Crnogorska košarkaška euforija: KK Budućnost 1980/81.

Priredio: V.J.

„Dosadašnji trener košarkašica (ŽKK) Bosne iz Sarajeva Čedomir Đurašković potpisao ugovor sa novim članom Prve savezne lige — ekipom Budućnosti iz Titograda”.

Vijest je objavljena 11. avgusta 1980. godine. Rusmir Halilović, pod čijim je kormilom KK Budućnost u proljeće te godine izborila prvoligaški status, prvi put u klupskoj istoriji — preuzeo je novi posao: selektovanje mlađih reprezentacija Jugoslavije.

Čedomir-Čedo Đurašković rođen je 1939. u Prijedoru (Bosna i Hercegovina), gradu u kojem je njegov otac, Crnogorac iz Rijeke Crnojevića, radio kao otpravnik vozova. Igrao košarku za KK Bosna iz Sarajeva, no već u svojoj 22. godini opredijelio se za trenerski poziv. Nakon višegodišnjeg stručnog i praktičnog usavršavanja, afirmisao se sredinom 1970-ih sa ŽRK Bosna, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije, te još tri titule viceprvaka. Njegova supruga, Vera, vodeća košarkašica Bosne, bila je i reprezentativka.

Na odluku Đuraškovića da prihvati poziv iz Crne Gore i preuzme breme odgovornosti za opstanak Budućnosti u najelitnijem košarkaškom takmičenju SFR Jugoslavije — koja je, od te, 1980. godine, ujedno: i svjetski i olimpijski šampion — uticali su operativno dvojica Crnogoraca, sa visokim sportskim funkcijama, ali i zaleđem Veljka Milatovića, Veselina Đuranovića, Vidoja Žarkovića i njihovih najbližih saradnika: tj. najužega vrha Socijalističke Republike Crne Gore.

To su: - Slobodan Filipović, gradonačelnik Titograda, ujedno predśednik Rukometnog saveza Jugoslavije, a od 1981. predśednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta; - i dr. Božina Ćulafić, ljekar, rukovodilac u Medicinskom zavodu u Titogradu: on je u to vrijeme predśednik Košarkaškog saveza Jugoslavije…

Kroz ovaj serijal, čiji je prvi nastavak na donjem linku, statistikom i bitnijim opisima svih prvenstvenih utakmica Budućnosti, kao i fotografijama, pukušaćemo da dočaramo crnogorsku košarkašku euforiju 1980/81. godine sa epicentrom u Titogradu.

* * *

I baš u proljeće 1980. godine, kada je Budućnost, osvojivši prvo mjesto u Istočnoj grupi Druge lige, izborila Prvu A saveznu ligu — dovršena je i petogodišnja izgradnja Sportskog centra „Morača”, arhitektonskog remek-djela. Budućnost je konačno mogla da zaigra u Titogradu.

O tadašnjoj popularizaciji košarke u Crnoj Gori svjedoči i to što 25. maja 1980. — Dan mladosti, prvi nakon Titove smrti tri neđelje ranije — na svečanom otvaranju „Morače” nastupa reprezentacija Jugoslavije: aktuelni svjetski šampion, a kasnije te godine i šampion Olimpijade u Moskvi (19. jul - 3. avgust).

Odigran je prijateljski meč sa Amerikancima, ekipom Wichita University.

Kako je „Morača”, do danas hram KK Budućnosti, crnogorske košarke i nacionalnoga sporta uopšte, vrijedi se podśetiti i statistike prve u njoj odigrane košarkaške utakmice.

JUGOSLAVIJA 94:82 WICHITA UNIVERSITY

Titograd, 25. maja. — Gledalaca oko 4.700. Sudije: Petrović (Beograd) i Radonjić (Sarajevo).

