Crnogorska vojska predvođena mitropolitom Petrom I, samo dva mjeseca nakon trijumfa na Martinićima julu 1796. godine, izvojevala je još jednu istorijsku pobjedu, koja je imala snažan odjek u svim balkanskim zemljama, učvrstila jedinstvo i potvrdila odlučnost crnogorskog naroda da brani svoju slobodu i nezavisnost. Na današnji dan, 22. 09/ 3.10. 1796. na Krusima su se ponovo sukobile vojske dva ljuta protivnika – skadarskog vezira Mahmut-paše Bušatlije i crnogorskog vladike Petra I Petrovića Njegoša.
Istoričar Branko Pavićević piše da je nadmoćnost vezirovih trupa bila tolika da je silinu prvog udara teško bilo izdržati. “Crnogorci su se stoga neznatno povukli na nove pozicije. Ocjenjujući da je nastupio odlučan trenutak bitke, vladika izdaje naredbu za protivudar. Tada je započela bitka prsa u prsa, u kojoj su nož i sablja odlučujuća oružja. Na visovima iznad Sitnice i na prostoru oko Krusa i na ostalim padinama iznad Lješkopoljske ravnice nastala je strašna sječa koja je, po kazivanjima očevidaca, trajala više od tri sata”, opisuje Pavićević tok bitke u “Istorijskim zapisima”, navodeći da za takav način okršaja vezirova vojska nije bila dorasla Crnogorcima i da je u osmanskim redovima nastala opšta pometnja.
Presudan preokret u bici označila je pogibija Mahmut-paše, nakon koje se njegova vojska u rasulu počela povlačiti. „Toržestvo crnogorske pobjede bilo je potpuno. Crnogorci su gonili razbijene turske jedinice do samog „njihovog lagernog mjesta”, pa čak i dalje, „koliko je moguće bilo”, piše Pavićević o slavnoj crnogoskoj bici za čast, ratnu slavu i opstanak otačestva.
Šest dana nakon trijumfa na Krusima crnogorska vojska je u svečanom stroju ušla na Cetinje, pokazujući okupljenom narodu koji je pobjednike pozdravljao počasnim plotunima, osvojene ratne trofeje među kojima je bila i odrubljena glava Mahmut-paše, kojem su se Crnogorci osvetili što je devet godina ranije “crkvu i manastir na Cetinju opalio i razorio”. Na čelu kolone, u narodnom odijelu i oružan k'o i svaki crnogorski ratnik, jahao je vladika Petar I, glavni strateg i zapovjednik crnoogrske vojske u slavnim bitkama na Martinićima i Krusima, istinski narodni vođa, koji je i svojom duhovnom snagom i državničkom mudrošću svoj narod i zemlju izveo na pravi put - ka jedinstvu i slobodi.
Ključ i veličina crnogorskog trijumfa na Martinićima i Krusima sadržana je u riječima Svetog Petra Cetinjskog, upućenim Mahmut-paši uoči njegovog pohoda na “sirotinju brdsku” prije 229 godina, koje i danas nadahnjuju: “A mi ćemo se od tvoje sile i napasti, s pomoću Božjom, braniti dokle jedan teče!”.
-
jovan j.
Boljijeh predaka, a gorijeh potomaka, svijet ne pamti.
Klapac
Sto se niđe ne objave ovakve srpske bitke? Baš čudno…