Lokanda - toponim na mapi sjećanja

 1.06.1863.

Više od jednog vijeka Lokanda je bila središte i duša prijestonog grada. Nije pristajala da bude samo gostiona ili običan hotel. Cetinjanima je bila druga kuća, često i prozor u svijet, znanim i neznanim izvanjicima skroman dom, umjetnicima neiscrpno nadahnuće, ljubavnicima tajno utočište, putnicima odredište i polazište. Punih 115 godina svi putevi u prijestonici vodili su u Veliku lokandu, kasnije Grand hotel, mjesto susreta bogom dano za čašicu razgovora, vrcave cetinjske dosjetke i pošalice, trenutke samoće, duhovnosti, sabiranje uspomena kroz koje je proticala istorija.

 Prema nekim izvorima, odluku o izgradnji Lokande donijelo je 1. juna 1863. akcionarsko društvo koje je vodio vojvoda Mirko Petrović, a godinu kasnije prvi crnogorski hotel primio je prve goste. “Zgrada dosta velika, ali slabo ograđena, došla je brzo kao stara. Iz hodnika posrijedi kuće ulazilo se na desnu stranu u kafanu koja je imala i svoj bilijar i koja je služila i za trpezariju. Na lijevu stranu bio je isti toliki prostor, ma nedovršen, neokartan, nepopođen, te su u njemu viđeni glavari, koji su odsijedali u Lokandu, vezivali svoje konje. Na gornjem podu, na sredini bila je sala su dva prozora i su dvoja vrata, između prozora izlazak na balkon, koji ne bješe nikako ni ograđen. Osim sale bilo je još osam kamara.” Ovako je izgled Lokande 1870. godine opisao vojvoda Simo Popović, sekretar knjaza Nikole i urednik "Glasa Crnogorca", koji je na početku službovanja u Crnoj Gori nekoliko mjeseci živio u tom hotelu.  

Velika Lokanda je do početka 19.vijeka dva puta dograđivana, pa je dobila još jedan sprat i restoran, veliki salon i kupaonicu, raspolagala je sa još 20 soba i ponosila se francuskom kuhinjom i osobljem koje je govorilo više stranih jezika. Oduvijek je bila intelektualno središte grada u kojem su začeta brojna kulturna pregnuća. Nije zapostavljana ni zabavna komponenta, pa se u hotelu igrao bilijar i šah, organizovale su se čajanke, igranke, maskenbali, zabave... "Glas Crnogorca" je objavljivao godinama na posljednjoj strani spisak gostiju prispjelih na Cetinje koji su odsjeli u hotelu Grand. Bilo ih je sa svih strana svijeta, raznih zvanja, zanimanja, staleža: svjetskih diplomata i pisaca, slikara i naučnika, stranih novinara, studenata, baronica i grofica, kockara, uhoda i pustolova... Među najznamenitijim gostima pominju se lord Džordž Bajron, Bernard Šo i Osman–paša, zarobljen nakon poraza osmanske vojske na Vučjem dolu.

Nakon Prvog svjetskog rata i nestanka crnogorske države i Grand hotel Lokanda je jedva preživio. U velikom požaru u januaru 1929. godine, prema pisanju tadašnje štampe, izgorjela je najljepša zgrada na Cetinju.

Hotel je nanovo nikao iz pepela i nadživio Kraljevinu Jugoslaviju. Po završetku Drugog svjetskog rata prilagodio se novoj epohi i gostio novu klasu. Sa hiljadama Cetinjana dočekivao je više puta jugoslovenskog predsjednika sa brojnom svitom. U hotelskoj bašti 1963. u kolo su se uhvatitli sovjetski vođa Nikita Hruščov i Josip Broz Tito.

U razornom zemljotresu 1979. Grand hotel Lokanda teško je oštećen, a već u novembru iste godine građani Cetinja su s tugom ispratili rušenje starog zdanja i njegov posljednji izdisaj. Od tada do danas nadležni obećavaju da će uskoro umjesto stare nići nova Lokanda. Ali, njeno mjesto na cetinjskom trgu i dalje je pusto. Ovog bi ljeta najstariji crnogorski hotel, da je živ, slavio 170 godina.