JUGOSLAVIJA: - Žižić (KK BEKO, Beograd) 14 poena; - Nakić (KK Cibona, Zagreb); - Pešić (KK Partizan, Beograd) 4; - Skroče (KK Zadar, Zadar) 6; - Slavnić (KK Šibenka, Šibenik) 8; - Ćosić (KK Sinudyne, Bolonja) 12; - Radovanović (KK Bosna, Sarajevo) 8; - Krstulović (KK Jugoplastika, Split) 7; - Dalipagić (KK Partizan) 14; - Delibašić (KK Bosna) 21.

WICHITA UNIVERSITY: Gibss, O. Jones 12, Jackson 12, Ryer 2, Carr 7, Denny 2, Smitshon 10, M. Jones 10, Kuhn 6, Levingston 21.

Reprezentacija Jugoslavije, okupila se radi višemjesečnih priprema za olimpijski turnir — „lako je savladala svoga nedoraslog protivnika”, ocjenjivali su novinski izvještači.

U ovoj postavi reprezentacije, igrali i Crnogorci, ali iz klubova van Crne Gore: - Rajko Žižić, rođen 1955, iz Miloševića, Šavnik; - Arsenije Pešić, 1955. u Ivangradu, košarku zaigrao u KK Ljubović iz Titograda. Ratko Radovanović, 1956. u Nevesinju (BiH), odrastao i košarku počeo da igra u Nikšiću.

Na promociji „Morače” u sastavu američkoga tima igrao budući NBA igrač — kako su istraživači istorije košarke u Crnoj Gori već objavili: Clifford- Cliff Levingston, ranih 1990-ih član šampionskih Chicago Bullsa.

No, mi dodajemo, kako su još dvojica budućih NBA igrača 25. maja 1980. nastupili u glavnome gradu SR Crne Gore: - Antoine „Big Dawg” Carr, docnije u ekipama: Atlanta Hawks, Sacramento Kings, San Antonio Spurs, Utah Jazz, Houston Rockets; - i Ozell „Hoppy" Jones, 211 cm visoki centar postaće NBA igrač San Antonio Spursa …

Žarko Đurišić, talenat crnogorske košarke iz Titograda, juniorski reprezentativac koji je već bio u sastavu Crvene zvezde od jeseni te, 1980. godine, nastupao je upravo za Wichita University u američkoj koledž ligi (NCAA); zaigraće za Budućnost u sezoni 1984/85...

Radovana Radulovića, koji je danas uspješni menadžer, Rusmir Halilović je u proljeće 1980. doveo kao talentovanog igrača iz KK Iskre (Danilovgrad) u Budućnost — u kojoj će izboriti status prvotimca. Ispričao nam je da pamti, kako je američki trener prilikom gostovanja Wichite u Titogradu, održao u „Morači”, uz Halilovića, par treninga s košarkašima Budućnosti.

Ime trenera: Gene Smithson — on je Wichitu neprekidno vodio od 1975. do 1985. godine.

* * *

Bilježimo i da su košarkaši Budućnosti, sa trenerom Halilovićem, za izboren prvoligaški status, sredinom 1980. dobili nagradu: putovanje na turneju u Poljsku.

* * *

U Titogradu, a po dolasku trenera Čeda Đuraškovića, objavljeno je 10. septembra 1980. da će u predstojećoj sezoni u rosteru Budućnost nastupati pojačanje: poznati centar Žarko Knežević.

On je ponikao u Budućnosti i 1966. bio reprezentativac Crne Gore na međurepubličkom turniru u Tuzli (BiH). Između 1968. i 1977. igrao za prvoligaški OKK Beograd. Za reprezentaciju nastupao od 1970. do 1974. godine. Knežević je u sezoni 1979/80, poslije dvije godine igranja za klubove u Njemačkoj i Turskoj, opet u bivšem klubu, tada se zvao BEKO, koji je, međutim, ispao iz Prve lige. I premda veteran, on je u dresu Budućnosti odigrao sjajno dvije predstojeće sezone.

