2.03.1921.
Dan nakon smrti kralja Nikole I Petrovića Njegoša u Kap Antibu u Francuskoj, preuzimajući dužnost crnogorskog vladara u egzilu 2. marta 921. godine, prestolonasljednik Danilo zakleo se da će sav svoj život posvetiti dobru i napretku Crne Gore i crnogorskog naroda.
U objavi u „Glasu Crnogorca“ napisao je:
„BRAĆO CRNOGORCI!
Čas je ne samo tužan nego i težak, pretežak s obzirom na užasni položaj u kom se nalazite i međunarodni položaj Crne Gore. Primajući se dužnosti kralja Crne Gore, koja mi je određena Proviđenjem i članom 19. Ustava, zaklinjem se pred mrtvim tijelom Moga Uzvišenog Oca, da ću po primjeru Njegovom i Mojih slavnik Predaka, posvetiti sav Svoj život i sve Svoje biće za spas, napredak i dobro Crne Gore i Crnogorskog Naroda i da ću uvijek, kad god to interesi Otadžbine budu zahtijevali, ne samo moje lične interese podčiniti interesima naroda, nego sam spreman podnijeti najveće žrtve za Crnu Goru i mučenički Crnogorski Narod“.
U to ime slava Velikom i Blaženopočivšem Kralju, NJEGOVOM VELIČANSTVU NIKOLI I!
Živio Crnogorski Narod!
Živjela Crnogorska vojska!
Živjela Crna Gora!
Dana sedamnaestoga februara (drugog marta) hiljadudevetstotina dvadeset prve, u vili Lizeron, u Kap-Antibu, u Francuskoj.
Danilo s.r
Nakon preuzimanja kraljevskih ovlašćenja, „Danilo II, po milosti Božjoj Kralj i Gospodar Crne Gore“ donio je 2. marta Ukaz o razrješenju i postavljanju članova Ministarskog savjeta. I to je bila njegova jedina vladarskka odluka. Pet dana kasnije, predsjedniku Ministarskog savjeta Jovanu Plamencu dostavio je iz San Rema kratko obavještenje o abdikaciji.
„Dragi gospodine Predsjedniče,
Naša draga Otadžbina, kao što Vam je poznato, nalazi se u jednoj strahovitoj međunarodnoj krizi, i to ne od juče, već evo nekoliko godina i ta kriza postala je teža smrću mog Uzvišenog Oca Kralja NIKOLE. Znam kakve je sve žrtve podnio i podnosi Crnogorski narod samo da spase život naše drage Otadžbine. Dužnost je svakog od nas, bio on na prestolu ili u kolibi, da zaboravi na sve lične interese i talente, a jedino da misli o spasu Otažbine i očuvanju Prava i Časti crnogorskog naroda.
Rukovođen tim osjećajima i tim dužnostima, Ja sam se primio teške dužnosti kralja Crne Gore, ali radi tih istih osjećaja prava i dužnosti prema Otadžbini, Ja sam se riješio da abdiciram na presto Kralja Crne Gore, a u korist moga ljubljenog sinovca NJ. K. V. Knjaza Mihaila.
Kako je moj sinovac maloljetan, to shodno članu 75 Ustava, određujem moju Ljubljenu i Uzvišenu Majku Nj. K. V. Kraljicu Milenu, da vrši namjesničku dužnost, dok ne bi došao momenat da Crnogorska Narodna Skupština izabere druga dva namjesnika.
Neka ova Moja odluka bude srećna i blagoslovena kako za Njegovo Veličanstvo Kralja Mihaila I, tako i za viteški Crnogorski narod i našu dragu Otadžbinu.
Preporučujem Vam, moj dragi Ministre Predsjedniče, da ovu Moju odluku izvolite publikovati i provesti je u djelo, a svima i svakome naređujem da joj se pokorava.
San Remo, 22. februara (7. marta) 1921.
Danilo s. r
U neznatno široj objavi u štampi Danilo je naveo da je činom abdikacije zapravo želio da na „svečan način protestuje“ protiv politike Velikih sila, a posebno protiv politike Beograda, protiv nasilja prema Crnoj Gori, kojoj je umjesto nagrade, u momentu zajednički izvojevane pobjede uništena hiljadugodišnja sloboda, a crnogorskom narodu oduzeto pravo samoopredjeljenja.
Tako je u martu 1921, dvije i po godine nakon nelegitimnog pripajanja Crne Gore Srbiji i detronizovanja dinastije Petrović Njegoš, okončan najkraći kraljevski mandat u crnogorskoj istoriji, koji je trajao samo pet dana.
S.R.
Katunjanin- Miogost
"Dužnost je svakog od nas , bio on na prestolu ili u kolibi , da zaboravi na sve lične interese i talente , a jedino da misli o spasu Otadžbine i očuvanju prava i časti crnogorskog naroda."