena u Makedoniji...

Bilo koje od ovih pitanja, zajedno sa mnoštvom drugih, kao što su povratak stranih boraca, migranti i izbjeglice ili veoma profitabilna trgovina oružjem u regionu, moglo bi uticati na ukupnu bezbjednosnu situaciju na Balkanu. Rusija sve ovo priznaje i kaže se da ima udjela u svemu tome.

…

REZIME REZULTATA DELFI ANALIZE. - Kao što je pokazano u prethodnim odjeljcima, Crna Gora ima velike ranjivosti širom zemlje koje Rusija iskorišćava, a najistaknutije se ośećaju u njezinim političkim, ekonomskim, institucionalnim i društvenim sistemima…

Autorka ovoga rada je veoma uvjerena da mišljenja koja su dali stručnjaci pružaju najtačniju sliku ranjivosti Crne Gore. Stručnjaci su došli iz: istaknutih crnogorskih, srpskih, bugarskih i američkih tink-tenkova; akademske zajednice; diplomatije; i vojne službe. Njihova kombinovana iskustva uključuju: diplomatsku službu na Balkanu (sa više bivših ambasadora u Crnoj Gori), ambasadore Crne Gore pri NATO-u, OEBS-u i UN; predśednike koji vode tink-tenkove; akademske stručnjake; i autori uglednih publikacija o Crnoj Gori. Stručnjaci su objavili stotine publikacija u uglednim izvorima i međunarodno su poznati kao stručnjaci u ovoj oblasti. Njihova imena nijesu ovđe navedena jer Delfi metod (Delphi method) zahtijeva anonimnost po dizajnu.

Delfi analiza se sastojala od tri kruga pitanja, koja su poslata svakome učesniku tokom dva mjeseca, počev od oktobra 2018.  godine. Glavni nalaz ovoga istraživanja — rangiranje najvećih ranjivosti u Crnoj Gori — predstavljen je u nastavku. Identifikovane su 5 najvećih ranjivosti prisutnih u Crnoj Gori, što je izračunato uzimanjem prośeka ocjena svakoga od učesnika po ranjivosti, a zatim njihovim rangiranjem od najnižega prośečnog rezultata (što znači najveću ranjivost) do najvišega prośečnog rezultata (što znači najmanje važnu ranjivost):

1) Prosrpske (ili panslovenske) nacionalističke snage

2) Korupcija

3) Srpska pravoslavna crkva (SPC)

4) Kontroverze oko nacionalnog identiteta i unutrašnje podjele

5) Crony kapitalizam.

Ovih pet najvećih ranjivosti pominjano je u ovoj tezi i kao velike ranjivosti i kao tipične oblasti na koje Rusija cilja u kampanjama uticaja.

Stručnjaci su kroz ovu analizu potvrdili da ruski uticaj igra veliku ulogu u pogoršavanju svake od ranjivosti koje postoje u društvu. Neki stručnjaci su naveli ruski uticaj kao najveću ranjivost, što znači da je uticaj po sebi veći od bilo koje domaće ranjivosti koja postoji u zemlji. Ako se ruski uticaj po sebi prikaže kao mjera za gornji proračun, on bi se rangirao kao druga najveća ranjivost iza srpskih uticaja. Većina učesnika je takođe izjavila da su ruski uticaj i prosrpske ili pansrpske snage gotovo jedno te isto u zemlji po tome što prosrpske često imaju snažnu podršku Rusije i promovišu istu poruku.

Međutim, mora se napomenuti da, iako je ova analiza proizvela rangiranje najvećih ranjivosti po dizajnu, nije postojao stvarni konsenzus tokom prva dva kruga Delfi analize o tome koja je ranjivost zapravo najveća. Drugim riječima, rangiranje učesnika je bilo različito, pri čemu nijedan stručnjak nije imao potpuno isti redosljed rangiranja ranjivosti. Zaključak iz ovoga, uzevši u obzir duže odgovore i pozadinske detalje koje su stručnjaci takođe dali, jeste da sve ranjivosti predstavljaju problem za Crnu Goru. Takođe, one se ne javljaju u vakuumu i često utiču jedna na drugu u začaranom krugu…

ZAKLJUČAK. - Ova je teza pokušala da odgovori na sljedeća istraživačka pitanja:

1) Kako i zašto Rusija vrši uticaj na spoljne suverene države?

2) Koje ranjivosti postoje u Crnoj Gori koje bi Rusija mogla da iskoristi da destabilizuje zemlju i kako Rusija može da iskoristi te ranjivosti?

3) Kako treba mjeriti nacionalne ranjivosti da bi se oslabili vanjski uticaji i da li se može konstruisati dinamičan, repliciran model koji meri navedene ranjivosti?

Rusija aktivno vrši svoj uticaj na spoljne suverene države iz raznih razloga, međutim, glavni cilj je da se vrne na poziciju važnosti, zapravo, najvažnijeg igrača — u globalnom, svjetskom poretku. Ona primjenjuje razne taktike da bi postigla ove ciljeve, a najistaknutije je diskreditovanje zapadnih institucija kadgođ je to moguće u pokušaju da pomjeri nagib svijeta od Zapada ka Rusiji.

Crna Gora je korišćena kao studija slučaja kako bi se razumjeli različiti načini na koje Rusija utiče. Crna Gora je relativno nova članica Śevernoatlantskog saveza, pridružila se 2017. godine. S nestrpljenjem očekuje pristupanje EU do 2025. godine. Međutim, puna je ranjivosti u skoro svim slojevima društva i u svim njegovim institucijama.

Domaće ranjivosti koje bi Rusija mogla da ugrozi ne samo da bi mogle da ometaju proces pristupanja EU za Crnu Goru, već bi vjerovatno imale efekat prelivanja na druge zemlje u regionu. Destabilizacija u Crnoj Gori bi imala negativan uticaj na NATO i EU.

Rusija nije u stanju da se takmiči sa ujedinjenim Zapadom, ali može da se takmiči sa pojedinačnim nacijama ako se Zapad raspadne. Stoga, Rusija koristi koruptivne ekonomske uticaje, politički pritisak, agente posrednike (proxy agents) i SPC da bi uticala na zemlju.

Prema rezultatima Delfi analize sprovedene u ovoj tezi, najveće ranjivosti Crne Gore su prosrpske (ili panslovenske) nacionalističke snage, korupcija, SPC, kontroverze oko nacionalnoga identiteta i unutrašnje podjele, i Crony kapitalizam.

Bilo koja od tih ranjivosti po sebi mogla bi biti prekretnica koja bi malu zemlju poslala u silaznu spiralu, posebno ako ruski uticaj nastavi da ih pritiska…

Intenzitet i žestina ruskoga uticaja rastu vrtoglavom brzinom. Ako države žele da imaju bilo kakvu šansu da mu se suprotstave, moraju odmah da zakrpe svoje ranjivosti.

(Kraj)

* * *

Autorka je ovaj rad kao magistarsku tezu odbranila 2019. na katedri politikologije Fakulta sociálních studií Masarikova univerzita, Brno - Češka Republika.