Nešto prije transfera Kneževića, objavljeno je da je Budućnost pokušala da dovede i još neke porijeklom crnogorske igrače, citiramo iz štampe: „Saznajemo da su u toku i pregovori sa nekoliko afirmisanih prvoligaških igrača, pa čak i reprezentativaca, o njihovom dolasku u Titograd. U gradu na Morači najčešće se pominju imena Rajka Žižića, Arsenija Pešića, a sluti se dolazak i Ratka Radovanovića”.

No, ako je Žižić te jeseni otišao na odsluženje vojnoga roka, Pešić i Radovanović su imali čvrste ugovore sa Partizanom odnosno Bosnom: njihovi prelasci u Titograd bili su nemoguća misija.

* * *

Okosnicu sastava Budućnosti u 37. košarkaškom prvenstvu Jugoslavije 1980/81. sačinjavalo je devet igrača koji su prethodne sezone u ekipi koja je izborila Prvu A ligu. U pripremnoj fazi bio i košarkaš Budo Nešević. Evo rostera:       

- Nikola ANTIĆ, bek, 194 cm, rođen 1959. u Zvečanu. - Dragan IVANOVIĆ, bek, 192 cm, 1955. u Titogradu. - Branislav VUKIĆEVIĆ, bek, 192 cm, 1956. u Cetinju. - Radovan RADULOVIĆ, krilo, 201 cm, 1960. u Danilovgradu. - Milutin PETROVIĆ, krilo, 199 cm, 1956. u Šibeniku; - Žarko KNEŽEVIĆ, centar, 210 cm, 1947. u Mojanovićima. - Marinko KOVAČEVIĆ, krilo, 202 cm, 1950. u Herceg-Novom. - Duško IVANOVIĆ, krilo, 197 cm, 1957. u Bijelom Polju. - Slavenko RAKOČEVIĆ, centar, 205 cm, 1957. u Mateševu. - Borislav ĐUROVIĆ, krilo, 200 cm, 1959. u Danilovgradu. - Goran BOJANIĆ, bek, 197 cm, 1959. u Cetinju. - Milorad BOJANIĆ, krilo, 202 cm, 1950. u Loznici. - Milan GARIĆ, centar, 206 cm, 1955. u Titogradu. - Nikola MILATOVIĆ, krilo, 203 cm, 1963. u Podgorici.

Dakle, uz Kneževića, pojačanja su mladi Radulović iz KK Iskre, te iskusni Kovačević (KK Rabotnički) i M. Bojanić (KK Željezničar, Sarajevo).

Prema ondašnjoj klupskoj statistici: pośečna starost igračâ 25,5 godina; a prośečna visina 199 cm.

* * *

Od 29. do 31. avgusta 1980. u titogradskoj „Morači” održan je košarkaši turnir za trofej lista „Večernje novosti”. Nastupili: Budućnost, Bosna, Crvena zvezda i Partizan, koji je i osvojio turnir. Sarajevski, kao i dva beogradska tima, igrali bez reprezentativaca. Budućnost je u sva tri meča poražena, no nije razočarala. Duško Ivanović proglašen za najboljega igrača turnira. Slijedi statistika mečeva Budućnosti…

* * *

BUDUĆNOST — BOSNA 90:91 (39:43)

- 29. avgust. Gledalaca 3.500. Sudije: Jakšić i Radović iz Beograda.

BUDUĆNOST: Antić 17, Dr. Ivanović 19, Vukićević, Radulović 6, Nešević, Petrović, Du. Ivanović 19, Milatović, Đurović 13, Bojanić 8, Garić 8, Rakočević.

BOSNA: Vučević 8, Đogić 15, Benaček 16, Bosiočić 4, Izić 5, Bilalović 6, Zrno 10, Pavlović, Hadžić 17, Mutapčić 12.

Prema izvještajima cnogorskih sportskih novinara, Aleksandra Erakovića i Željka Šoća: „Trideset sekundi prije kraja, Đogić je iz slobodnog bacanja doveo Bosnu u vođstvo 91:90. Loptu su imali Titograđani, ali je Antić brzopleto šutirao, pogodio obruč, a odbijena lopta je pripala Titograđanima. Tada se nalazila u rukama kapitena Dragana Ivanovića, ali ni njegov šut nije bio precizan”.

* * *

BUDUĆNOST – PARTIZAN 84:98 (41:48)

-30. avgusta. Gledalaca oko 3.000. Sudije: Radović (Beograd) i Kurilić (Tuzla).

BUDUĆNOST: Antić 18, Dr. Ivanović, Vukićević 8, Radulović 12, Nešević 2, Petrović, Du. Ivanović 27, Milatović 2, Đurović 10, Bojanić 3, Garić, Rakočević 2,

PARTIZAN: Todorić 6, Bukmirović, Raičević 4, Kerkez 20, Petrović 14, Savović 1, Marić 17, Pešić 27, Despotović 9.

„Košarkaši Budućnosti nijesu večeras u drugom kolu turnira uspjeli da ponove sinoćnju igru protiv Bosne”.

* * *

BUDUĆNOST - CRVENA ZVEZDA 84:96 (52:50)

- 31. avgust. Gledalaca oko 4.000. Sudije: Ralović (Beograd) i Čengić (Sarajevo).

BUDUĆNOST: Antić 10, Vukićević 2, Radulović 1, Petrović, D. Ivanović 27, Milatović 2, Đurović 10, Bojanić 22, Garić 2, Rakočević 8.

CRVENA ZVEZDA: Janković 2, Mrđen, Nikolić 16, Koprivica 22, Bogosavljev 19, Banjanin 4, Salaj 7, Kovačević 26, Šeša.

„Budućnost je poražena i u trećoj utakmici, ali ni večeras nije razočarala”, izvještavao je novinar Eraković. „Veći dio utakmice Titograđani su bili ravnopravan suparnik Crvenoj zvezdi, prvi dio su čak riješili u svoju korist (52:50). Dobar dio drugog poluvremena nalazili su se u vođstvu, ali su u finišu posustali pred raspoloženim Kovačevićem i Koprivicom. I večeras u ekipi Budućnosti istakao se Duško Ivanović koji je bio i najefikasniji sa 27 poena”.

* * *

Žestoka konkurencija u Prvoj ligi Jugoslavije ostvarena je, između ostaloga, iz sadašnje perspektive nadrealnom odredbom Košarkaškog saveza prema kojoj je, na primjer 1980. godine, igračima bio zabranjen odlazak u inostrane klubove prije navršene 30. godine.

Do tada, reprezentativci, ali i svi drugi brojni subvrhunski košarkaši su u domaćim klubovima, uz dobijanje stana i nekog solidnijeg automobila, a uzevši u obzir savremene prilike, igrali za smiješan novac koji se, izuzetno uz par desetina hiljada devizne valute za nekoliko sezona „na ruke”, isplaćivao u mjesečnim stipendijama ili hranarinama, te premijama u slučaju pobjeda u ligaškim i kup mečevima. Administrativni limit na odlazak igrača po zaradu u inostrani klub, akumulirao je generacije ekipa u naponu snage širom zemlje koje u manje-više istom sastavu razigravaju i po desetak godina.

Upravo 25. maja 1980, prilikom meča reprezentacije i američkoga tima, održan je u Titogradu sastanak između Predśedništva Košarkaškog saveza, sa dr Ćulafićem na čelu, i delegacije igrača koju predvodi Krešimir Ćosić, kapiten. Iako je tada imao 32 godine i već igrao u inostranstvu, Ćosić je tražio da se starosna granica njegovim suigračima spušti na 28 godina, pa i to, kako je saopšteno, „uz niz pomoćnih kriterijuma: dužina staža u reprezentaciji, broj utakmica, doprinos ugledu košarke SFRJ”.

Konkretno, veliki as Dražen-Praja Dalipagić je tražio takav presedan, da bi „riješio egzistencijalna pitanja” sa 100.000 USD za jednogodišnje igranje u Carreri iz Venecije, s tim da daje riječ da će po isteku italijanskoga ugovora nazad u ligu u Jugoslaviji. Epilog: odobreno mu je, godinu kasnije Praja ponovo igrao u Partizanu…

No, iako bez Dalipagića uoči sezone 1980/81, Partizan, predvođen Draganom Kićanovićem, još jednim klasikom, favorit je za osvajanje šampionata: ekipa je uigrana mašinerija i prije 1978. kada je osvojila trostruku krunu: domaće prvenstvo i kup, te evorpski Kup Koraća.

Drugi glavni pretendent je Cibona. Zagrepčani su ostvarili najveći transfer te godine: iz italijanskoga Sinudyna (u novija vremena Virtus), a preko KK Iskra Olimpije iz Ljubljane, doveli u svoje redove — Krešimira Ćosića.

Bosna, aktuelni šampion, pobjednik prvenstva 1979/80, za novu sezonu je enormno oslabljena odlaskom Mirze Delibašića: on je, nakon Olimpijade u Moskvi, na odsluženju vojnoga roka. I stoga, Bosna nije 1980/81. ubrajana u izrazite favorite za titulu, makar su i dalje u njoj igrali asovi iz rostera koji je 1979. osvojio i klupski šampionat Evrope.

* * *

Utakmice 1. kola košarkaškoga prvenstva Jugoslavije su zakazane za subotu 25. oktobra 1980. godine. Na sportskim stranicama su izjave trenerâ svih 12 prvoligaških ekipa: donosimo ih u poretku kako su objavljene; a taj poredak, po prilici, odražava procjene o tome kako će, na kraju sezone, izgledati raspored na tabeli — Budućnost je na posljednjem mjestu! Evo tih izjava:

- Novosel (Cibona): „Partizan je prvi kandidat za titulu. Mi broj dva”. - Ćorković (Partizan): „Predstoji nam trka sa Cibonom”. - Prodanović (Bosna): „Bosna će biti pri vrhu tabele”. - Žeravica (Crvena zvezda, Beograd): „Borićemo se da — dobro igramo”. - Grašo (Jugoplastika, Split): „Od prošloga prvenstva ostali su samo Šolman, Poljak, Dukan, Bratić i Kuvačić — i nada u juniore. Cilj nam je sredina tabele”. - Vezović (Šibenka): „Možda ćemo stići do mjesta koje nam daje pravo da učestvujemo u Kupu Radivoja Koraća” (plasman od 2. do 4. mjesta, prim). - Lečić (Iskra Olimpija): „U Ljubljani niko ne treba da računa na bodove”. - Đerđa (Zadar): „Plasiraćemo se između 5. i 7. mjesta”. - Đorđević (Radnički LMK, Beograd): „Nadam se da će sudije biti u formi kao prošle sezone”. - Sluga (Kvarner, Rijeka): „Možemo opstati u ligi. Zar ne?” - Knjazev (Rabotnički, Skoplje): „Predstoji nam bitka za opstanak”. - Đurašković (Budućnost): „Imamo samo jednu želju — opstanak”.

Ne samo da su ovakve procjene obeshrabrujuće za Budućnost, nego je i žrijeb bio nenaklonjen: prva tri kola crnogorski prvoligaš išao je uzastopno baš na najjače ekipe — gostovanje Ciboni; pa u „Morači” Partizan; onda put za Sarajevo: meč sa Bosnom…

(Nastavlja se)

Zabranjeno je neovlašćeno preuzimanje feljtona u cjelini ili djelimično bez saglasnosti Antene M

Prijatelj feljtona je kompanija Eagle Hills Montenegro.